Scroll to top

Okončanje vjeovjesništa

Uzevši u obzir činjenicu da je islam vječna religija, opovrgava se mogućnost dolaska poslanika koji bi stavio van snage islam. Međutim, ostaje prostor za maštanje da će doći poslanik koji će promicati i propovijedati islam, kao što je u prošlosti veliki broj poslanika imao upravo ovakav zadatak, bilo da je riječ o poslanicima koji su bili savremenici poslanika koji je donio šerijat, poput Luta, a.s., koji je bio savremenik Ibrahima, a.s., i slijedio je njegov Šerijat, ili o poslanicima koji bi dolazili nakon donosioca šerijata, a slijedili su njegov šerijat, kao što je činila većina poslanika Benu Israila. Stoga postoji potreba da pitanje bivanja Poslanika islama, s.a.v.a., posljednjim vjerovjesnikom i poslanikom bude posebno razmotreno i objašnjeno, kako se ne bi ostavilo prostora ovakvim pogrešnim pretpostavkama.

Kur'anski dokaz o okončanju vjerovjesništva

Jedna od neophodnosti u islamu jeste između ostalog i to da lanac poslanstva bude okončan i završen poslanikom Muhammedom, s.a.v.a., te da nakon njega ne dođe nijedan poslanik. Čak i ljudi kojima je islam stran znaju da je ovo jedno od islamskih vjerovanja koja svaki musliman mora prihvatiti te stoga nema potrebe da se ono dokazuje, kao što nema potrebe ni da se dokazuju druge neophodnosti vjere. Također, ova se tema može zaključiti i iz Kur'ana i iz mutevatir predaja.

U Kur'anu se kaže:

مَّا كَانَ مُحَمَّدٌ أَبَا أَحَدٍ مِّن رِّجَالِكُمْ وَلَكِن رَّسُولَ اللهِ وَ خَاتَمَ النَّبِيِّينَ

“Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i pečat vjerovjesnika.”[1]

Neki islamski učenjaci u vezi sa u ajetu navedenim riječima “pečat vjerovjesništva” iznose dva prigovora. U jednom kažu da se riječ hātem koristi i u značenju prstena, tako da postoji mogućnost da se u ovom ajetu misli na to značenje.

U drugom kažu da ako i pretpostavimo da ova riječ ima svoje ustaljeno značenje, u ajetu se govori o pečatu vjerovjesnika (nebijj), ali ne i o tome da je završen lanac poslanika (resūl).

Odgovor na prvu mogućnost je to da riječ hātem ima značenje sredstva završavanja i okončavanja. Prsten je zbog toga i nazvan hātemom, jer se njime pečate pisma i slične stvari.

Odgovor na drugu mogućnost je da svaki poslanik koji ima stepen resūla ima i stepen nubuveta, tako da kada se okonča lanac vjerovjesništva (nubuvveta), okončan je i lanac poslanika (resūla), kako je već ranije ukazano.[2] Iako pojam vjerovjesnik (nebijj) nije općenitiji od pojma poslanik (resūl), ipak je u pogledu objektivnih primjera nebijj općenitiji od resūla.

Dokaz iz predaja o okončanju vjerovjesništva

Činjenica da se Poslanikom islama, s.a.v.a., okončalo vjerovjesništvo jasno i razumljivo je naglašena i podvučena u stotinama predaja, među ostalim i u predaji poznatoj kao hadis o položaju,[3] kojeg i šiije i sunije od Božijeg poslanika prenose na razini tevatura, tako da nema mjesta nikakvoj sumnji o poruci koju on sa sobom nosi. Riječ je o sljedećoj predaji:

Kada je Poslanik pošao iz Medine u Bitku na Tebuku, ostavio je hazreti Alija u Medini da se brine o gradu i potrebama vjernika. Činjenica da je lišen blagodati učešća u ratovanju izaziva tugu kod Alija, tako da su mu iz očiju i suze potekle. Tada mu Poslanik upućuje sljedeće riječi:

أَمَا تَرْضَی أنْ تَکُونَ مِنّي بِمَنْزِلَةِ هارُونَ مِنْ مُوسی إِلّا أَنَّهُ لَا نَبِيَّ بَعْدِي.

“Zar nisi zadovoljan da mi budeš kao što je Harun Musau, a.s.?”, da bi bez prekida izgovorio i ove riječi: “Osim što nakon mene nema vjerovjesnika.” Na taj način isključio je svaku vrstu dvojbe.

U drugoj predaji od Poslanika se prenosi da je rekao:

أَیُّهَا النَّاسُ إِنَّهُ لَا نَبِيَّ بَعْدِي وَ لَا أُمَّةَ بَعْدَکُم…

“O ljudi, zaista nakon mene nema vjerovjesnika, niti nakon vas ummeta drugog…”[4]

Također, u jednoj predaji se kaže:

أَیُّهَا النَّاسُ إِنَّهُ لَا نَبِيَّ بَعْدِي وَ لَا سُنَّةَ بَعْدَ سُنَّتي…

“O ljudi, zaista nema vjerovjesnika nakon mene, niti sunneta nakon moga sunneta…”[5]

Isto tako, u nekoliko govora u Nehdžu-l-belagi,[6] u predajama, dovama i zijaretima, koje se prenose od čistih Imama Ehli-bejta potvrđuje se ova činjenica.

Više o temi okončanju vjerovjesništva na ovom linku.


[1] El-Ahzab, 40.

[2] Pogledati poglavlje: Odlike poslanika.

[3] Pogledati: Biharu-l-envar, sv. 37, str. 254–289; Sahihu-l-Buhari, sv. 3, str. 58; SahihuMuslim, sv. 2, str. 323; Sunen Ibn Madže, sv. 1, str. 28; Mustedrek Hakim, sv. 3, str. 109; Musned Ibn Hanbel, sv. 1, str. 331; sv. 2, str. 369 i 427.

[4] Vesa'ilu-š-ši‘a, sv.1, str. 15; Hisal, sv.1, str. 322; sv. 2, str. 487.

[5] Vesa'ilu-š-ši‘a, sv.18, str. 555; Men la jahduruhu-l-fakih, sv.4, str. 163; Biharu-l-envar, sv.22, str. 531; Kešfu-l-gumme, sv.1, str. 21.

[6] Pogledati: Nehdžu-l-belaga, govor: 1, 69, 83, 78, 129, 168, 193, 230.

Povezani članci