Bolesti moći srdžbe i njihov tretman (7)

Kao što je već rečeno moć srdžbe ima tri stanja: nedostatnost, umjerenost i prekomjernost; svako od ovih stanja sada će detaljno biti analizirano.

1. Stanje prekomjernosti

Bezumnost: Bezumnost – bolest moći srdžbe, je bezobzirno upuštanje u opasne i po­gubne situacije uprkos upozorenjima razuma i vjere. Kur'anom je to vrlo jasno zabranjeno slijedećim riječima:

“…i sami sebe u propastne dovodile…” (2:195)

Način liječenja bezumnosti je pažljivo razmisliti prije zauzimanja bilo kakvog pojedi­načnog kursa akcije da se vidi da li to razum i vjera odobravaju ili ne. Ako dobije njihovo odobrenje, pojedinac može prema njemu i djelovati, s tim da odustane od akcije čim ne bude odobrena bilo od razuma ili vjere. Za njega bi čak bilo neophodno da se suzdrži i od onih aktivnosti čija opasnost nije velika, kako bi smanjio svoju sklonost ka bezumnosti. On mora održati ovaj kurs sve dok ne bude siguran da je potpuno izliječen od ove mahane, i sve dok stanje umjerenosti: to jest, hrabrost, ne bude dosegnuta. Kada jednom dosegne ovo stanje, mora ga nastojali i zadržati.

2. Stanje nedostatnosti

Kukavičluk: Kukavičluk je bojažiljivostu situacijama koje zahtijevaju brzu i odlučnu akciju. Kukavičluk, suprotnost srdžbi i žestokom tempera­mentu, ima za posljedicu osjećaj inferiornosti, ne­odlučnosti, melanholije i nedostatka samopouzdanja. U jednom hadisu Poslanik (a.s.) izjavljuje:

“Bože, utječem Ti se od škrtosti[1] i utječem Ti se od kukavičluka.”[2]

Način tretmana bolesti kukavičluka jeste stimulisanje i podsticanje srdžbe i žestokog tem­peramenta kod pojedinca, i zauzimanje odlu­čujućeg smjera u težnji, ako nije preopasno da bude izvršena, sve dok duša ne stigne do stanja hrabrosti, koja predstavlja umjereno stanje moći srdžbe. On tada mora biti oprezan da se ne udalji od stanja umjerenosti prema stanju prekomjernosti.

3. Stanje umjerenosti

Hrabrost: Hrabrost je manifestacija moći srdžbe u njenom stanju umjerenosti, a definisana je kao pomaganje moći srdžbe, moći intelekta. Ovo pomaganje je najdivnija osobina i prouz­rokuje mnoštvo duhovnih vrlina. Ona se postiže nakon uspješne borbe protiv bezumnosti i kukavičluka kao rezultat konstantne postojanosti i vježbe.

[1]Buharija, Džihad, 74, a navode ga i neki drugi.

[2]Buharija, Da'wat, 37, 38, 39, 41, 44…; Muslim, Dikr, 48,6 i dr.