Scroll to top

Odgovor na pitanje zašto Poslanik, s.a.v.a., nije više koristio mudžize u svom pozivu u islam

U Kur'anu nalazimo da su ljudi više puta tražili od Poslanika islama da im pokaže neku mudžizu, ali se on suzdržao od odgovora na te zahtjeve. Ukoliko je pokazivanje mudžiza put potvrđivanja poslanstva, zašto se Poslanik nije koristio tim putem?

U odgovoru kažemo da su ti zahtjevi da se učini mudžiza uslijedili nakon što je argument upotpunjen i zadovoljen te nakon što je njegovo poslanstvo dokazano putem sve tri metode (kriteriji istinitosti, nagovještaj prethodnog poslanika i pokazivanje mudžize). Nakon toga, zahtjevi ljudi bili su utemeljeni na tvrdoglavosti i inadu ili na nekim drugim povodima, a svakako nisu bili vođeni namjerom da otkriju istinu, te Božija mudrost nije iziskivala odgovor na takvu vrstu zahtjeva.[1]

Cilj pokazivanja mudžize kao izuzetka u ustrojstvu koje vlada Objektivnim svijetom, koje se ponekad dešavalo kao odgovor jer su to ljudi tražili – poput hazreti Salihove kamile – a nekada po sebi – poput mudžiza hazreti Isaa, a.s. – bio je predstavljanje poslanika i upotpunjavanje dokaza protiv ljudi. Dakle, namjera nije prinuditi na prihvatanje poslaničkog poziva te na predavanje i prisilno pokoravanje pred njima. Isto tako, namjera nije bila ni osigurati način za zabavu ili pak za kršenje sistema uobičajenih uzročno-posljedičnih veza. Ovakav cilj ne iziskuje da se potvrdno odgovori na svaki zahtjev, štaviše, udovoljavanje nekim zahtjevima bilo bi suprotno mudrosti i postizanju željenog cilja, poput zahtjeva da se učine neke stvari koje bi predstavljale zatvaranje puta slobodnog izbora, i na taj bi način ljudi bili pod pritiskom kada je riječ o prihvatanju poslaničkog poziva, ili zahtjeva koji su odraz inada, tvrdoglavosti ili nekih drugih pobuda, što svakako ne predstavlja traženje istine. Usljed toga, s jedne bi strane pokazivanje mudžize predstavljalo umanjivanje njenog značaja i ljudi bi prisustvovali takvim događajima iz zabave ili bi se okupljali oko poslanika da bi ostvarili neke svoje interese. S druge strane, bio bi zatvoren put ispita i slobodnog izbora, a ljudi bi bili prisiljeni i slijedili bi poslanike pod uticajem činilaca pritiska. Obje ove mogućnosti suprotne su mudrosti i svrsi pokazivanja mudžiza. Na drugim mjestima i u drugim prilikama, u slučajevima kada je mudrost Božija iziskivala da se odgovori na zahtjeve ljudi, to bi se i dešavalo, kao što je naš Poslanik pokazao veliki broj mudžiza, od kojih je znatan dio prenesen putem predaja. Na čelu svih njegovih mudžiza nalazi se vječna mudžiza, časni Kur'an.


[1] Pogledati sljedeće ajete: El-En‘am, 35; Ta-Ha, 124; Es-Saffat, 14; El-Kamer, 2; Eš-Šu‘ara’, 3, 4, 197; El-Isra’, 59; Er-Rum, 58.

Povezani članci