Upozorenje na pretjerivanje
1. Imam Husejn, mir neka je s njim: “Volite nas ljubavlju prema islamu, jer zaista je Poslanik Božiji, mir s njim, rekao: ‘Ne predstavljajte me iznad prava moga, jer uistinu me je Bog Svevišnji uzeo za roba prije nego me je uzeo za poslanika!'”[1]
Nevjerstvo onog ko pretjeruje
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Imaju dvije skupine iz moga ummeta koje neće imati nikakve koristi od islama: onaj ko iskazuje neprijateljstvo mome Ehli-bejtu i onaj ko u vjeri pretjeruje, izlazeći iz nje.”[2]
3. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Najmanje što čovjeka iz vjerovanja izvodi je sjedenje pokraj onoga ko u vjeri pretjeruje te slušanje njegovog govora i držanje njegovih riječi istinitim. Otac mi je prenio od oca svoga, a on od djeda njegovog, mir s njim, da je Poslanik Božiji, s.a.v.a., rekao: ‘Dvije skupine iz moga ummeta neće imati nikakve koristi od islama: oni koji u vjeri pretjeruju i kaderije (oni koji vjeruju u potpuno slobodnu volju).'”[3]
Propast onoga ko pretjeruje
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “O Ali, ti si u pogledu jedne stvari poput Isaa, sina Merjemina: neki ljudi su ga voljeli, pa su u ljubavi prema njemu pretjerali, te su zbog toga stradali; drugi su ga mrzili, pa su u mržnji prema njemu pretjerali, te su zbog toga stradali; a neki su u pogledu njega umjereni bili, pa su se spasili.”[4]
Izmišljenost predaja u kojima se pretjeruje
5. U ‘Ujunu ahbari-r-Rida, mir neka je s njim, od Ibrahima ibn Ebi Mahmuda se prenosi: “Rekao sam Imamu Rizi, mir s njim: ‘O sine Poslanika Božijeg, kod nas ima predaja o vrlinama Zapovjednika pravovjernih, mir s njim, i o odlikovanosti vas, Ehli-bejta, koje se prenose od vaših protivnika, a kakve mi od vas nismo čuli, pa da li da ih prihvatimo?’ On odgovori: ‘O sine Ebu Mahmuda, zaista mi je otac prenio od oca svoga, a on od djeda njegovog, mir s njim, da je Poslanik Božiji, s.a.v.a., rekao: ‘Ko bude slušao govornika nekog, klanjat će mu se, pa ako taj govornik bude govorio o Bogu, on će se onda Bogu klanjati, a ako taj govornik bude govorio o Iblisu, on će se onda Iblisu klanjati!’ Zatim je Imam Riza, mir s njim, rekao: ‘O sine Ebu Mahmuda, uistinu su protivnici naši izmislili predaje o vrlinama našim, dijeleći ih na tri dijela. U jednom dijelu se pretjeruje u pogledu odlikovanosti naše, u drugom se umanjuje naše pravo, a u trećem se otvoreno govori o nedostacima naših neprijatelja. Pa kada ljudi čuju one u kojima se pretjeruje u pogledu nas, proglašavaju nevjernicima one koji nas slijede i optužuju ih da vjeruju u božanstvo naše; kada čuju one u kojima se umanjuje naše pravo, počnu o nama tako misliti; kada čuju one u kojima se neprijatelji naši poimenično grde, počnu nas poimenično grditi. A Bog Svevišnji je rekao: ‘I nemojte grditi one koje oni mimo Boga dozivaju, pa da oni iz neprijateljstva i neznanja Boga počnu grditi.’[5] O sine Ebu Mahmudov, kad god ljudi desno i lijevo skrenu, ti se drži našeg puta. Jer, zaista, ko se nas bude držao i mi ćemo se njega držati, a ko nas napusti i mi ćemo njega napustiti. Uistinu, najmanja stvar kojom čovjek iz vjerovanja izlazi je da kaže za kamen: Ovo je plod voća, zatim da u to povjeruje te da se odrekne onoga ko se s njim ne bude slagao. O sine Ebu Mahmudov, zapamti ovo što sam ti rekao, jer sam ti u njem sakupio dobro i Ovoga i Onoga svijeta!'”[6]
[1]El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 3, str. 128, predaja 2889.
[2]El-Fakih, sv. 3, str. 408, predaja 4425.
[3]El-Hisal, str. 72, predaja 109.
[4]El-Emali li-t-Tusi, str. 345.
[5] El-En'am, 108.
[6]‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 1, str. 304, predaja 63.
