Proživljenje u Kur'anu

Tekstovi iz islamske teologije

Uvod

Kur'anske ajete koji potvrđuju proživljenje i dokazuju ga poricateljima moguće je podijeliti u pet kategorija:

1. Ajeti koji govore o tome da nema dokaza koji bi nijekao proživljenje. Oni su poput razoružavanja poricatelja.

2. Ajeti koji ukazuju na pojave slične proživljenju, kako bi spriječili smatranje takvog događaja nevjerovatnim.

3. Ajeti koji odbijaju sumnje poricatelja, a potvrđuju mogućnost događanja proživljenja.

4. Ajeti koji proživljenje predstavljaju kao sigurno Božije obećanje i, ustvari, dešavanje proživljenja dokazuju posredstvom iskaza Izvjestitelja Koji govori istinu.

5. Ajeti koji ukazuju na racionalni dokaz neophodnosti proživljenja.

Prve tri kategorije govore o mogućnosti proživljenja, a posljednje dvije govore o dešavanju i neophodnosti proživljenja.

Neutemeljenost poricanja proživljenja

Jedna metoda raspravljanja Kur'ana sa ljudima čije je vjerovanje neispravno jeste traženje argumenta, kako bi postalo jasno da njihovo vjerovanje nema racionalnog ni logičnog utemeljenja, kao što je u nekoliko ajeta rečeno:

قُلْ هَاتُواْ بُرْهَانَكُمْ

“Reci: ‘Iznesite svoje dokaze!’”[1]

U sličnim okolnostima, istim tonom, kaže se kako ljudi s ovim neispravnim vjerovanjem ne posjeduju znanje i vjerovanje koje je u skladu sa zbiljom i koje se temelji na argumentu, već se zadovoljavaju sumnjama, neosnovanim pretpostavkama i nagađanjima suprotnim zbilji.[2]

U vezi s poricateljima proživljenja kaže se:

وَ قَالُوا مَا هِىَ إِلَّا حَيَاتُنَا الدُّنْيَا نَمُوتُ وَ نَحْيَا وَمَا يُهْلِكُنَا إِلَّا الدَّهْرُ وَ مَا لَهُم بِذَلِكَ مِنْ عِلْمٍ إِنْ هُمْ إِلَّا يَظُنُّونَ

“‘Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.”[3]

I u drugim ajetima naglašava se da je poricanje proživljenja samo neosnovano nagađanje.[4] Svakako, moguće je i da neosnovana pretpostavke, kada odgovaraju strastima i prohtjevima, budu prihvaćene od ljudi koji obožavaju svoje strasti[5] i da, pod uticajem djela koja su u skladu s takvim pretpostavkama i činjenjem grijeha, postepeno prerastu u dogmatsko vjerovanje,[6] pa čak i da čovjek bude ustrajan i čvrst u takvom vjerovanju.[7]

Kur'an časni prenosi riječi poricatelja proživljenja, koje uglavnom ne predstavljaju ništa više od smatranja proživljenja neizvjesnim i u nekim slučajevima sadrže slabe sumnje koje su postale izvorom pojave da proživljenje smatraju neizvjesnim.[8] Usljed toga, s jedne strane, podsjeća na pojave slične proživljenju kako bi se otklonila spomenuta neizvjesnost,[9] a s druge strane, ukazuje na odgovore na sumnje i nedoumice kako ne bi ostalo mjesta nikakvoj sumnji, i da bi se u potpunosti dokazala mogućnost proživljenja. Međutim, ne staje se na tome, već se i pored konačnosti i neopozivosti ovog Božijeg obećanja i upotpunjenja argumenta nad ljudima putem Objave ukazuje na racionalni argument, o kojem ćemo govoriti u narednom poglavlju.

Pojave slične proživljenju

a) Nicanje biljaka. Proživljenje čovjeka nakon smrti, otuda što onosvjetskom životu prethodi smrt, slično je nicanju biljaka nakon što se osuše i izumru. Zato je razmišljanje o ovoj pojavi koja se stalno dešava pred očima svih ljudi dovoljno da se shvati mogućnost vlastitog života nakon smrti. Ustvari, ono što je uzrokovalo olahak pristup ovoj pojavi i to da se previdi njena važnost jeste navika ljudi zbog čestog susretanja s njom, inače se ova pojava sa stanovišta nastanka novog života ne razlikuje od proživljenja čovjeka nakon smrti.

Da bi strgnuo zastor navike, Kur'an časni opetovanjem priziva čovjekovu pažnju na ovu pojavu uspoređujući proživljenje čovjeka sa njim,[10] kao u sljedećem ajetu:

فَانظُرْ إِلَى آثَارِ رَحْمَتِ اللهِ كَيْفَ يُحْيِى الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا إِنَّ ذَلِكَ لَمُحْيِى الْمَوْتَى وَ هُوَ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ

“Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može.”[11]

b) San družine iz pećine. Nakon prenošenja zadivljujućeg kazivanja o družini iz pećine, koja u sebi nosi velik broj poučnih pojedinosti, u Kur'anu se kaže:

وَ كَذَلِكَ أَعْثَرْنَا عَلَيْهِمْ لِيَعْلَمُوا أَنَّ وَعْدَ اللهِ حَقٌّ وَ أَنَّ السَّاعَةَ لَا رَيْبَ فِيهَا

“I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u Čas oživljenja nema nikakve sumnje.”[12]

Bez sumnje, kada se sazna za začuđujući događaj da je jedna skupina ljudi nekoliko stoljeća (tri stotine i devet godina po lunarnom računanju vremena) spavala i da su nakon toga ustali iz sna, to će imati poseban uticaj na pažnju koju čovjek poklanja pitanju mogućnosti proživljenja i odbacivanju stava o nevjerovatnosti proživljenja, jer svako spavanje slično je umiranju (san je brat smrti), a svako buđenje slično je proživljenju nakon smrti, s razlikom da prilikom sna tijelo na prirodan način nastavlja svoje biološke procese, tako da povratak duše ne izaziva čuđenje, dok bi tijelo koje ne koristi hranu tri stotine godina moralo u skladu sa prirodnim zakonima koji vladaju umrijeti i raspasti se te izgubiti spremnost da prihvati u sebe dušu koja se vraća. Prema tome, ovakav nadnaravni događaj može usmjeriti čovjekovu pažnju na svijet koji je iznad materijalnog i na taj način ga navesti da shvati da povratak duše u tijelo ne zavisi uvijek samo od postojanja i ispunjenja prirodnih uvjeta i činilaca. Dakle, čovjekov ponovni život, bez obzira koliko bio suprotan poretku smrti i života koji vlada Ovim svijetom, nije nemoguć i u skladu s Božijim obećanjem to će se i dogoditi.

c) Proživljenje životinja. Kur'an časni također ukazuje i na proživljenje nekih životinja na način koji nije uobičajen. Među tim primjerima jeste i hazreti Ibrahimovo, a.s., oživljavanje četiri ptice,[13] zatim oživljavanje jahalice jednog od poslanika, o čemu ćemo govoriti. Kada je već proživljenje životinje moguće, u tom slučaju ni proživljenje čovjeka neće biti nemoguće.

d) Proživljenje nekih ljudi još na Ovom svijetu. Od svega važnije jeste proživljenje nekih ljudi još na Ovom svijetu, a časni Kur'an navodi nekoliko takvih primjera. Među tim primjerima jeste i događaj jednog poslanika među Izraelćanima, koji je na putu prošao pored ljudi koji su bili uništeni i istruhli. Odjednom mu se javlja pitanje na koji će način ovi ljudi biti proživljeni. Uzvišeni mu uzima dušu i nakon sto godina ponovo ga oživljava i govori mu: “Koliko vremena si se zadržao na ovom mjestu?” On, kao da je iz sna ustao, reče: “Jedan dan ili možda dio dana.” Tada mu bi kazano: “Ne, ti si ovdje proveo sto godina! Pogledaj kako se voda i hljeb koje si ponio nisu pokvarili. S druge strane, tvoja jahalica je istruhla. A sada pogledaj kako njene kosti povezujemo, kako ih oblažemo mesom i oživljavamo je.”[14]

Drugi slučaj je događaj vezan za skupinu ljudi Benu Israila koji su rekli hazreti Musau, a.s., da dok ne vide Boga neće povjerovati. Bog ih usmrćuje munjom, a zatim, nakon što je Musa to zatražio, ponovo ih oživljava.[15]

Isto tako, čovjeka iz Benu Israila koji bijaše ubijen oživljen je tako što je dotaknut jednim dijelom zaklane krave. O ovom događaju govori se u suri Bekare, koja je i dobila naslov po ovom događaju. Između ostalog, na kraju ovog slučaja kaže se:

كَذَلِكَ يُحْيِى اللهُ الْمَوْتَى وَ يُرِيكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ

“Eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.”[16]

Također, oživljavanje mrtvih rukom hazreti Isaa, a.s.,[17] može se uzeti kao pokazatelj mogućnosti proživljenja.


[1] El-Bekare, 111; El-Enbija', 24; En-Neml, 64.

[2] El-Mu'minun, 117; En-Nisa', 157; El-En‘am, 100, 119, 148; El-Kehf, 5; El-Hadždž, 3, 8, 71; El-‘Ankebut, 8; Er-Rum, 29; Lukman, 20; Gafir, 42; Ez-Zuhruf, 20; En-Nedžm, 28.

[3] El-Džasije, 24.

[4] El-Kasas, 39; El-Kehf, 36; Sad, 27; El-Džasije, 32; El-Inšikak, 14.

[5] El-Kijame, 5.

[6] Er-Rum, 10; El-Mutaffifin, 10–14.

[7] En-Nahl, 38.

[8] Hud, 7; El-Isra', 51; Es-Saffat, 16, 53; Ed-Duhan, 34–36; El-Ahkaf, 18; Kaf, 3; El-Vaki‘a, 47; El-Mutaffifin, 12; En-Nazi‘at, 10.

[9] Stvari međusobno jednake i na Onom su svijetu jednake, tj. imat će isti sud, bilo da je riječ o sudu mogućnosti ili nemogućnosti, jer pravilo je: sud identičnih u mogućem i nemogućem je jedan, tj. isti.

[10] El-A‘raf 57; El-Hadždž, 5; Er-Rum, 19; Fatir, 9; Fussilet, 19; Ez-Zuhruf, 11; Kaf, 11.

[11] Er-Rum, 50.

[12] El-Kehf, 21.

[13] El-Bekare, 260.

[14] El-Bekare, 259.

[15] El-Bekare, 55–56.

[16] El-Bekare, 67–73.

[17] Ali ‘Imran, 49; El-Ma'ide, 110.

Zadnji put promjenjen: %AM, %13 %524 %2015 %11:%Mar

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT