Staza rječitosti: govor 1.
U kojem se podsjeća na stvaranje Zemlje i nebesa i na stvaranje Adema – mir neka je s njim! Stvaranje svemira, Stvaranje meleka, Opis stvaranja Adema, Allah odabire vjerovjesnike Svoje, Poslanje Muhammeda, Kur'an Časni i Sunnet.
Hvala se duguje Bogu, Čiju slavu govornici ne mogu iskazati, Čije darove brojitelji ne moguizbrojiti, a Čije pravo ne mogu odužiti oni koji se trude, Kojeg razumska hrabrost najviša ne može procijeniti, te shvaćanja zadubljena ne mogu doseći. Njemu – za Čije svojstvo nema granice nikakve,niti opisa ikakva – nije određeno vrijeme nikakvo i nije ustvrđeno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove svemoćnošćuSvojom, rasijao vjetre samilošću Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio hridinama.
U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savršenost priznavanja Njega jest svjedočiti Ga. Savršenostsvjedočenjao Njemu jest vjerovati u Jednoću Njegovu. Savršenost vjerovanja u Jednoću Njegovu jest smatrati Ga čistim. A savršenost čistote Njegove jest odricati Mu svojstva, budući daje svako svojstvo dokaz daje ono različno od onog čemu je pripisano, a sve ono čemu je nešto pripisano različno je od svojstva. Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu slična, a ko priznaje Njemu slična smatra Ga dvojnošću, a ko Ga smatra dvojnošću priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivoGa shvaća, a ko Ga krivo shvaća označava Ga, a ko Ga označava ograničava Ga, a ko Ga ograničava određuje Ga brojem.
Ko god kaže u čemu je On, drži daje On sadržan, a ko god kaže na čemu je On, drži da On nije na još nečemu. On je Onaj Koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je različan od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u značenju kretnje sredstava. On vidi čak i kada nema ništa za gledanje među stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako dane postoji niko s kim Se On može družiti ili koga On ne može opaziti u odsutnosti njegovoj.
[Stvaranje nebesa]
On je stvaranje pokrenuo sasvim iz početka i započeo ga posve izvorno, bez promišljanja, bez korišćenja bilo kakvoga pokusa, bez uvođenja pokreta ikakva, bez iskušavanja nakane ikakve koja bi Ga omela. On je svim stvarima dodijelio vremena njihova, sastavio različitosti njihove, dao im osobine njihove, odredio, znajući ih, značajke njihove prije nego što ih je stvorio, obuhvaćajući potpuno granice i zatvorenosti njihove, znajući sklonosti i utajenosti njihove.
Kada je Svemoćni stvorio rupe nebesa, potakao širenje svoda nebeskog i slojeve vjetrova, u tome je pokrenuo vodu, a talasanja njezina bijahu uzburkana i vali njezini preskakahu jedni preko drugih. On je tom vodom opteretio vjetar siloviti i vihore kršeće; naredio im daje uzvraćaju, podario im vlast nad snagom njezinom i saopćio joj ograničenja njezina. Vjetar je puhao ispod nje, a voda je burno pretjecala iznad njega.
Onda je Svemoćni izveo vjetar; učinio mu kretanje neplodnim, odredio mu položaj, osnažio zamah i rasprostro ga nadaleko i naširoko. Potom je On naredio vjetru da uzdigne vodu obilnu i da osnažuje vale mora golemih. Tako je vjetar uspjenio vodukao kad je mlaćenica uspjenjena, te je silovito potjerao u nebo, bacajući prednji dio njezin na zadnji i stajući na tekući –sve dok razina njezina ne bijaše uzdignuta i površina joj u obilju pjene. Onda je Svemoćni uzdigao pjenu na vjetru otvorenom i nebu prostranom, te od tog uobličio sedam nebesa, pa donje učinio poput vala ustaljenog, a gornje poput svoda zaštitnog i zdanja visokog bez stupa ikakva koji bi ga podupirao ili spojnice koja bi ga održavala povezanim. On ih je potom uresio zvijezdama i svjetlošću krijesnica, te ovjesio Sunce blistavo i Mjesec sjajni ispod nebesa u obrtanju, svoda u kretnji i neba koje se vrti.
[Stvaranje meleka]
Onda je On stvorio otvore između nebesa visokih, pa ih ispunio vrstama meleka Svojih. Neki od njih spušteni su ničice i ne vraćaju se u položaj klečanja. Drugi kleče i ne ustaju. Neki su od njihu redovima i ne mijenjaju položaj svoj. Drugi stalno veličaju Boga i ne posustaju. Njih ne pogađa ni snenost oka, ni pogrješka razuma, ni klonulost tijela, ni učinak zaboravljanja.
Među njima su čuvari pouzdani objave Njegove i donositelji poruke poslanicima Njegovim i oni koji raznose tamo i ovamo naredbe i odluke Njegove. Među njima su zaštitnici stvorova Njegovih i čuvari vrata vrtova dženetskih. Među njima su i oni čija su stopala pričvršćena na zemlji, ali im se vratovi protežu nebesima; udovi njihovi izlaze na sve strane, leđa njihova podudarajuse sa stupovima Prijestolja Božijeg, pred kojim su oči njihove oborene i pod kojim su krila njihova sklopljena, te su između sebe i svih drugih razastrli koprene slave i zastore moći. Oni ne misle o Stvoritelju svome preko slike, ne pripisuju Musvojstva stvorenoga, ne ograničavaju Ga u boravište neko i ne ukazuju na Nj preko prikaza.
[Opis stvaranja Adema]
Uzvišeni je od zemlje grube i nježne, slatke i slane, uzeo ilovaču, koju je utapao u vodu sve dok nije postala čista, te je mijesio vlaženjem sve dok nije postala ljepljiva. Od nje je izvajao lik s oblinama, spojevima, udovima i člancima. Očvršćivao gaje dok se nije ukrutio i otvrdnjivao dok nije suh i zvonak postao u vremenu određenom i trajanju znanom. Onda je On u nj udahnuo od Duha Svog, na štoje on poprimio oblik bića ljudskog s umom koji upravlja njime, razumom kojim se koristi, udovima koji mu služe, dijelovima tijela koji mijenjaju položaj njegov, razboritošću koja luči između istine i neistine, okusa i mirisa, boja i vrsta. On je smjesa ilovače boja različitih, tvari vezivnih, oprečnosti razlazećih i svojstava raznovrsnih, kao što su toplina i hladnoća, mehkoća i tvrdoća.
Potom je Allah Uzvišeni zatražio od meleka da ispune očekivanje Njegovo od njih i da namire zalog naloga Njegovih, da ga priznaju padanjem ničice pred njim i da se pokore časnom položaju njegovom. Allah je zato rekao:
”Padnite ničice pred Ademom!”– i oni padoše ničice, osim Iblisa.
Uobraženost zadrža Iblisa i u njemu nadjača zloba. On se tako uzoholi u obličju svom od vatre i prezirno se ponese prema stvoru od ilovače. Allah mu zato doznači vrijeme kako bi dopustio da sasvim zasluži srdžbu Njegovu, upotpuni kušnju i ispuni obećanje. Tako On kaže:
Uistinu, daje ti se rok do Dana već određenog.
Uzvišeni je potom nastanioAdema u boravištu gdje mu je učinio život ugodnim a boravak sigurnim i upozorio gaje na Iblisa i neprijateljstvo njegovo. Taj ga neprijatelj kasnije zavede iz zavisti prema boravljenju njegovu u Džennetu i druženju s dobrima. Tako je uvjerenje svoje utopio u sumnju, a odlučnostu slabost. Radost svoju preinačio je u strah, a posrnuće svoje u kajanje. Onda je Allah Uzvišeni pružio Ademu priliku da se pokaje, poučio ga riječi milosti Svoje, obećao mu povratak u Džennet i spustioga na mjesto iskušavanja i rađanja potomaka.
[Allah odabire vjerovjesnike Svoje]
Iz potomstva njegova Uzvišeni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za nošenje poruke Božije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje Božije, zanemarili pravo Njegovo i pomiješali utvare zajedno s Njim. Šejtan ih je odvratio od poznavanja Njega i držao ih daleko od služenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov zaboravljeni, da bi ih potakli poučavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im pokazali znake svemoći Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima, sredstva za život kojima su opskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, poteškoće koje ih troše i nezgode koje se nad njima smjenjuju.
Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez poslanice spuštene odNjega ili bez dokaza obavezujućeg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjećahu slabima zato što ih bijaše malo a poricatelja njihovih mnogo. Među njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedecega ili sljedeci kojega je predstavio prethodnik.
I tako su pretjecala vremena iprolazila razdoblja njihova; očevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nije poslao Muhammeda – neka je blagoslov Božiji na nj i na porodicu njegovu! – kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obećanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedočenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rođenje njegovo časno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe različite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili uspoređivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obraćali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.
[Poslanje Muhammeda]
Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu – Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! – susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, počastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On gaje zato povukao Sebi s počašću. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo!
[Kur'an Časni i Sunnet]
Ali, on je vama ostavio isto što su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neuslužene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vašeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, dužnosti izričite i odluke slobodne, opozivajuće i opozvane naloge njezine, dopustivoi obaveze stroge, posebno i općenito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djelimičnosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objašnjavajući kratice i rasvjetljavajući sve nejasnoće.
U njoj postoje neki ajeti čijeje poznavanje obavezno i neki čije nepoznavanje ljudima može biti dopušteno. Sadrži i ono što je, po njoj, obavezno, a čiji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono što je po Sunnetu obavezno činiti, aliona dopušta nečinjenje toga. Ili, postoji ono što je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije togavremena. Zabrane njezine također se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke će On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim.
[Kazivanje o hadžu]
Allah vam je učinio obaveznim hodočašće svetoj Kuci Njegovoj, koja je tačka usmjeravanja za ljude što idu prema njoj, onako kako životinje hodeće ili golubovi hitaju prema izvoru vode. Allah ga je Uzvišeni učinio znakom poniznosti skrušene pred veličinom Svojom i znakom pokornosti pred moći Svojom. On je od stvorova Svojih odabrao one koji su Mu se, čuvši poziv Njegov, odazvali i riječ Njegovu posvjedočili. Oni su zauzeli položaje poput vjerovjesnika Njegovih i slični su melekima Njegovim koji kruže oko Prijestolja Njegova, koji za sepribavljaju sve koristi od službe Njemu i žure obećanom oprostu Njegovom. Allah Uzvišeni učinio ju je znakom islama i svetošću za one koji kod nje traže utočište. On je obaveznim učinio hodočašćenje njezino i postavio pravo njezino, kojim vas obavezuje u ispunjavanju njegovom. Tako Uzvišeni kaže:
Svi ljudi koji su sposobni duguju Bogu hodočašćenje Hrama. Uvezi s onima koji poriču Istinu –doista, Allah nema potrebu ni u čemu u svjetovima svim.
Preveli: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić
