U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na Njegova miljenika Muhammeda, na njegovu čistu porodicu i odabrane prijatelje!

Ljubav (‘ašq – عشق) – definicija i značenje

Kada bi neko bio upitan o pojmu i značenju ljubavi, podrugljivo bi se nasmijao želeći nam kazati: “Pa zar postoji išta jasnije od značenja ljubavi?”

Prema tome, pojam ljubavi jedan je od najširih i najprisutnijih društvenih pojmova uopće. I ne samo to, ljubav je život, ljubav je naše bivstvovanje, ljubav je zbilja našeg postojanja zato jer je postojanje i stvaranje zasnovano na ljubavi, što ćemo, ako Bog da, kasnije podrobnije pojasniti. I pored toga smatramo da se moramo malo više zadržati na ovoj temi i preciznije analizirati pojam ljubav.

Ljubav je osjećaj radosti i zadovoljstva zbog spoznaje zbiljske prisutnosti neke stvari ili nekog bića.[1]Hadže Nasirudin Tusi u komentaru Ibn Sinaove definicije ljubavi kaže: “Znaj da svaka stvar ostavlja tragove i posljedice. Opažanje, spoznaja, postizanje nekog dobra iz razloga što je ono doista dobro jeste čin voljenja tog dobra. Ukoliko taj osjećaj poprimi ekstremno stanje voljenja i poruši granice, ono se tada naziva ljubav. Prema tome, istinska, zbiljska ljubav jest sreća i zadovoljstvo zbog spoznaje neke zbilje koja nije ništa drugo do ljubljeni (ma‘šûk).”

Zato, ukoliko bismo htjeli pojasniti pojam ljubavi na jednostavan način, trebalo bi reći da se snažno i ekstremno izražavanje naklonosti i ljubaznosti prema nekom biću naziva ljubav.

Mevlana kaže da zbilju i istinu ljubavi jedino i isključivo zna i shvata onaj ko je zaljubljen, i niko drugi.

Sve što kažem opisujući ljubav

Kada se nađem u stanju ljubavi, stidim se toga (što sam rekao).[2]

Mevlana nam kaže da se stidi i kaje zbog svega onoga što je u tumačenju i definiranju pojma ljubavi govorio i pripovijedao sada kada je i sam dostigao stepen ljubavi i postao zaljubljen. To znači da taj njegov opis ne odgovara realnosti i zbilji ljubavi.

Na jednom drugom mjestu Mevlana na sljedeći način izražava svoju nemoć i nedostatnost u pojašnjavanju ljubavi:

Kada bih vam nastavio kazivati o ljubavi,

Stotinu kijameta (sudnjih dana) bi prošlo, a opis nedovršen ostao.[3]

Smisao navedenog stiha ogleda se u činjenici da je čovjek suštinski i u svojoj biti tragalac za apsolutnim savršenstvom i apsolutnim dobrom. On se ne zadovoljava stepenom savršenstva kog se domogao, već teži i traga za još višim i višim deredžama i stepenima savršenstva. Ovaj tok, ovaj proces traje do beskonačnosti. Prema tome, stotina kijameta (uništenja svijeta) i stotina kreacija (ponovnih stvaranja svijeta) u odnosu na beskonačnost su poput odnosa nule i beskonačnosti. Uspostavljanje odnosa i relacije između nule i beskonačnosti je besmisleno.

U govoru i slušanju ljubav se ne nalazi,

Ljubav je more čija dubina se ne vidi.[4]

Mevlana kaže da je ljubav naprosto nemoguće izraziti riječima. Ljubav je more neodređene širine i dubine koje vodi salika (putnika koji se zaputio stazama duhovnog usavršavanja) ka beskraju, ka mjestu gdje ne postoje granice.

Iako je u tumačenju jezik vrlo širok i bogat,

Ali ljubav bez jezika je još šira i jasnija.[5]

Prihvatam da je Uzvišeni Bog čovjeku podario jezik da posredstvom njega drugim ljudima prenese svoje želje, namjere i misli, a i želje drugih ljudi putem jezika se spoznaju. U principu, upravo je ovo put spoznaje i saznavanja, to je put poučavanja i put odgoja, to je put i način prenošenja i tumačenja Božanske objave i mudrih riječi mudraca. Međutim, kada je u pitanju ljubav, treba reći da je ljubav bez riječi i jezika jasnija i blistavija od ljubavi jezika zato što je zbiljska ljubav ona ljubav bez jezika, bez govora. Ona je njena izvanjska aktualizacija i očitovanje. A ljubav izražena jezikom nije prava ljubav, već opis ljubavi, a opis (توصيف) nije isto što i opisano (موصوف).

Munja ljubavi gdje god je pala

Spržila je i u prah pretvorila ime i trag.

Allame Tabatabai kaže: Vatra ljubavi, njene iskre i svjetlost njena koju isijava – na šta god da padnu, šta god da dotaknu, sagore tako da od toga ne ostane nikakva traga, a kamoli komentara i opisa ljubavi. Prema tome, ona osoba koja je zaljubljena, ona osoba koja je dotakla svjetlost i plam ljubavi, ona uistinu nema šta da kaže. Pravi ašik, zaljubljenik, nije onaj ko biranim riječima kazuje; taj još uvijek nije osjetio slast ljubavi.

Pero (kalem):

Da li pero i pisanje, kao medij snažniji i trajniji od jezika, može tumačiti i opisivati ljubav kako bi ljudi shvatili šta je to ljubav i kako bi se uputili putem koji vodi do nje.

Pero u pisanju leti vrlo brzo,

Ali kada dođe do ljubavi, prelomi se.[6]

Mevlana daje odgovor: Da, tačno je da je pero snažno i hitro. Ono tako snažno i vješto umije pisati, raspravljati i tumačiti mnoge teme i rasprave, no isto to pero kada do ljubavi dođe, od nemoći stade izgubljeno, sapleteno, u jednom trenu se rascijepi i raspuknu.[7]

فلما تجلّى ربّه للجبل جعله دكّا و خرّ موسى صعقا

“I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješten strovali.”[8]

To znači da se brdo pretvori u sitne čestice prašine, izgubi identitet i formu brda te naprosto nestade. Jasno je da Musa nije pao u nesvijest zbog viđenja scene raspadanja i pretvaranja u prah jednog brda, nego je viđenje scene u kojoj se manifestirala Božanska snaga i moć strovalilo mudrog Musaa i bacilo ga u nesvijest.

Zato Musa, kada je došao do svijesti, kaže:

فلمّا أفاق قال سبحانك تبت إليك و أنا اوّل المؤمين

“Čim se osvijesti, reče: ‘Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!’”

Musa, a.s., kada se osvijesti, reče: O Bože, Ti Koji si Uzvišen i Čist od svake predstave i svakog pokušaja da se zamisli Tvoj lik, ja Ti se kajem i vraćam se Tebi. Ja sam prva osoba iz ovog ummeta koja je povjerovala u nemogućnost viđenja Tvoga lika.

Da li razum može biti tumač ljubavi?

Pamet u tumačenju ljubavi k'o magarac je u blatu,

O ljubavi i zaljubljenom može zborit’ samo ljubav.[9]

Hazreti Mevlana kaže kako je tačno da je razum kadar protumačiti i pojasniti svaku stvar. Ali i razum posjeduje svoja pravila i principe, to jest razum govori na temelju specifičnih zakona i pravila koja ga ograničavaju. Upravo ova njegova ograničenost prizemljuje ga u mogućnosti da bude valjan tumač ljubavi koja je nebeskog ishodišta i oduzima mu sposobnost tumačenja ljubavi. Kao što su zemaljska bića nemoćna naspram teškoća i prostranosti Zemlje i nemaju snage proputovati svim njenim prostranstvima, tako je i razum, okovan u zemaljskoj kaljuži, nemoćan naspram neba ljubavi.

Da postoji Sunce dokaz je Sunce,

Ako ćeš za to tražiti dokaz, ne okreći se od njega.[10]

Hazreti Mevlana kaže: Ako želiš spoznati šta je to ašk, postani ašik zato što je svjetlost nemoguće spoznati osim njom samom. Ona je najbolji dokaz postojanja Sunca, a centar i izvor ljubavi i topline upravo je Sunce, zato svoje lice ne okreći od njega.

Sjena je znak da postoji Sunce,

Sunce duše svakoga časa daje svjetlo duše.[11]

Ovdje dolazimo do izvjesnog problema. Postoji filozofski princip koji glasi: “Stvari se poznaju po njihovim suprotnostima.” (تعريف الأشياء بأضدادها)

Prema tome, sjenka je dokaz postojanja Sunca. Razum, dakle, jeste kadar dati opis i tumačenje ljubavi. Hazreti Mevlana na tu konstataciju kaže: Da, moguće je, ali trebamo znati da je postojanje sjenke samo posljedica postojanja Sunca. Ukoliko svjetlost Sunca konstantno ne bude dopirala, sjenka će iščeznuti.

Jedan prelijep komentar Imama Husejna, neka je Božiji mir i blagoslov na njega:

 كيف يستدّل عليك بما هو في وجوده مفتقر إليك 

“Kako da tražim dokaz o Tebi posredstvom nečega čija je egzistencija potrebita Tebe?”

To znači da ako nešto treba postojati, to si Ti, a egzistencija svih drugih ovisna je o Tebi.

 أ يكون لغيرك من الظهور ما  ليس لك حتى يكون هو المظهر لك 

“Da li išta osim Tebe postoji a da posjeduje manifestaciju i zbilju koja nije od Tebe, tako da bude Tvoj ukazatelj?”

Svijet i sve što postoji na svijetu zrake su Tvoje manifestacije i Tvoje Božanske volje, zrake koje same o sebi ne opstoje i koje nemaju ništa vlastito da bi mogle biti vodič ka Tebi. Prema tome, cijeli svijet zraka je Tvoje ljepote.

Sjena je san tvoga plama, poput noćne priče.

Kada ljubav se pojavi, mjesec se raspuknu.

Hazreti Mevlana nam kaže da su sjenka i razumska argumentacija poput noćnih bajki i priča koje majke pripovijedaju svojoj djeci prije spavanja. Ali, onog trenutka kada Sunce ljubavi zasja na nebu tvoga bivstvovanja, svjetlost mjeseca će se skriti i izgubit će svoju ljepotu i sjaj. To je aluzija na kur'anski ajet iz sure Kamer u kome se kaže:

إقتربت الساعة و انشق القمر

“Bliži se čas i Mjesec se raspolutio!”[12]

Drugim riječima, približio se čas Sudnjeg dana i Mjesec se raspolutio.

Ljubav nije moguće definirati

Gdje god da Mevlana govori o ljubavi, on ističe da je ljubav nemoguće definirati.

U govoru i slušanju ljubav se ne nalazi,

Ljubav je more čija dubina se ne vidi.

Kapi se mora ne mogu izbrojati

Sedam je mora prema tom Moru ništavno.

Mevlana poređenjem imaginarnog sa osjetilnim želi približiti ljudima neke teško shvatljive apstraktne sadržaje. Zato i kaže: Da li je moguće da neko kaže da je stigao do kraja mora čija su širina i dubina beskonačni? I da li je moguće da kaže kako želi pobrojati sve kapi mora? A kada bi sabrali svu vodu sedam mora, ona ne bi u poređenju sa morem ljubavi bila veća od male kapljice.

Ove Mevlanine riječi i poređenja preuzeta su iz Časnog Kur'ana koji, kada želi pojasniti bezgraničnost i bezbroj Božijih riječi, kaže:

Suština istine je u tome. Ako je čovjek stvoren da bi postigao stepen spoznaje Boga i ako je njegov krajnji cilj i odredište Bog, a Bog, uzvišena je Njegova ljepota i veličanstvenost, jeste beskrajan i neograničen, iz toga proizlazi da je i ljubav prema Bogu bezgranična i beskrajna, a ašik, zaljubljenik, nalazi se na putu duhovnog uspeća koje nema kraja.

يا من لا يزيده كثرة العطاء الا جودا و كرما

“O Ti Koji što više daješ i daruješ, to se Tvoja plemenitost i darežljivost još više uvećavaju.”

Nasuprot svim stvorenjima koja pretjerano udjeljivanje i darivanje osiromašuje, mnoštvo darivanja i dijeljenja ne samo da Ga ne osiromašuje, nego čini da Njegovi atributi (sifati) plemenitosti i darežljivosti postanu još snažniji i izražajniji.

Prema tome, što je ljubav prema Bogu veća, što smo bliži Bogu, to je u očima ašika očitovanje Božije epifanije i Njegovih atributa snažnije. Očitovanjem i manifestacijom svakog Božijeg imena i atributa ljubav mistika (arifa) čini još gorljivijim u njegovoj još većoj spoznaji i ovaj proces i dalje nastavlja i traje. Zato se u hadisu i kaže: “Ukrasite i oplemenite svoj moral Allahovim atributima!”

Ako je jedno od Allahovih imena ‘Alîm – Onaj Koji zna, Koji je obaviješten o svemu – i ti nastoj da znanje prethodi tvom radu, tvom ponašanju, moralu i tvojim mislima, to jest da sve što radiš radiš promišljeno i sa punom sviješću o uzrocima i posljedicama toga što radiš. Slijedi Božansku zapovijed u kojoj se kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš!”[13]

Ako je Bog Settâr – Onaj Koji grijehe i mahane pokriva: “A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio”[14], i vi kada vidite nečiju mahanu, sakrijte je. U ovom slučaju ne postoje više od dviju opcija: Ili i ti sam posjeduješ istu mahanu, pa zato pokrij mahanu drugoga da bi i tvoja mahana bila pokrivena, ili si, pak, čist od nje, pa zato, čineći zahvalu zbog svoje čistoće, pokrij tuđu mahanu i ne govori drugima o njoj.

Ako je Bog Rezzak – Onaj Koji daje opskrbu, Onaj Koji vas neprestano opskrbljuje i daje mnogobrojne blagodati, i vi budite poput onoga o kome kur'anski ajet kaže:

و من رزقناه منا رزقا حسنا فهو ينفق منه سرا و جهرا

“…I onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno.”[15]

U svakom slučaju, ljubav prema Bogu je u značenju ljubavi prema Njegovim atrubutima. Ljubav prema bilo kojoj stvari je želja i htijenje da se bude u prisustvu te stvari.

Očitovanje Božijih atributa za ašike poput je ljubavi prodavača mirisa prema mirisanju i raspršivanju sitnih čestica mirisa u zraku, koji cijeli prostor ispune ugodnim mirisom.

Mošus je ono što ti pomirišeš

A ne ono što prodavač mirisa kaže.

Znakovi ljubavi

Svako biće, svaka stvar u ovom svijetu svoje postojanje dokazuje određenim znakovima. Mi upravo posredstvom tih znakova spoznajemo njihovo postojanje. Ljubav također posjeduje znakove svoga postojanja, a na neke od njih hazreti Mevlana nam je u svojoj Mesneviji ukazao.

Neki od znakova ljubavi su:

– manifestacija ljubljenog (ma‘šûq) u zaljubljenom

Jedan od znakova ljubavi koji se očituju na zaljubljeniku je da njegovo ponašanje, njegov govor i njegove misli, ukratko cijelo njegovo biće, postaje njegov ljubljeni. Hazreti Mevlana pripovijeda da je jednoga dana Medžnun otišao kod ljekara da mu obavi hidžamu.[16]Kada god bi ljekar spustio sječivo da zareže venu, Medžnun bi snažno vrisnuo. Ljekar mu reče: “Šta činiš, čovječe? Zašto si tako plah i nestrpljiv?” Medžnun odgovori: “Ne, nije tako! Nisam ja slabić niti nestrpljiv. Moje strpljenje od planine je veće, ali zbog toga što je Lejla obuzela sve moje postojanje bojim se da sječivo britve ne posiječe Lejlino tijelo. Eto zato se ne mogu smiriti.”

Medžnun reče: “Ne bojim se britve,

Izdržljivost moja veća je od planine teške.

Ali, cijelo moje biće Lejle je puno,

Školjka ova napunjena je osobinama Bisera tog.

O puštaoče krvi, bojim se kad mi krv pustiš

Da ćeš britvom svojom iznenada Lejli ranu nanijeti.”[17]

Nakon toga Mevlana koristi racionalne dokaze. Kaže da svako onaj ko razum ima i ko ga je prosvijetlio svjetiljkom srca zna da između ašika i ma‘šuka, onog koji voli i onog ko je voljen, ne postoji nikakva razlika; naprotiv, između njih postoji neka vrsta jedinstva.

Čovjek razuma, koji prosvijetljeno srce ima,

Zna da između mene i Lejle razlike nikakve nema.[18]

Ako je zaista naša ljubav prema Bogu, prema islamu, prema Kur'anu istinska, onda nikada nećemo učiniti nijedan korak koji će biti protivan njihovu zadovoljstvu.

Intimnost i uživanje u ibadetu:

U islamskim dovama intimnost i bliskost ašika u ibadetu Uzvišenom Bogu opisana je kao stanje u kome srce ašika zatreperi i poteku mu suze niz obraze.

U nekim od tih dova se kaže:

“O Ti Koji si Svojim prijateljima bliži i prisniji od svih najbližih i najprisnijih! O Ti Koji si od svih spremniji za pomoć i saradnju sa onima koji su Ti se povjerili!”

تشاهدهم فی سرائرهم و تطلع علیهم فی ضمائرهم

“Ti ih vidiš u tajnama njihovim (u najvećim dubinama duša njihovih) i Ti si obaviješten o stanju njihovu u njihovim najskrivenijim dubinama.”

Uistinu, ove riječi su pojašnjenje kur'anskog ajeta:

واذكر ربك فى نفسك

“I spominji Gospodara svoga u sebi…”[19]

To znači da je srce mjesto Allahove epifanije te da je moguće uspostaviti snažnu duhovnu vezu s Njim.

“O Bože moj! Ti si jedini Koji je obaviješten o njihovoj spoznaji i svijesti, sve njihove tajne Tebi su razotkrivene i niko ih, osim tebe, ne poznaje onakve kakvi oni uistinu jesu.”

“Njihova srca trepere i gore u vatri ljubavi.”

“Plaše se Tvog odsustva i daljine Tvoje, a Tvoj spomen i sjećanje na Tebe smiruje ih i čini spokojnim.”

“Ako ih pogodi kakva nesreća i nedaća, smiraj i utočište svoje traže u snazi i moći Tvojoj, ne pridajući ni trunke pažnje tim nedaćama.”[20]

Uvojka raspuštenog i mirisnog, usana nasmijanih i opijajućih,

Raskopčane košulje, pjevušeći ljubavnu pjesmu, dok vrč vina u ruci drži.

Očiju koje vrisak (uzdah) mame, usana koje očaravaju,

Sinoć u pola noći došla je do kreveta moga, i sjela.

Na uho mi umiljatim glasom

Prozbori: O zaljubljeniče, zar ti se spava, a ja sam tu?

Zaljubljenik kome se daruje ovo piće što san sa očiju sklanja

Iznevjerit će ljubav ako ne postane okorjeli pijanac.

Poređenjem imaginarnog sa osjetilnim mi smo u stanju spoznati stanja zaljubljenika. Zaljubljeni u svom ljubavnom zanosu i opijenosti tuguje zbog daljine drage. U pustinji samoće i daljine drage san ga savlada. U polusnu otvara jedno oko i vidi svoju ljubljenu dragu lepršavog uvojka i nasmijana lica kako pjeva ljubavnu pjesmu i kako raskopčane košulje drži vrč vina u svojoj ruci. Njene divne crne oči gledaju u ašika. Ona je koketirajući sjela pored svog ljubljenog. Ljubav polagahno ovladava njom i ona nježno šapuće ljubavnu pjesmu na njegovo uho: O ašiku! O zaljubljeni moj! Zašto si tako sam, tako izgubljen i usamljen utonuo u tugu i bol zbog rastanka sa mnom? Ustani! Probudi se! Stigao je trenutak našeg sjedinjenja.

Hafiz dalje pita: Da li onaj ašik koji je opijen prisustvom ljubljene svoje može biti nešto drugo do okorjeli pijanac?

Ono što je On u naš vrč nasuo mi smo ispili

Bez obzira bio džennet sazdan od pića ili je to vino koje opija.

Takav ašik prihvata svim srcem, svim bićem sve ono što dolazi od njegova ma‘šuka, ne pitajući da li je to vrč ispunjen slatkim nektarom ili čaša otrova. Ono što on želi jeste isključivo zadovoljstvo ma‘šuka.

Zaključak:

Jedan od znakova ljubavi koji se očituju na biću ašika jest manifestacija ma‘šuka u njemu. Nasirudin Tusi u komentaru Ibn Sinaovog djela El-Išarat, definirajući i tumačeći ljubav, kaže: Zbilja spiritualne ljubavi očituje se u potpunom jedinstvu i skladu između ašika i ma‘šuka. Upravo u okrilju ove esencijalne veze i sjedinjenja ašik ulaže maksimalan trud i napor kako bi svoje biće u potpunosti usaglasio sa načinom života, etičkim karakteristikama, ponašanjem i osobinama svoga ma‘šuka.

Posljedice i učinci ljubavi

a) Prefinjenost i finoća

U principu, ašici, zaljubljenici, jesu ljudi kojima je strano nasilje i okrutnost. Oni sve što imaju i svu snagu što posjeduju žele utrošiti na putu pomaganja i služenja drugim Božijim robovima zato što za njih, osim njihova ma‘šuka, ništa vrijednost i značaj ne posjeduje. Zato se u kur'anskim ajetima i hadisima tako mnogo preporučuje i savjetuje razmišljanje i promišljanje o ljepotama stvaranja. Upravo zato se savjetuje kada ustajemo u zoru prije svitanja da obavimo noćni namaz ili drugi ibadet, da prvo izađemo izvan kuće, malo prošetamo i izgovorimo:

ربنا ما خلقت هذا باطلا سبحانك فقنا عذاب النار

“Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; slavljen neka si, sačuvaj nas patnje u vatri!”[21]

ربنا إنك من تدخل النار فقد أخزيته و ما للظالمين من أنصار

“Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći.”[22]

Jasno je da posmatranje prekrasnih zvijezda kojima je ukrašeno nebo i koje stalno bdiju svojim brižnim okom nad stanovnicima Zemlje daruje čovjeku iznimnu suptilnost i prefinjenost duše i priprema ga za prihvatanje uzvišenih Božanskih spoznaja.

Prema tome, jedna od očitih posljedica koje ljubav ostavlja na zaljubljeniku jeste prefinjenost i blagost duše.

b) Radost i veselje

Jedna od posljedica ljubavi koju uočavamo na ašiku jeste duhovna radost i veselje. Ašici su osobe pune dinamike, osobe u neprestanom pokretu i aktivnosti. Oni žele i nastoje da drugi ljudi osjete slast blagodati postojanja.

Iz ljubavi gorke stvari postaju slatke,

Iz ljubavi bakar postaje zlato.[23]

Izgradnja i usavršavanje duše jedan je od učinaka ljubavi. Ljubav budi usnule potencijale i snage čovjeka.

c) Pročišćenje duše

Ljubav čisti čovjeka od moralnih i duševnih nečisti. Upravo ljubav prema potomstvu, prema vlastitoj djeci, učinila je da do juče lijena majka, koja nije imala druge brige osim jedenja i spavanja, i koja se budila uz desetine povika i poziva, danas postane svjesno i odgovorno biće koje iz najdubljeg sna budi slabašni glasić i plač njene male bebe.

Ko pocijepa košulju iz ljubavi,

Od pohlepe i od mahana taj je čist.[24]

Odjeća oholosti i arogancije koja zaodjene čovjeka bit će potrgana ukoliko se pojavi ljubav, a duša će biti pročišćena od grešaka i manjkavosti. Škrtice se pretvaraju u darežljive, velikodušne i druželjubive ljude kada se zaljube. Ovo stanje, stanje pretvaranja lošeg u dobro, svojstveno je kako fiktivnoj, odnosno zemaljskoj ljubavi, tako i zbiljskoj ljubavi, ljubavi prema Bogu, i tu nema razlike. Naravno, jasno je da intenzitet pretvaranja i preobražavanja uveliko ovisi o intenzitetu i stepenima ljubavi. Što smo bliži zbilji i što je naš osjećaj prefinjeniji i bliži stvarnosti, to je uticaj ljubavi snažniji, a efekti očevidniji.

[1]Ibn Sina: El-išarat vet-tenbihat, tom 3, poglavlje 18.
[2]Mesnevija, sv. 1, stih 112.
[3]Ibid, sv. 5, stih 1289.
[4]Ibid, stih 2731.
[5]Ibid, stih 113.
[6]Mesnevija, sv. 5, stih 114.
[7]Aluzija na procjep kroz koji je tekla tinta na peru od trstike koje se nekada koristilo za pisanje.
[8]El-A‘raf, 143.
[9]Mesnevija, sv. 1, stih 115.
[10]Ibid, stih 116.
[11]Ibid, stih 117.
[12]El-Kamer, 1.
[13]El-Isra, 36.
[14]En-Nur, 21.
[15]En-Nahl, 75.
[16]Tradicionalna metoda istočnjačke medicine koja se sastoji u puštanju krvi iz vrata ili leđa s ciljem ispuštanja stare krvi prepune toksina. Ova metoda bila je veoma raširena u islamskim zemljama a prenosi se da je to jedna od metoda koju je i Božiji Poslanik, s.a.v.a., koristio i preporučivao drugima.
[17]Mesnevija, sv. 5, stihovi 2015-2018.
[18]Ibid, stih 2019.
[19]El-A‘raf, 205.
[20]Nehdžul-belaga, hutba 225.
[21]Ali ‘Imran, 191.
[22]Ali ‘Imran, 192.
[23]Mesnevija, sv. 2, stih 1529.
[24]Ibid, sv. 1, stih 22.