Staza rječitosti: govor 112. O svijetu ovom i ljudima njegovim
Opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovog, jer je prebivalište nestalnosti. On nije kuća za opskrbljivanje. Ukrašava se varkom, a vara ukrasom svojim. On je kuća koja je ponižena pred Bogom. Zato je On pomiješao njegovo dozvoljeno sa zabranjenim, njegovo dobro sa zlim, život njegov sa smrću njegovom, te slatkoću njegovu s gorčinom njegovom. Allah Uzvišeni ga nije odabrao za prijatelje Svoje, niti On škrtari s njim spram neprijatelja Svojih. Dobro njegovo je oskudno. Zlo njegovo je već tu. Skupljanje njegovo će nestati. Vlast njegova će biti ugrabljena. Nastamba njegova doživjet će pustošenje. Nije najbolja ona kuća koja se ruši poput građevine propadajuće, niti život koji se iscrpljuje kao što se opskrba troši, niti vrijeme koje se prekida poput hoda.
Učinite ciljevima zahtjeva svojih ono što vam je Allah stavio u dužnost i molite Ga za ispunjenje prava Njegova, koje On od vas traži. Pripravite uši svoje da čuju zov smrti prije nego što vas smrt pozove. Zaista, srca suzdržljivih plaču na svijetu ovom, čak i ako se oni mogu smijati; i tuga se njihova uvećava, mada mogu izgledati sretni. Prezir njihov sebe samih golem je, makar im se zavidjelo na onome čime su opskrbljeni. Sjećanje na smrt iščezlo je iz srca vaših, dok u vama prebivaju lažne nade. Ovaj je svijet tako zagospodario vama više od budućega, a ono što je trenutno udaljilo vas je od onog što dolazi kasnije. Samo ste sabraća u vjeri Božijoj. Naravi nečiste i savjest loša razdvajaju vas. Prema tome, ne nosite teret jedan drugoga, niti se međusobno savjetujete, niti trošite jedan na drugoga, niti se uzajamno volite.
Šta je vama? Radujete se onome udjelu malom koji ste pribavili od svijeta ovoga, dok vas ne ojađuje mnoštvo onoga što vam je uskraćeno od svijeta onoga. Baca vas u nespokojstvo malo onog od svijeta ovoga što vas je mimoišlo, tako da se to pokazuje na licima vašim, i sve što vam je oduzeto baca vas u pomanjkanje ustrajnosti. Kao da je svijet ovaj kuća stalnog boravka vašeg i kao da će obilje njegovo biti s vama zauvijek. Ništa ne priječi bilo kojega među vama da obznani drugu svome nedostatke kojih se boji, osim straha da bi i drug njemu obzananio manjkavosti slične. Zajedno ste odlučili da odbacite ono što dolazi kasnije i da ljubite ono što je sada. Vjera vaša postade samo lizanje jezikom. To je poput rada onoga koji je završio posao svoj i osigurao zadovoljstvo gospodara svoga.
Preveli: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić
وَ مِنْ خُطبَةٍ لهُعليه السلام في ذم الدنيا
وَ أُحَذِّرُكُمُ الدُّنْيَا فَإِنَّهَا مَنْزِلُ قُلْعَةٍ. وَ لَيْسَتْ بِدَارِ نُجْعَةٍ. قَدْ تَزَيَّنَتْ بِغُرُورِهَا، وَ غَرَّتْ بِزِيْنَتِهَا. دَارٌ هَانَتْ عَلَى رَبِّهَا، فَخَلَطَ حَلاَلَهَا بِحَرَامِهَا، وَ خَيْرَهَا بِشَرِّهَا، وَ حَيَاتَهَا بِمَوْتِهَا، وَ حُلْوَهَا بِمُرِّهَا. لَمْ يُصْفِهَا اللَّهُ تَعَالَى لِأَوْلِيَائِهِ، وَ لَمْ يَضِنَّ بِهَا عَلَى أَعْدَائِهِ. خَيْرُهَا زَهِيدٌ وَ شَرُّهَا عَتِيدٌ. وَ جَمْعُهَا يَنْفَدُ، وَ مُلْكُهَا يُسْلَبُ، وَ عَامِرُهَا يَخْرَبُ. فَمَا خَيْرُ دَارٍ تُنْقَضُ نَقْضَ الْبِنَاءِ، وَ عُمُرٍ يَفْنَى فِيهَا فَنَاءَ الزَّادِ، وَ مُدَّةٍ تَنْقَطِعُ انْقِطَاعَ السَّيْرِ! اِجْعَلُوا مَا افْتَرَضَ اللَّهُ عَلَيْكُمْ مِنْ طَلَبِكُمْ، وَ اسْألُوهُ مِنْ أَدَاءِ حَقِّهِ مَا سَأَلَكُمْ.
وَ أَسْمِعُوا دَعْوَةَ الْمَوْتِ آذَانَكُمْ قَبْلَ أَنْ يُدْعَى بِكُمْ. إِنَّ الزَّاهِدِينَ فِي الدُّنْيَا تَبْكِي قُلُوبُهُمْ وَ إِنْ ضَحِكُوا،وَ يَشْتَدُّ حُزْنُهُمْ وَ إِنْ فَرِحُوا، وَ يَكْثُرُ مَقْتُهُمْ أَنْفُسَهُمْ وَ إِنِ اغْتُبِطُوا بِمَا رُزِقُوا. قَدْ غَابَ عَنْ قُلُوبِكُمْ ذِكْرُ الْآجَالِ، وَ حَضَرَتْكُمْ كَوَاذِبُ الآمَالِ، فَصَارَتِ الدُّنْيَا أَمْلَكَ بِكُمْ مِنَ الآخِرَةِ، وَ العَاجِلَةُ أَذْهَبَ بِكُمْ مِنَ الآجِلَةِ، وَ إِنَّمَا أَنْتُمْ إِخْوَانٌ عَلَى دِينِ اللَّهِ مَا فَرَّقَ بَيْنَكُمْ إِلاَّ خُبْثُ السَّرَائِرِ، وَ سُوءُ الضَّمَائِرِ. فَلاَ تَوَازَرُونَ وَ لاَ تَنَاصَحُونَ، وَ لاَ تَبَاذَلُونَ وَ لاَ تَوَادُّونَ. مَا بَالُكُمْ تَفْرَحُونَ بِالْيَسِيرِ مِنَ الدُّنْيَا تُدْرِكُونَهُ، وَ لاَ يَحْزُنُكُمُ الْكَثِيرُ مِنَ الآخِرَةِ تُحْرَمُونَهُ! وَ يُقْلِقُكُمُ الْيَسِيرُ مِنَ الدُّنْيَا يَفُوتُكُمْ، حَتَّى يَتَبَيَّنَ ذلِكَ فِي وُجُوهِكُمْ،وَ قِلَّةِ صَبْرِكُمْ عَمَّا زُوِيَ مِنْهَا عَنْكُمْ! كَأَنَّهَا دَارُ مُقَامِكُمْ. وَ كَأَنَّ مَتَاعَهَا بَاقٍ عَلَيْكُمْ. وَ مَا يَمْنَعُ أَحَدَكُمْ أَنْ يَسْتَقْبِلَ أَخَاهُ بِمَا يَخَافُ مِنْ عَيْبِهِ، إِلاَّ مَخَافَةُ أَنْ يَسْتَقْبِلَهُ بِمِثْلِهِ. قَدْ تَصَافَيْتُمْ عَلَى رَفْضِ الآجِلِ وَ حُبِّ الْعَاجِلِ، وَ صَارَ دِينُ أَحَدِكُمْ لُعْقَةً عَلَى لِسَانِهِ. صَنِيعَ مَنْ قَدْ فَرَغَ مِنْ عَمَلِهِ وَ أَحْرَزَ رِضَا سَيِّدِهِ.
GOVOR 113. O suzdržljivosti, strahu od Boga i važnosti stjecanja za svijet budući Poticanje ljudi na vrlinu
Hvala Bogu, Koji je učinio da hvalu prati blagodat, a blagodat zahvalnost. Zahvaljujemo Mu na blagodatima Njegovim, kao i na kušnjama Njegovim. Tražimo pomoć Njegovu protiv onih srca koja su spora da se pokore onome što im je zapovijeđeno, ali su hitra u onome što im je zabranjeno. Tražimo oprost Njegov za ono što obuhvaća znanje Njegovo i što je nabrojala Knjiga Njegova, znanje koje nije manjkavo i Poslanica koja ništa ne izostavlja. Vjerujemo u Njega vjerovanjem onog koji je vidio neznano i zaustavio se na obećanom – vjerovanjem čija čistota čuva od pripisivanja Bogu druga i čije uvjerenje otklanja sumnje.
Svjedočimo da nema boga osim Boga, Jednog, Koji nema druga, i da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov – Allah blagoslovio i njega i potomke njegove! Ova dva svjedočenja uzdižu govor i visoko uznose djelo. Tasovi na koje će biti postavljeni neće biti lahki, dok tasovi s kojih se uklanjaju neće biti teški.
O robovi Božiji, oporučujem vam da istinski budete svjesni Boga. To je opskrba i s njom je utočište. Opskrba će vas otpraviti, a utočište je izbavljujuće. Tome je pozivao pozivatelj najbolji i to je dobro razumio onaj koji najdublje razumijeva. Tako je to pozivatelj obznanio, a razumni razumio i usvojio.
O robovi Božiji, doista je svijest o Bogu sačuvala zaljubljenike u Boga od zabrana Njegovih i naložila srcima njihovim strah od Njega, tako da noći svoje provode u bdijenju, a dane vrele u žeđi. Tako su postigli okrjepu kroz tegobu, a obilno napajanje kroz žeđ. Smatrali su da je smrt blizu i zato su hitjeli djelovanju. Nisu se zavaravali nadama lažnim i zato su držali smrt na oku.
A svijet ovaj je, dakle, kuća propasti, nevolja, promjena i pouka!
Što se tiče propasti, vrijeme je nateglo luk svoj i strijela njegova ne promašuje, rana njegova ne zacjeljuje. Ono pogađa živog smrću, zdravog bolešću i sigurnog nedaćom. Ono je izjelica koji se ne zasićuje i pijač čija se žeđ ne gasi.
Što se tiče nevolja, čovjek sabire ono što neće jesti i gradi ono u čemu neće stanovati. Onda odlazi Bogu Uzvišenom bez nošenja imetka ili prenošenja zgrade.
Što se tiče promjena njegovih, vidiš zavist prema onome kojem je milost iskazana i samilost prema onome koji je zavidio. To je zato što je blagodat otišla, a nesreća pristigla.
Što se tiče pouka njegovih, čovjek dospije blizu želja svojih pa ga nastup smrti rastavi od njih; a onda niti je želja dosegnuta, niti žuđenik pošteđen.
Slava Bogu! Kako su varava zadovoljstva njegova. Kako njegovo gašenje žeđi žeđ potiče!? I kako je sjenka njegova osunčana!? Ono što se primiče ne može se odvratiti, a ono što je prošlo ne može se vratiti. Slava Bogu! Kako li je blizak živi mrtvom, budući da će ga uskoro susresti?! I kako li je dalek mrtvi od živog, budući da je otišao od njega.
Doista, ništa nije gore od zla, osim kazne njegove, a ništa nije bolje od dobra, osim nagrade njegove. Na svijetu ovom, sve što je osluhnulo bolje je od onog što je viđeno, dok je sve od svijeta budućeg što će biti viđeno bolje od onoga što je čuto. Zato bi trebalo da se zadovoljavate radije slušanjem nego gledanjem i vijestima o onome što je izvan dosega spoznaje vaše. Trebalo bi znati da je ono što je malo na svijetu ovom, ali veliko na budućem, bolje od onoga što je golemo na svijetu ovom, ali sićušno na budućem. Koliko puta je malo korisno, a golemo štetno?!
Zacijelo, ono što vam je naređeno da činite opsežnije je od onoga što vam je zabranjeno, a ono što vam je dopušteno više je od onog što vam je zabranjeno. Zato, ostavite ono što je manje radi onoga što je veće i ono što je ograničeno radi onoga što je prostrano. Allah jamči za uzdržavanje vaše i naređuje vam da radite. Zato, poduzimanje onoga što vam je zajamčeno ne bi trebalo imati prvenstvo nad onim čije vam je izvršenje naloženo.
Ali, Boga mi, sasvim sigurno, stanje je takvo da se sumnja ispriječila i da se uvjerenje čvrsto razdrmalo, pa izgleda kao da vam je obavezno ono što vam je zajamčeno, a da je otklonjeno od vas ono što vam je obaveznim učinjeno. Zato, žurite djelima i plašite se nenadnosti smrti, budući da se ne može nadati povratku vremena životnog, kao što se može nadati povratku opskrbe. Što god je od opskrbe propušteno danas može biti očekivano sjutra s uvećanjem. Ali što god je proteklo od života nema nade da će se vratiti danas. Nada je uz ono što dolazi, a razočarenje je u onom što je minulo. Zato, budite svjesni Boga sa svjesnošću svom koja se duguje Njemu, i ne dopustite smrti da vas zatekne, jer ste se predali Njemu.
