Kur'an, derogirani i derogirajući ajeti 17.

U sklopu ajeta o propisima koji su navedeni u Kur'anu Časnom jesu i oni ajeti čiji su propisi došli na mjesto propisa koji su bili predmetom ajeta koji su prije objavljeni. Tako su ajeti koji su kasnije prispjeli zabranili ono po čemu se postupalo u ajetima koji su ranije objavljeni i ti propisi više nisu bili vraćeni da se po njima postupa. Takvi prethodno objavljeni ajeti nazivaju se “derogiranim”, a ajeti koji su iza njih prispjeli nazivaju se “derogirajućim”.

Tako, na primjer, na samom početku Poslanikove misije naređeno je muslimanima da prijateljuju i sarađuju sa sljedbenicima Knjige, i to u Allahovim riječima:

“Ali, vi sljedbenicima Knjige opostite i pređite preko toga, dok Allah svoju odluku ne donese!” (Bekare, 109)

Nakon izvjesnog vremena Allah, dž.š., je zabranio ovaj gornji propis i muslimanima je bilo naređeno da ratuju protiv sljedbenika Knjige u Allahovim riječima:

“Borite se protiv onih kojima je dato Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru.” (Tevbe, 29)

Bit derogacije kako se ona obično opisuje u nas jeste: Uspostavljanje propisa radi nekog interesa i razloga, te postupanje po tom propisu sve dok se ne pojavi greška u takvoj praksi, zatim se taj propis uklanja i uspostavlja se novi propis namjesto njega.

Ali, ne može se pripisati Allaha, dž.š., koji je čist od bilo kakva neznanja i greške, to da ovakva derogacija upućuje na neznanje i grešku. Takav derogacija ne postoji u ajetima časnim koji su daleko od toga da među njima ima ikakva razilaženja.

Naprotiv, derogacija u Kur'anu znači: Okončanje nekog perioda u kome se neki propis smatra derogiranim. Pod tim mi mislimo na to da je prvi propis imao neki razlog koji je privremen, ograničen, te također taj propis je imao neki povod koji je bio privremen, ograničen posebnim vremenom čije okončanje obznanjuje ajet koji derogira prijašnji propis. Taj ajet također govori da je minuo i razlog prijašnjeg propisa. S obzirom na to da su ajeti objavljivani u vezi posebnih prigoda tokom dvadest tri godine, tada je lahko zamisliti situaciju gdje su ajeti tokom ovog perioda obuhvatili te propise na ovaj način.

Uspostavljanje privremenog propisa za jedno vrijeme nije zadovoljilo potrebe za trajnim propisima, pa je nakon toga uspostavljen trajni propis, a zamijenjen njime privremeni propis i to nečim stalnim u što sumnje nikakve nema. Također, tako mi derogacije razumijemo i iz Časnog Kur'ana gdje se navode ove riječi o filozofiji derogacije. Allah, dž.š., kaže:

“Kada mi jedan ajet dokinemo drugim – a Allah najbolje zna šta objavljuje – oni govore: ‘Ti samo izmišljaš!’ A nije tako, nego većina njih ne zna!” (Nahl, 101-102)