Usporedba ovog i budućeg svijeta

Tekstovi iz islamske teologije

Uvod

Sa spoznajom koju smo ostvarili u vezi s Budućim svijetom, putem razuma i iz svetih tekstova, Ovaj i Budući svijet možemo usporediti i odvagati sa različitih aspekata. Na svu sreću, ovo poređenje napravljeno je i u časnom Kur'anu, tako da mi, koristeći se kur'anskim objašnjenjima, možemo podvrgnuti ispravnom razmatranju ovosvjetski i onosvjetski život, i na taj način ukazati na prednost Budućeg svijeta.

Prolaznost Ovog svijeta i vječnost Budućeg

Prva očigledna razlika između Ovog i Budućeg svijeta ogleda se u ograničenosti ovosvjetskog životnog vijeka i vječnosti onosvjetskog. Život svakog čovjeka na Ovom svijetu ima svoj kraj, koji dolazi prije ili kasnije, pa čak ukoliko neki čovjek bude živio stotinama ili hiljadama godina, na kraju, završnim obratom svijeta prirode, u trenutku kada se po prvi put puhne u Rog smrti, njegov će život biti okončan, upravo kako je o tome u prethodnim poglavljima dato objašnjenje. S druge strane, približno osamdeset ajeta časnog Kur'ana ukazuje na vječnost Ahireta. Jasno je da se ono što je konačno – ma koliko dugo trajalo – ne može porediti sa onim što je beskonačno.

Dakle, Ahiret je sa stanovišta dugotrajnosti u ogromnoj prednosti nad Dunjalukom i to je činjenica na koju se u brojnim ajetima ukazuje izrazima kao što su: ono što ostaje[1] ili kratkotrajno[2] u vezi sa Dunjalukom. U drugim ajetima, poređenjem ovosvjetskog života sa biljkom koja je samo nekoliko dana zelena i svježa, a nakon toga postaje žuta i uvehla i na kraju se suši i nestaje,[3] ova činjenica biva potvrđena. U jednom ajetu kaže se općenito: Ono što je u Allaha vječno je.[4]

Odvojenost blagodati i patnji na Budućem svijetu

Sljedeća važna razlika između ovosvjetskog i onosvjetskog života ogleda se u tome da su ovosvjetske radosti i sreća pomiješane s mukama i naporom. Dakle, nije da jedna skupina ljudi uvijek živi u blagodatima i da su u svakom pogledu sretni i veseli, a da je druga skupina u stalnoj patnji, tuzi i nesreći, već svi ljudi manje-više i uživaju u sretnim okolnostima i užicima koje im život nudi, a također su suočeni i sa tugom, naporom i brigama.

Međutim, Drugi svijet sačinjen je od dva sasvim odvojena dijela, od Dženneta i Džehennema. U jednom dijelu nema ni traga tuzi, patnji, naporu, muci, strahu, a u drugom pak dijelu nema ničeg drugog osim vatre, boli, patnje i tuge.

I ovo poređenje također se nalazi u časnom Kur'anu, gdje je potvrđena prednost onosvjetskih blagodati i Božije bliskosti nad ovosvjetskim blagodatima.[5] Također je napomenuta činjenica da su onosvjetske muke i nesreće teže negoli ovosvjetske.[6]

Primarnost Ahireta

Sljedeća važna razlika između Ovoga svijeta i Budućeg ogleda se u tome da je ovosvjetski život uvod za Budući svijet i sredstvo sticanja vječne sreće. Onosvjetski život je krajnji život i osnova, i ma koliko ovosvjetski život i materijalne i duhovne blagodati na njemu bili poželjni za čovjeka, s obzirom da su sve one sredstvo ispitivanja i istinskog usavršavanja i postizanja vječne sreće, one ne mogu biti primarne i njihova istinska vrijednost zavisi od poputnine koju čovjek posredstvom njih uspije pripremiti za vječni život.[7]

Zbog toga, ukoliko neko zaboravi na ahiretski život, i svu svoju pažnju usmjeri na šarenilo i užitke Ovog svijeta i njegove užitke postavi za svoj krajnji cilj, to pokazuje da nije prepoznao stvarnu vrijednost Ovog svijeta i za njega je umislio vrijednost koju on nema, jer je zamijenio sredstvo i cilj. Takav postupak nije ništa drugo do li igra, zabava i prevarenost. Upravo zato časni Kur'an dunjalučki život naziva igrom, zabavom i sredstvom zavaravanja,[8] a ahiretski život istinskim životom.[9] Ipak treba uzeti u obzir da su sva kuđenja Ovog svijeta vezana za način poimanja i opredjeljenja ljudi odanih Ovom svijetu, jer ovosvjetski život za vrijedne Božije robove koji poznaju njegovu zbilju i gledaju na njega kao na sredstvo i koriste svaki trenutak svoga života za sticanje vječne sreće ne samo da nije pokuđen već ima izvanrednu vrijednost.

Posljedica odabiranja ovosvjetskog života

Uzevši u obzir odlike Budućeg svijeta i neopisivu prednost njegovih blagodati, dobrote i blizine Božije nad ovosvjetskim užicima, nema nikakve sumnje u to da davanje prednosti ovosvjetskom životu nad Vječnim svijetom nije razumno djelo,[10] i imat će za posljedicu tugu i kajanje. Neispravnost i ružnoća ovakvog poteza dobiva na jačini kada shvatimo činjenicu da to ne biva samo razlogom lišenosti vječne sreće, već je veoma važan činilac za vječnu nesreću.

Objašnjenje:

Kada bi čovjek mogao umjesto vječne sreće odabrati ovosvjetsku, brzo prolazeću sreću, ali tako da zbog toga ne bude imao nikakvih loših posljedica po vječni život, takvo bi djelo, s obzirom na izvanrednu prednost onosvjetske sreće, bilo nerazumno. Međutim, niko ne može izbjeći Vječni svijet, tako da onaj ko bude potpuno okrenut ovosvjetskom životu i bude zaboravio onosvjetski život, ili ga bude u potpunosti poricao ne samo da će biti lišen ahiretskih blagodati već će zauvijek biti u džehennemskim mukama te će imati višestruku štetu.[11]

Ovo je razlog zbog kojeg časni Kur'an s jedne strane naglašava prednost onosvjetskih blagodati, a s druge strane nas upozorava da ne dozvolimo da nas ovosvjetski život zavara.[12] Također, daje nam do znanja da onaj ko izabere ovosvjetski život ne samo da biva lišen onosvjetske nagrade već će pored toga biti osuđen i na vječnu kaznu.[13]

Tajna ovoga je činjenica da je čovjek koji se predao Ovom svijetu upropastio Bogom danu pripravnost, osušio drvo koje je trebalo dati plodove vječne sreće pa je ono ostalo bez roda i nije ispoštovao pravo Istinskog Udjeljitelja blagodati, koristeći blagodati na način kojim On nije zadovoljan. Takav čovjek u trenutku kada ugleda loše posljedice svoga izbora poželjet će da je bio zemlja i da nije dospio do takve nesreće.[14]


[1] El-Kehf, 46; Merjem, 76; Ta-Ha, 73, 131; El-Kasas, 60; Eš-Šura, 36; Gafir, 39; El-A‘la, 17.

[2] Ali ‘Imran, 197; En-Nisa', 77; Et-Tevbe, 38; En-Nahl, 117.

[3] Junus, 24; El-Kehf, 45; El-Hadid, 20.

[4] En-Nahl, 96.

[5] Ali ‘Imran, 15; En-Nisa', 77; El-En‘am, 32; El-A‘raf, 32; Jusuf, 109; En-Nahl, 30; El-Kehf, 46; Merjem, 76; Ta-Ha, 73, 131; El-Kasas, 60; Eš-Šura, 36; El-A‘la, 17.

[6] Er-Ra‘d, 34; Ta-Ha, 127; Es-Sedžde, 21; Ez-Zumer, 26; Fussilet, 16; El-Kalem, 33; El-Gašije, 24.

[7] El-Kasas, 77.

[8] Ali ‘Imran, 185; El-‘Ankebut, 64; Muhammed, 3; El-Hadid, 2.

[9] El-‘Ankebut, 64; El-Fedžr, 24.

[10] El-A‘la, 16; El-Fedžr, 24.

[11] Hud, 22; El-Kehf, 104; En-Neml, 4.

[12] El-Bekare, 102, 200; Et-Tevbe, 38; Er-Rum, 33; Fatir, 5; Eš-Šura, 20; Ez-Zuhruf, 34.

[13] El-Isra', 10; El-Bekare, 86; Junus, 7; Hud, 16; Ibrahim, 3; En-Nahl, 22, 107; El-Mu'minun, 74; Er-Rum, 7, 16; Lukman, 4; Sebe', 8, 21; Ez-Zumer, 45; Fussilet, 7; En-Nazi‘at, 38.

[14] En-Nebe', 40.

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT