Bolesnici za koje je naglašeno da budu posjećeni (islamska medicina)

 

a. Vjernik

1. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Vjernik ima sedam prava kod vjernika koja je Allah, dž.š., učino obaveznim: …Jedan od tih je da ga posjeti kada bude bolestan.”[1]

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Musliman ima pet prava kod drugog muslima: da mu odgovori na selam, obiđe ga kada je bolestan…”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Na Sudnjem danu Allah, dž.š., će koriti roba od Svojih robova te će mu reći: ‘O robe Moj, šta je te spriječilo da Me posjetiš kada sam bio bolestan?’

Rob će reći: ‘Uzvišen i slavljen si Ti! Ti si Gospodar robova Koji ne osjeća bol niti se razboljeva.’

Allah, dž.š., će reći: ‘Razbolio se je tvoj brat vjernik i nisi ga posjetio. Tako Mi Moje časti i veličanstvenosti, da si ga posjetio našao bi Mene kod njega, a nakon toga Sâm bi preuzeo tvoje potrebe i ispunio bi ih. To sve je od plemenitosti Moga roba vjernika i Ja sam od milostivih Najmilostiviji.’”[3]

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., prenosi od Allaha, dž.š., u hadis kudsiju da je (u razgovoru sa Svojim robom) rekao: “Razbolio sam se i nisi Me posjetio, o sine Ademov. Bio sam ožednio i nisi me napojio, o sine Ademov?!”

Rekao sam: “O Gospodaru, zar se Ti razboljevaš?!”

Allah, dž.š., reče: “Razbilo se je jedan od Mojih robova na Zemlji i nije bio posjećen. Da ga je neko posjetio ta posjeta bi bila radi Mene. Moj rob na Zemlji ožedni i ne bude mu data voda da se napije. A da je napojen to bi bilo za Mene.”[4]

 

b. Beni Hašim

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Posjeta Beni Hašima je obaveza, a obilazak je mustehab.”[5]

 

c. Porodica

6. Imam Ali savjetujući svoga sina hazreti Hasana između ostalog je rekao: “Iskazuj poštovanjem prema svojoj porodici, jer oni su tvoje krilo posredstvom kojih letiš… i posjećuj onoga ko se razboli od njih.”[6]

 

d. Ubog i siromašan čovjek

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., obraćajući se Ebu Zerru kaže: “Sjedaj sa ubogim ljudima i posjeću ih kada se razbole!”[7]

8. Sunen Nisâi prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je posjećivao uboge ljude i raspitvao bi se za njih.”[8]

Bolesnici koje ne treba posjetiti

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Tri skupine ljudi se ne posjećuju u bolesti: koje boli zub, koje bole oči i koje na tijelu imaju čir (zagnojenu ranu, rak).”[9]

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Kada se pijanica razboli on se ne posjećuje.”[10]

Ono što u prisustvu bolesnika ne treba uraditi

11. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Kada neko od vas vidi brata svoga koga je zadesila nedaća neka učini zahvalu Allahu, dž.š., ali da ga on ne čuje.”[11]

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Manje gledajete u one koje je zadesila nedaća i ne odlazite do njih, a kada prolazite pored njih ubrzajte vaš hod da vas ne bi zadesilo ono što je i njih.”[12]

13. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ne gledajte neprekinuto u oboljele od lepre.”[13]

14. Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ne gledajte neprekinuto u one koje je zadesila nedaća i bolesne od lepre jer ih to čini tužnim.”[14]

[1]Men la jehduru el-faqîh, sv. 4., str. 398., hadis 5850.; Emâli Saduk, str. 84., hadis 51.; Miškâtul-anvâr, str. 148., hadis 352.; Bihâr, sv. 74., str. 222., hadis 3.

[2]Sahih Buhari, av. 1., str. 418.; hadis 1183.; Es-Sunenul-kubra Nisâi, sv. 6., str. 64., hadis 10049.; Sahih Ibn Habbân, sv. 1., str. 476., hadis 241.; Kenzul-ummâl, sv. 9., str. 28., hadis 2477.; Usûli Kâfi, sv. 2., str. 171., hadis 6.

[3]Emâli Tûsi, str. 629., hadis 1295.; Džâmi‘ul-ahbâr, str. 464., hadis 1307.; El-Mu'min, str., 61., hadis 156.; Bihâr, sv. 81., str. 219., hadis 18.

[4]Musned Ibn Hanbel, sv. 3., str. 370., hadis 9253.; Sahihi Muslim sv. 4., str. 1990., hadis 43.

[5]Džâmi‘ul-ahâdîs Qomi, str. 101.; Bihâr, sv. 96., str. 234., hadis 33.

[6]Tuhaful-‘uqûl, str. 87.; Bihâr, sv. 77., str. 233., hadis 2.; Kenzul-ummâl, sv. 16., str. 183., hadis 44215.

[7]Ed-Da‘vât, str. 224., hadis 620. i str. 277., hadis 801.

[8]Sunen Nisâi, sv. 4., str. 40.; El-Muvatte, sv. 1., str. 227., hadis 15.; Târih Dimešk, sv. 8., str. 324.; Kenzul-ummâl, sv. 15., str. 720, hadis 42869.  

[9]Ša‘bul-îmân, sv. 6., str. 535., hadis 9188.; El-Mu‘džemul-evset, sv. 1., str. 55., hadis 152.; ‘Ujûnul-ahbâr Ibn Qutejbe, sv. 3., str. 44.; Kenzul-ummâl, sv. 9., str. 103., hadis 25189.

[10]Usûli Kâfi, sv. 6., str. 396., hadis 4. i 397.; Ed-da‘vât, str. 260., hadis 743.; Men la jehduru el-faqîh, sv. 4., str. 58., hadis 5091.; Bihâr, sv. 81., str. 267., hadis 25.

[11]Târih Bagdâd li ibn en-Nadždžâr, sv. 18., str. 222., hadis 795.; Kenzul-ummâl, sv. 2., str. 142., hadis 3510.

[12]Tibbul-‘eimme Beni Bastâm, str. 106.; Bihâr, sv. 62., str. 213., hadis 9.

[13]Sunen Ibn Mâdže, sv. 2., str. 1172., hadis 3543.; Musned Ibn Hanbel, sv. 1., str. 502., hadis 75.; Kenzul-ummâl, sv. 10., str. 55., hadis 28339.

[14]Tibbul-‘eimme Beni Bastâm, str. 106.; Miškâtul-anvâr, str. 67., hadis 102.; Bihâr, sv. 75., str. 16., hadis 11.