Ali Ibn Ebu Talib o poslanstvu hazreti Muhammeda

Staza rječitosti: dio govora prvog

Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez poslanice spuštene od Njega ili bez dokaza obavezujućeg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjećahu slabima zato što ih bijaše malo a poricatelja njihovih mnogo. Među njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedećega ili sljedeći kojega je predstavio prethodnik.

I tako su pretjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; očevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nije poslao Muhammeda – neka je blagoslov Božiji na nj i na porodicu njegovu! – kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obećanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedočenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rođenje njegovo časno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe različite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili uspoređivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obraćali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.

Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu – Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! – susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, počastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On ga je zato povukao Sebi s počašću. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo!

Ali, on je vama ostavio isto što su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neuslužene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vašeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, dužnosti izričite i odluke slobodne, opozivajuće i opozvane naloge njezine, dopustivo i obaveze stroge, posebno i općenito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djelimičnosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objašnjavajući kratice i rasvjetljavajući sve nejasnoće.

U njoj postoje neki ajeti čije je poznavanje obavezno i neki čije nepoznavanje ljudima može biti dopušteno. Sadrži i ono što je, po njoj, obavezno, a čiji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono što je po Sunnetu obavezno činiti, ali ona dopušta nečinjenje toga. Ili, postoji ono što je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije toga vremena. Zabrane njezine također se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke će On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim.

Preveli: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedaija Hadžić