Mutezilije - prvi dio (3. predavanje)

Uvod u teologiju

Otpočet ćemo ova predavanja, zbog razloga kojeg ćemo kasnije objasniti, sa mutezilijama.

Mutezilije kao pravac pojavili su se krajem prvog ili početkom drugog stoljeća po hidžri. Jasno je da se znanost teologije kao i sve ostale znanosti postepeno razvija i usavršavao.

Prije svega na početku spomenut ćemo načela mutezilijskog vjerovanja ili bolje rečeno glavne specifičnosti mutezilijske škole. U nastavku ćemo predstaviti njihove poznate ličnosti sa kratkim osvrtom na historijski tok njihovog mišljenja, i na kraju opisati promijene u njihovom vjerovanju.

Studije o mutezilijama su mnogobrojne i nisu ograničene samo na opća vjerska pitanja što po mutezilijskom mišljenju moramo u njih vjerovati, nego sadrže i jedan niz prirodnih, socioloških, humanih i filozofskih pitanja koja nisu direktno povezana sa vjerskim predajama, ali sva ta pitanja se na kraju na neki način povezuju sa vjerskim učenjima, i po mutezilijskom mišljenju nemoguće je proučavati vjerska pitanja bez istraživanja u navedenim granama znanosti.

Same mutezilije ubrajaju pet pitanja u svoja osnovna vjerovanja:

1. Jedinstvo, znači ne mnoštvo bîti i svojstava;

2. Pravda, znači Bog je pravedan i nije nepravedan;

3. Obećanje i pretnja, znači Bog je robovima Svojim obećao nagradu za poslušnost i zaprijetio im je kaznom za grijeh, i kao što je obećanje nagrade poslušnima neprekršivo, i prijetnja kaznom grješnicima također je neprekršiva. Zato, opraštanje je moguće samo ako se rob pokaje i nema oproštaja grijeha bez pokajanja;

4. Položaj između dva položaja, znači da fasik (osoba koja je učinila veliki greh, kao što su opijanje, blud, laž i sl.) nije vjernik, ali nije ni nevjernik, i fisk je stanje između nevjerništva i vjerništva;

5. Pozivanje na dobro i odvraćanje od zla. Posebno mišljenje mutezilija u vezi pozivanja na dobro i odvraćanja od zla je to da, kao prvo, metod spoznavanja dobrog i lošeg nije samo šerijat, tako da i razum može samostalno procijeniti neka dobra i loša dela, a, kao drugo, ovaj princip nije uslovljen postojanjem vođe, i to je dužnost svakog muslimana, bio on vođa i predvodnik ili ne. Tu su samo neki stupnjevi pozivanja na dobro i odvraćanja od zla za koje vođa ili preduzimač muslimanskih poslova mora da bude prisutan i da provede radnju, kao što su upražnjavanje šerijatske kazne, čuvanje granica islamske države i ostale islamske obaveze vladara.

Mutezilijski teolozi su pisali zasebne knjige za svaku od ovih pet načela, poput poznate knjige Kazi Abdul-DŽebbar Mutezilija, savremenik Sahiba ibn Abbada i Sejid Murteza Alamu el-Huda, po imenu “El-Usulul hamse” [الأصول الخمسة- Pet načela].

Kao što se da primjetiti, jedino načela “jedinstva i pravde”mogu biti ubrojane u osnove u koje moramo vjerovati i biti uvjereni, dok ostala tri načela samo označavaju i predstavljaju mutezilijsku školu mišljenja. Čak načelo pravde, iako je vjerska doktrina, jer je u Kur'anu obilježena i jedna je od nužnih vjerovanja islama, ali ubrojana je u pet načela zato što je oznaka njihove škole mišljenja, jer su i načela “znanja”i “moći” (Bog je sveznajući i Bog je svemoćan) također kao i načelo “pravde”od važnih vjerovanja u islamu i ubraja se u pitanja u koja musliman mora vjerovati.

U šiijskom pravcu, također, načelo “pravde” spada u red pet osnovnih načela vjerovanja. Naravno, nameće se pitanje u čemu je specifičnost načela “pravde” pa su samo njega [a ne osnovu znanja i moći] svrstali u temelje vjerovanja, dok znamo da je pravda jedna od Božijih svojstava? Jer, isto kao što je Bog Pravedan, On je i Sveznajući, Svemoćan i Živ i On opaža, vidi i čuje, i vjernik mora da vjeruje u sve ove osnove vjerovanja? Zašto samo “pravda” ima poseban položaj u osnovama vjerovanja?

Odgovor je taj da pravda nema nikakvu prednost naspram ostalih svojstava. Šiijski teolozi navode ovo načelo kao načelo vjerovanja zato što ašarije negiraju ovo načelo, istovremeno dok ne poriču Božije znanje, život, volju itd. Zbog toga vjerovanje u Božiju pravdu jedna je od oznaka šiijskog vjerovanja, kao što može označiti i mutezilijsko vjerovanje.

Pet navedenih načela sačinjavaju glavne crte mutezilijskog teološkog mišljenja, dok njihova posebna vjerovanja, kao što smo već rekli, nisu samo ovih pet načela. Mutezile su na mnoga teološka, sociološka i humana pitanja o kojima ne možemo ovde više govoriti, odgovarali sebi svojstvenim mišljenjima i stavovima.

 

Načelo jedinstva

Temu započinjemo govorom o jedinstvu. Jedinstvo ima različite stupnjeve i vrste: jedinstvo Božije Bîti, jedinstvo Božijih svojstava, jedinstvo Božijih djela i jedinstvo u robovanju.

Jedinstvo u Bîti znači da je Božija Bît jedinstvena, i nema sličnog sebi, i sve osim Njega su Njegova stvorenja, i oni su po savršenstvu ispod Njega, štaviše ne možemo ih ni uporediti sa Njim. Časni ajeti “ništa Njemu nije slično”[1] [لیس کمثله شیء] i “niko Mu ravan nije”[2] [لم یکن له کفواً أحد] ukazuju na jedinstvo Božije Bîti.

Jedinstvo u svojstvima znači da Božija svojstva kao znanje, moć, život, volja, opažanje, vid, sluh nisu istine suprotne Njegovom biću, nego su svojstva sama Božija Bît, što znači da je Božija Bît takva da su sva ova svojstva u vezi Nje istinita ili drugačije rečeno, Njegova Bît je takva da podržava tragove ovih svojstava.

Jedinstvo u djelima znači da su sva djela (čak i čovjekova djela) ovisna o Njegovoj volji i htenju, tako da su svi ti poslovi htenje Njegove svete Bîti.

Jedinstvo u robovanju znači da osim Božije Bîti ne postoji drugo biće koje bi bilo zaslužno robovanju i obožavanju. Obožavanje drugog osim Boga, je jedanko sa nevjerništvom i izlaskom iz islamskog monoteizma.

Jedinstvo u robovanju iz jednog gledišta se razlikuje sa ostalim vrstama jedinstva, zato što su one tri druge vrste povezane sa Bogom, dok je ova vrsta jedinstva u vezi robova. Drugim riječima, Njegovo jedinstvo Bîti i očišćenost od sličnog i dvojnika, i Njegovo jedinstvo u svojstvima, kao i jedinstvo u djelima, sve su Njegove odlike i opisi, dok jedinstvo u robovanju znači nužnost obožavanja Jedinog. Zato jedinstvo u robovanju jeste odlika robova, a ne Boga. Ipak, istina je to da jedinstvo u robovanju jeste također odlika i opis Boga, zato što jedinstvo u robovanju znači da je jedini Bog Onaj Koji je zaslužan ropstva, i zato je On Jedini istinski robovani. Izreka لا أله الا الله[3] [nema boga osim Boga] sadržava sve vrste tj. stupnjeve jedinstva, dok je prvo značenje koje stiže u um jedinstvo u robovanju.

Jedinstvo Božije Bîti i jedinstvo u robovanju su primarni temelji islamskog vjerovanja, znači ako neko ima iskrivljeno vjerovanje u ova dva načela, ne možemo ga ubrojati u muslimane. Niko od muslimana nije protiv ova dva načela vjerovanja.

U zadnje vreme pripadnici sekte vehabija, a oni su sljedbenici Muhamed ibn Abdulvehaba, a on je učenik Ibn Tejmije Hanbeli Šamija, tvrde da neka vjerovanja muslimana kao vjerovanje u šefat[4], kao i neka djela muslimana, kao što je traženje pomoći od poslanika i evlija protiv su načela jedinstva u robovanju, dok ostali muslimani ne misle tako i ne tvrde da su ovi primjeri podudarni sa jedinstvom u robovanju. Zato razlika vehabija i ostalih muslimana nije u tome da li je Bog jedino dostojno biće za robovanje ili neko osim Boga, kao što su poslanici i evlije. Nema sumnje u tom aspektu da osim Boga niko nije dostojan robovanju. Razlika je u tome da li šefat i tevesul[5] podrazumijeva robovanje drugim osobama osim Bogu ili ne. Zato je sukob mišljenja dve grupe o manjoj premisi [tj. jedinki], a ne o većoj [tj. zakonu]. Islamski naučnici su osudili vehabijsko vjerovanje, detaljnim i dokazivim izjavama.

Jedinstvo u svojstvima je upravo ona tačka neslaganja mutezilija i ašarija. Ašarije negiraju jedinstvo u svojstvima, dok mutezilije sljede ovo načelo. I načelo jedinstva u djelima, također, pitanje je nesuglasice ova dva mišljenja, mutezilijska i ašarijska, s tom razlikom da je ovdje tako da ašarije priznaju jedinstvo u djelima, a mutezilije ne vjeruju u ovo načelo.

To što mutezilije nazivaju sebe “ehlu tevhid” [sljedbenicima jedinstva], i što načelo jedinstva ubrajaju kao jedno načelo od svojih pet osnovnih načela vjerovanja jeste zbog [njihovog vjerovanja u] jedinstvo u svojstvima, a ne zbog jedinstva u Bîti ili jedinstva u robovanju (jer ova dva stupnja Božijeg jedinstva nisu sporna), i ne zbog jedinstva u djelima, jer kao prvo, mutezilije ne priznaju jedinstvo u djelima, i kao drugo, oni svoje vjerovanje u vezi jedinstva u djelima spominju pod načelom pravde, tj. drugim načelom od njihovih pet načela.

Ašarije i mutezilije u vezi jedinstva u svojstvima i jedinstva u djelima stoje na dvije potpuno suprotne strane. Mutezilije su sljedbenici jedinstva u svojstvima i negiraju jedinstvo u djelima, dok su ašarije na suprotnoj tački. Svako od njih je naveo dokaze u vezi ovog pitanja. U nastavku ćemo spomenuti posebno šiijsko vjerovanje u vezi ove dvije vrste jedinstva.

[1]Eš-Šura, 11.

[2]El-Ihlas, 4.

[3]Muhammed, 19.

[4]Šefat je traženje posredovanja od osoba bliskih Bogu za ulazak u raj, i spas od pakla. Op. Prev.

[5]Tevesul je slično pojmu šefata, s tim što ima šire značenje. Tevesul znači traženje posredovanja bezgrešnih osoba u bilo kojem poslu, koje se čini u Božije ime. Jedan primer tevesula je to da čovjek zamoli: Bože, tako ti časti Pejgamberove, neka ovaj posao bude urađen ili Poslaniče, posreduj da ta i ta stvar bude učinjena, dok je šefat samo u vezi pomoći u životu posle smrti. Op. Prev.

Zadnji put promjenjen: %PM, %27 %889 %2014 %20:%Jan

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT