1. Imam Ali rekao je Aštaru kada ga je postavio za upravitelja Egipta:“Vojska je voljom Božijom utvrda podanika, ukras vladara, snaga vjere i put sigurnosti. Podanici ne mogu opstojati bez nje.”[1]
2. Imam Ali u istom pismu: “Neka najprivilegovaniji zapovjednik tvoje vojske kod tebe bude onaj koji im je uzor u pomaganju i čini im dobročinstvo svojim imetkom, obuhvatajući njih i njihove porodice koje su ostale iza njih, tako da jedina njihova briga bude borba protiv neprijatelja. Tvoja naklonost prema njima će okrenuti njihova srca prema tebi. Budi zato širokrogrud u odnosu na njihove želje, nastavi hvaleći ih i nabrajajući ono što su iskusili oni najjači od njih, jer zaista, spominjanje njihovih dobrih djela bodri hrabre i potiče slabe, ako Bog da.”[2]
3. Imam Ali: “Ko uskrati pomoć svojoj vojsci, pomogao je svoga neprijatelja.”[3]
4. Imam Ali: “Nesreća vojske je protivljenje zapovjedniku.”[4]
Allahove vojske
Kur'an: “Allahove su vojske Nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!”[5]
Kur'an: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna.”[6]
Kur'an: “Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je bio s njim samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini i kada je on rekao drugu svom: ‘Ne brini, Allah je s nama!’, pa je Allah spustio Svoj spokoj na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio je da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ – ona je gornja.”[7]
[1]Nehdžu-l-belaga, pismo 53.
