Kur'an:
“Koji se na svoga Gospodara ne srde…”
Predaje
Imam Sadik, mir s njime, prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “O skupino siromaha! Uljepšajte svoj duh i dajte oduška zadovoljstvu srca svoga, Allah će vam za vaše siromaštvo nadoknaditi, ako tako ne postupite nećete nagradu zadobiti.”[1]
U tefsiru Ali ibn Ibrahima u komentaru Božijih riječi:
و لا تَمُدَّنَّ عينَيك إلى ما مَتَّعنا بِهِ أزواجًا مِنهُم زَهرَةَ الحياةِ الدُنيا لِنَفتِنَهُم فيه وَ رِزقث رَبِّكَ خَيرٌ وَ ابقى
“I nikako dugo ne gledaj to što mi kao užitke pružamo raznim sortama nevjernika kao ukras na ovome svijetu da bi ih u iskušenje doveli, jer opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna”[2], se navodi da je Imam Sadik, mir s njime, rekao: “Kada je objavljen ovaj ajet, Poslanik, s.a.v.a., se namjestio sjedeći i rekao: ‘Ko se ne utješi Božijom utjehom, duša će mu od tuga svisnuti, a ko pogled prepusti onome što je u rukama svjetine, briga mu se otegla, a tuga ne izliječila. A ko od Božijih blagodati prema njemu nije spoznao osim u onome što pojede i popije, život mu se prikratio i kazna primakla.”[3]
Abbad ibn Suhejb prenosi: “Čuo sam Dža'fera ibn Muhammeda, mir s njime, da je rekao: ‘Allah, dž.š., je rekao: Da se ja ne stidim Svoga roba vjernika ne bih mu ostavio ni zakrpe kojom bi samo stidna mjesta prekrio, ali kada rob upotpuni svoju vjeru iskušam ga u opskrbi, pa ako bude zapomagao vratim mu opskrbu, a ako se strpi, pred melekima se njime dičim. To su oni na koje meleki prstima upiru’”[4]
Imam Ali, mir s njime, je rekao:“Kome se stisne od onoga što u ruci posjeduje, a ne uračuna to kao Božiju lijepu pažnju prema njemu, izgubiti će ono čemu se nada. A kome bude raskošno ono što posjeduje, a ne uračuna to u Božije postepeno dovođenje u kušnju, sačuvan je od onoga od čega se strahuje.”[5]
Imam Sadik, mir s njime, prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Stubovi nevjerstva su četiri stvari: Strast i strah, nezadovoljstvo i srdžba.”[6]
Pojašnjenje
Kažem: Nezadovoljstvo i srdžba na Gospodara dolazi samo od duhovnog siromaha zato što takav nije od onih opisanih sa: “Oni zadovoljni sa malo, strpljivi kada hara glad, zahvalni u izobilju. Oni koji se na glad i žeđ ne žale.” Međutim ako je rob postojane vjere i ubjeđenja i ako se okitio navedenim svojstvima ovdje spomenutim, onda se takav nikada ne može srditi na Gospodara svoga, niti zbog siromaštva niti zbog bilo čega drugoga.
[1]Biharul envar, 69/17/16.
[3]Biharul envar, 69/41/42.
[4]Biharul envar, 69/50/61.
[5]Biharul envar, 69/51/70.
[6]Biharul envar, 69/105/2.