Sačuvanost Kur'ana od iskrivljenja

Tekstovi iz islamske teologije

Kao što smo već kazali, dokaz neophodnosti slanja poslanika nameće potrebu da Božije poruke očuvane i netaknute stignu do ljudi, kako bi na taj način oni mogli da se njima koriste u stizanju do ovosvjetske i onosvjetske sreće.

U skladu s tim, neupitna je očuvanost Kur'ana do trenutka prenošenja ljudima, kao što to važi i za svaku nebesku Knjigu. Nakon što se daju ljudima na raspolaganje, manje ili više, one su postajale predmetom ljudskih izmjena i iskrivljivanja, ili bi pak nakon određenog vremena bile u potpunosti zaboravljane, pa danas nemamo nikakvog traga od hazreti Nuhove i Ibrahimove, a.s., knjige, a Musaova i Isaova, a.s., knjiga se ne može naći u izvornom sadržaju. Uzevši ove činjenice u obzir, postavlja se pitanje: Kako da znamo da je ono što danas imamo u svojim rukama i nazivamo Kur'anom upravo ona knjiga koja je objavljena Poslaniku islama, da u njoj nije došlo ni do kakvih izmjena i promjena te da joj nije ništa dodato ili oduzeto?

Svakako, oni koji su makar površno upoznati sa poviješću islama i muslimana, koji znaju za brigu Poslanika i Imama Ehli-bejta koju su vodili o zapisivanju Kur'ana, i također znaju koliko su muslimani posvećivali pažnju pamćenju Kur'ana (naprimjer, samo u jednoj bici sedamdeset hafiza postalo je šehidima), te ako znaju da je Kur'an prenesen kao mutevatir tokom četrnaest stoljeća, i znaju za pažnju koja je posvećena broju ajeta, riječi, slova i sličnih pojedinosti vezanih za čuvanje Kur'ana – oni neće prihvatiti mogućnost ni najmanje promjene u Kur'anu.

Međutim, ukoliko odložimo na stranu ova pouzdana povijesna mjerila, očuvanost Kur'ana može se dokazati sintezom dva argumenta, racionalnog i tradicionalnog. Na početku se racionalnim argumentom može ustanoviti da Kur'anu nije ništa dodato. Nakon što se dokaže da je postojeći Kur'an od Boga, oslanjajući se na njegove ajete, može se dokazati da mu ništa nije ni oduzeto.

Usljed toga, obradit ćemo temu sačuvanosti Kur'ana od bilo koje vrste promjene u dva posebna odjeljka.

Kur'anu nije ništa dodato

Činjenica da Kur'anu nije ništa dodato prihvaćena je od strane svih muslimana, štaviše, od strane svih obaviještenih ljudi svijeta. U povijesti se nije desio nijedan slučaj ili događaj koji bi bio povod mogućnosti da mu se nešto doda. Također ne postoji nikakav dokument koji bi išao u prilog takvoj mogućnosti. U isto vrijeme, pretpostavka o mogućem dodavanju nečega Kur'anu može se opovrgnuti racionalnim argumentom na sljedeći način:

Ako pretpostavimo da je Kur'anu dodata jedna cjelina, to znači da je moguće napisati nešto što je poput Kur'ana, a takvo šta nije u skladu s činjenicom da je Kur'an nadnaravan i da čovjek nije u stanju da ga sastavi. Ako se pretpostavi da je Kur'anu dodata samo jedna riječ ili kratki ajet veličine naprimjer kratkog 64. ajeta sure Rahman (مُدْهَامَّتَانِ), to bi značilo da je poremećen sklad i da je na taj način Kur'an izišao iz osnovnog oblika nadnaravnosti. U tom slučaju bit će moguće oponašati ga i sastaviti knjigu poput njega. Pošto nadnaravni sklad kur'anskih izraza zavisi i od izbora riječi i slova, kada se u to unese promjena, on izlazi iz stanja nadnaravnosti.

Dakle, istim argumentom kojim se dokazuje nadnaravnost Kur'ana, dokazuje se i njegova očuvanost od toga da mu je nešto dodato, kao što se istim tim argumentom poriče mogućnost oduzimanja riječi ili rečenica, što bi uzrokovalo da ajeti prestanu biti nadnaravni. Što se pak tiče tvrdnje da se nije dogodilo ni brisanje jedne cijele sure ili cijele teme, na način da to ne uzrokuje izlazak ostalih ajeta iz stanja nadnaravnosti, to zahtijeva drugi argument.

Od Kur'ana nije ništa oduzeto

Veliki učenjaci, i šiijski i sunijski, naglašavaju da kako god Kur'anu nije ništa dodato – nije mu ništa ni oduzeto. Za takav stav iznose brojne argumente. Nažalost, zbog prenošenja određenog broja izmišljenih predaja u hadiskim knjigama oba pravca i zbog neispravnog razumijevanja vjerodostojnih predaja [1], ima pojedinaca koji daju prostora mogućnosti ili čak tvrde da su neki ajeti izbrisani iz Kur'ana.

Međutim, pored postojanja nesumnjivih povijesnih pokazatelja da je Kur'an sačuvan od bilo kakve promjene – bilo dodavanjem ili umanjivanjem – a i pored toga što je mogućnost brisanja koja bi uzrokovala remećenje nadnaravnog sklada odbačena zahvaljujući argumentima nadnaravnosti, očuvanost Kur'ana od brisanja ajeta ili cijele sure može se zaključiti i iz samog Kur'ana.

Dakle, nakon što se dokaže da je cijeli postojeći Kur'an Božiji govor i da mu ništa nije dodato, u tom slučaju poruke njegovih ajeta postaju najjači dokazi među svetim tekstovima i dogmatskim argumentima.

Između ostalog, kur'anskim ajetima dolazimo do činjenice da Uzvišeni Allah jamči i tvrdi da je Kur'an siguran od bilo koje vrste izmjene, za razliku od ostalih nebeskih Knjiga, čije čuvanje je stavljeno na odgovornost ljudima.[2]

Ove zaključke crpimo iz 9. ajeta sure Hidžr u kojem se kaže:

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَ إِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ

“Zaista Mi Kur'an objavismo i zaista Mi njegovi smo čuvari!”

Časni ajet čine dvije cjeline. Prva, u kojoj se kaže: “zaista Mi Kur'an objavismo”, gdje se potvrđuje činjenica da je Kur'an objavljen od strane Uzvišenog Boga i da u trenutku objavljivanja nije došlo ni do kakve vrste promjene. U drugom dijelu ajeta, tj.: “i zaista Mi njegovi smo čuvari”, ponovnom upotrebom čestica za naglašavanje i oblika koji ukazuje na neprekidnost jamči se trajna sačuvanost Kur'ana od svake vrste izmjene.

Iako ovaj ajet ukazuje i na to da Kur'anu nije ništa dodato, ipak uzimanje njega za argument opovrgavanja ove vrste izmijenjenosti predstavlja pogrešan krug u dokazu,[3] jer pretpostavka dodavanja nečeg tekstu Kur'ana obuhvata dodavanje i ovog ajeta, tako da nije ispravno pretpostavku o mogućem dodavanju ljudskih riječi Kur'anu odbaciti upravo ovim ajetom.

Takvu pretpostavku odbili smo oslanjajući se na argument nadnaravnosti Kur'ana, a zatim smo se poslužili ovim časnim ajetom da dokažemo da je Kur'an sačuvan od brisanja ajeta ili sure (koji bi bili razlog remećenja nadnaravnog sklada u njemu). Tom metodom očuvanost Kur'ana od izmjene dodavanjem ili brisanjem dokazana je putem složenog objašnjenja sastavljenog od racionalnog argumenta i argumenta iz svetih tekstova.

Na kraju, potrebno je napomenuti da kada kažemo “sačuvanost Kur'ana od iskrivljavanja ili promjene”, ne mislimo na to da je svaka knjiga koja se naziva Kur'an upravo cijeli Kur'an ni da je očuvan od štamparskih grešaka, grešaka u čitanju, ili bilo koje vrste pogrešnog tumačenja ili iskrivljenih značenja, niti na to da su sure poredane redoslijedom objavljivanja. Misli se na činjenicu da je časni Kur'an očuvan na takav način da svaki tragalac za istinom ima priliku da stigne do svih kur'anskih ajeta, onakvih kakvi su i objavljeni.

Na temelju toga, nepotpunost nekih primjeraka, ili postojanje nekih štamparskih grešaka, ili različito čitanje, ili raspored sura i ajeta suprotan redoslijedu objavljivanja, ili postojanje iskrivljenih značenja i tumačenja po ličnom nahođenju nisu u oprečnosti sa očuvanošću Kur'ana i njegovom sačuvanošću od iskrivljivanja, što je tema naše rasprave.


[1] Poput predaja koje tumače ajete, ili nabrajaju neke primjere na koje se riječi ajeta odnose, ili idu tragom pobijanja neispravnih komentara i iskrivljenih značenja, koja ukazuju na to da su iz Kur'ana izbrisane neke riječi ili izrazi.

[2] Kao što se u 44. ajetu sure Ma'ide u vezi sa jevrejskim i kršćanskim učenjacima kaže: od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli.

[3] Pogrešan krug: logička pogreška u definiciji ili dokazu. (Op. prev.)

Zadnji put promjenjen: %AM, %28 %361 %2015 %07:%Feb

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT