Scroll to top

Poezija Šerif Škrgo

 
Bosna ili Bosna
 
Sječivo čuda, o Zulfikare,
Već je u potocima od ulja i sna –
Bijesni kušnje bjeline postojanja.
 
Njega obasjava glineni golub
Obrnutim nišanom redovno –
Raskriljen i zakačen.
 
Tu svileni čovjek
polaže sve tako:
jedno jaje ptica
jedno jaje trava i
jednu grdnu ribu.
 
Slijepo jedinjenje
Smrti devet obraza
Odaziva se punom sljepoćom
Jednog po jednog –
Devet po devet.
 
Brojanje je moje
Pa mu cvijet i par gline
Duguju sa desne
I iskupljenju obuću sa užitka
U kapljama balzama vatre.
 
Usne valjaju ranije smrti:
Školjke škopljenjog bisera –
Škopljenjo sjećanje
Prezasićenost budućnost.
 
Što je dubina domogla
To je ptica izlegla,
Polovinom svojom.
 
Gugutava stabla
Neopravdano porijeklo imaju.
 
Ko ih je istrznuo
Iz zakašnjelo osamljenih
Vretenastih
Bezstanja.
 
 
 
Mevlud Istini
 
U ime Allaha Milostivog Samilosnog
 
Bez sudbine je
Sverođenje svjetla, ispred i nakon Selama.
 
Svi smo njegova sudbina.
 
Ako se Sirat-nit
do poslednje tančine
iscijeli šehidima
(nerođenom smrti tek rođenih)
knjigama sa dva, tri i četiri krila džihadna
– sama Poslanost.
 
Kad mu Sud bi donešen
već umu bi preširoko krajem
a Duh konačište i mirise
presnimi jedninom Dubinom.
 
Duše su bile u stroju – čista dosljednost
pred svim popuštanjima, Predanost,
sa Sedam Uzvišenih
čije su leptirice, meleci i sedžde –
jedan kalem imale.
 
Post znanosti bi lomača za Sotonu,
sablja fijuknu, sve ustuknu –
pred Mirâdžom.
 
MUHAMMEDE, Božiji Poslaniče,
Sve ćemo naraditi, za tvoju trpnju. Stvoren prvi,
došao Poslednji, da vidimo sazrijevanje nebesa.
 
Bio si već KUR'AN-Knjiga,
sve čovjeku nagrada,
i putevi prohodni,
i svako putovanje prohodni,
Radosno.
 
(Avdo, Sidran, u utorak, ožujak 26, 2002 prepravio Šerifovu pjesmu. Obećao – izvršio.)
 
 
Eji lisab
 
Pećinski plašt i prišla mu je
I da konačne svile traže trudne sufijama
Svemoguće gubitnike i kružno proždiranje
Svih crta malog mesa
Opsenih podnožja i mrsnih potpunih
Vrije nijemi i preteče pun poumljaš
Oživljenje je najveća poslušnost
Zemljo u kalemu opušta maslinovo jedne mesihanke
Kojoj su ruke tolike umliječene u marsove odlaske
Ispod i iznad znatnog djeteta: tipu uma oračica
Sa narandžinim ubodima vaseljenje
Kada plima zmije i moje ime
Prilegnu žarištem kočije
Sa jednim pomazom povijesti
Za svaki ilum posunačkog stakla: vrlo ukusnog praha završnice te
Dojiljo svim čvrstim smrtima i prijesnim eritrejcima
Trošio sam plijenom krajeve riječi sam
Koje su ionako prema izmaklim bisagama bile malo trbušaste
Kao ugojena kučad svete ulice
Tijelom nur
Lisicom tijelo
I stup vlage jeste
I svemir bez zemlje bio bi prazan sendvič
U čije pregrijano povjerenje kinezi uzvratno i složno poriču
Zbog mikrotužbalica: uštap mirne: vječne materice aritmije duha velidova
Nijetom raspituje sveden račun i zvijezdice
Naslijeđeno pupčano oko: munjima sparene tinte.
 
 
Bošnjaci odlaze
 
Zovemo najbržu smrt
čeka se šehid brid
Allahov višnji je vrt
donjega munje vid
 
u korak Kur'ana staje
jača nebesa nit
zvijezda krvavo traje
Bosna zemlje si nit
 
pobjedu slave sveti
mladost gledaju svoju
Istino sabljom se sveti
mi smo u sudinskom boju
 
sve su prednje mjere
ostaje zemlja i smrt
u ime Allahove vjere
biće dušmanin str
 
(Posvećeno Bosni i odredu “Zulfikar”)
 
 
Ovaj rat je smrtan
 
Dolaze suhi tegljači bez ijedne umanjene strane
Kako kucani točkovi bez paorca i daha oslonca ovisni vjere
Ne skriva ih kalem nebo tako ugodno
Da bi praskala osamljena metež stožerni maslačka
O sferne čini podzemlja!
Nestalo i opet azijatski zapadno primiče se
Odanim otkucajima vidovite zauhe srca:
O kakva bižuterija – blije vlakna!
Kur'an prvobitno sve i bitno Kur'an
Liječite povijest da nam se ne bi činilo da šerijat luta
I ruke do božanske džume
Ruke od zlatne prevaga pretrage odustaju pomično
Muževne Keš (oprost platnima)  planine i mali meci
Uz stalnu dozvolu tonu opomenuto brže
Od svih gušt stomaka govore: gotovo zanimljivo: mrtvo bi sto posto
Vidim slast pisma zemaljskog duha
 
Amin milost smrti tvoje
Danak džibrila tvog
Narandže bijele u tebi stoje
Astralni bijeg Bosne slog
Nemo nestati sijati tvoje
 
Hrabrost je i mjesec pun
Oslobođen mudri tok
Šaljite vjetrove plovi čun
I duša u njemu nebu uz bok
Ćute svi prilaziš ti