Mjera mudrosti – o zatvoru

 

Koga je dozvoljeno zatvoriti

1. Imam Ali: “Obaveza Imama je da pritvori bestidne učenjake, liječnike neznalice i one koji nisu u stanju da plate, a iznajmljuju.”[1]

2. Imam Ali: “Kada žena svjesno izađe iz islama, nju se ne ubija. Međutim, treba je zauvijek zatvoriti.”[2]

3.El-Kafi: “Zapovjednik pravovjernih je smatrao da samo trojicu ljudi treba zatvoriti: čovjeka koji jede imetak jetima ili koji ga je uzurpirao i čovjek kojem je povjeren amanet, a on ga uništio.”[3]

 

Pritvaranje jamca dok se ne dovedeonaj za kojeg je jamčio

4. Imam Sadik: “Kod Zapovjednika pravovjernih doveli su čovjeka koji je jamčio za nekog drugog čovjeka, a on ga je pritvorio i rekao mu: ‘Pronađi svoga prijatelja (tj. ostaćeš ovdje dok te ne zamijeni pravi krivac).’”[4]

 

Osuđenici na doživotni zatvor

5. Imam Bakir o čovjeku koji je naredio drugome da ubije čovjeka i on ga ubio: “Ubica treba biti ubijen, a onaj koji je naručio ubistvo treba biti zatvoren dok ne umre.”[5]

6. Imam Sadik: “Samo trojica ostaju doživotno u zatvoru: onaj koji je držao čovjeka omogućujući drugom da ga ubije, žena otpadnica od islama i kradljivac nakon što mu je odsječena ruka i noga.”[6]

 

Zatvor nakon izvršenja kazne i objelodanjivanja istine

7. Imam Ali: “Nepravda je da vođa drži čovjeka u zatvoru nakon što je izvršena kazna.”[7]

8. Imam Ali: “Nepravda je da se čovjek drži u zatvoru nakon objelodanjivanja istine (njegove nevinosti).”[8]

 

Prava zatvorenika

9. “Imam Ali je svakoga petka obilazio zatvorenike i ako bi neko bio osuđen na kaznu, on bi je izvršio, a ako nije, oslobađao bi ga.”[9]

10. Imam Sadik: “Na imamu je da svakoga petka i Bajrama osuđenike koji su zatvoreni zbog nevraćanja duga pušta zajedno sa pratiocima na džumu-namaz i Bajram-namaz, a kada se to završi, da ih vrate u zatvor.”[10]

 

Pritvaranje osumnjičenog

11. Imam Ali: “Nema pritvaranja osumnjičenih, osim u slučaju ubistva.”[11]

12. Behz ibn Hakim od svoga oca, a ovaj od svoga djeda: “Zaista je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pritvorio osumnjičenog čovjeka.”[12]