Kur'an: “I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu mudrost i umješnost govora.”[1]
1. Sa‘d ibn Ibrahim od svoga oca: “Prvi koji je govorio sa minbera je bio Ibrahim, a.s., kad je bio zarobljen Lut a.s., kojeg su bili zarobili Rimljani. Ibrahim je sa njima ratovao sve dok Luta nije oslobodio.”[2]
2. Džabir: “Kada bi Poslanik, s.a.v.a., držao govor, oči bi mu pocrvenile, glas bi mu se povisio, srdžba bi se rasplamsala, kao da upozorava na pristizanje neprijateljske vojske: ‘Eto vam ih ujutro, eto ih večeras!’”[3]
3. Ebu Umame: “Kada bi Poslanik, s.a.v.a., slao zapovjednika sa vojskom, govorio bi mu: ‘Skrati govor i umanji riječi!’”[4]
4. Ammar ibn Jasir: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., naređivao bi nam da skratimo govore.”[5]
5. Džabir ibn Semure Es-Sevai: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je takav da nije dužio hutbu na džumi, već bi držao kratak govor.”[6]