Predaja o Miradžu – Briga o sutrašnjici (33.)

 

U jednom dijelu razgovora između Allaha, dž.š., i Njegova Miljenika na Miradžu, Uzvišeni kaže: “I čudim se robu pred kojim se nalazi šačica opskrbe jednog dana od zeleni ili drugog a on se brine o onome sutra.”

 

Kur'anski ajeti:

وَ مَن يَتَّقي اللهَ يجعل لَه مخرجًا ، وَ يرزُقهُ مِن حَيثُ لا يحتسب

“A onome koji se Allaha boji, On će naći izlaza.”[1]

وَ ما مِن دآبَّة ٍ في الأرضِ إلا على الله ِ رزقُها

“Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.”[2]

و لا تَقتُلوا أولادَكم خشية إملاق نحنُ نَرزُقُهُم وَ إيّاكُم إنَّ قتلَهُم كان خطئًا كبيرًا

“Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.”[3]

فليضحَكوا قليلا وَليَبكو كَثيرًا جزاءَ بما كانوا يكسِبون

“Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili.”[4]

 

Predaje

Ebu Hamze Somali prenosi da je Ebu Dža'fer (Imam Bakir), mir s njime, rekao: “Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a., na dan oprosnog hadža: ‘I uistinu, Ruhul-Emin me nadahnuo da niko neće umrijeti sve dok mu se opskrba njegova ne upotpuni. Pa bojte se Allaha i nalijep način tražite opskrbu, i neka vas ne navede to što će ponekada opskrba sporo dolaziti da je tražite tako što ćete Allahu biti neposlušni. Jer Allah Uzvišeni je podijelio opskrbu među Svojim robovima tako da je traže na halal (dozvoljen) način, a nije je podijelio da je traže haramom (zabranjenim). Pa ko se Allaha bude bojao i strpljiv bio, Allah će mu doći sa njegovim udjelom iz propisanog mu halala. A ko skrnavi odjeću čednosti i bude požurivao te uzeo od onoga što nije dozvoljeno, za toliko je sebi odrezao od halala koji mu je bio propisan, a na obračun će svesti na Dan proživljenja.’”[5]

Imam Sadik prenosi od svojih očeva, mir s njima, od Allahova Poslanika, s.a.v.a., predaju o zabranjenim stvarima: “Ko ne bude zadovoljan onime što mu je Allah udijelio od opskrbe i raširi svoje nezadovoljstvo, a ne bude strpljiv očekujući nagradu, nijedno dobro djelo mu se neće uzdići, a Uzvišenog Allaha će sresti i On će na njega biti srdit, osim ako se ne pokaje.”[6]

Imam Ali, mir s njime, je rekao:

الرزقُ يطلُبُ من لا يَطلُبه

“Nafaka traži i onoga što je ne traži.”

ارضِ منَ الرزقِ ما قُسِّمَ لكَ تعش غنيًا

“Zadovolji se od nafake onim što ti je određeno živjet ćeš kao bogataš.”

إنّ الله سبحانه أبى أن يجعلَ أرزاق عبادِهِ المؤمِنين إلا مِن حيث لا يحتسبون.

“Allah uzvišeni odbija da učini opskrbu svojim robovima vjernicima osim odakle se i ne nadaju.”

كلُّكم عيالُ الله ِ ، و الله ُ سبحانه كافل عياله ِ

“Svi ste vi čeljad ovisna Allaha, a Allah vodi brigu o svojoj čeljadi.”

مَن اهتَمَّ برزقِ غد ٍ ، لَم يَفلح أبدًا

“Ko se bude brinuo za sutrašnju nafaku, nikada uspjet neće.”

لا يَكن المضمون لكَ طلَبه ، أولى بك من المَفرزضِ لك عمله.

“Neka ti traženje onoga što ti je zagarantovano ne bude preče od činjenja onoga što ti je naređeno.”

لا تَحمل هَمَّ يومك الذي لم يأتك.

“Ne nosi na plećima brigu dana koji ti još nije došao.”

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Opskrba je podijeljena na dva načina: Jedna od njih dolazi svome vlasniku čak iako je ne traži, druga je pak vezana za traženje. Ali u svakom slučaju ono što je propisano robu doći će mu pa kada ga ne bi ni tražio, međutim ono što je određeno traženjem na prikladan mu način ga treba i tražiti. I to je ono što mu je Allah halalom učinio između ostalog, ali ako ga bude tražio sa haram strane pa ga našao, računato će mu biti u opskrbu i račun će (Bogu) polagati.”[7]

Imam Ali, mir s njime, u oporuci Muhammedu ibn el Hanefiji kaže: “O sinčiću! Opskrbe su dvije vrste: Opskrba koju tražiš i opskrba koja traži tebe, pa i ako joj ne dođeš ona dođe tebi, pa nemoj zato na plećima da nosiš brigu godine nad brigama dana u kojem si, dosta ti je u svakom danu briga u kojima već jesi, pa ako je godina koja predstoji od života tvoga, uistinu će ti uzvišeni Allah u svakome novom danu doći sa nečim novim od onoga što ti je dodijeljeno, a ako godina koja prethodi nije dio tvoga života kakvu korist od brige i nespokojnosti spram nečeg što nije tvoje imaš? Znaj dobro da te u tvojoj nafaki neće nikakav tragač preteći, niti nadjačati neko jači, niti će ti se ono što ti propisano prepriječiti nečim. Koliko si i sam vidio tragača koje ophrva umor, a skučene su opskrbe i koliko onih umjerenih u traženju koje sudbina potpomože, a uz svakoga ide i njegov nestanak.”[8]

Esbega ibn Nubate prenosi od Imama Alija, mir s njime, nekim od svojih drugova rekao: “Znajte dobro i budite ubjeđeni da Uzvišeni Allah nije ni jednom robu koliko god da bio sposoban i trudio se i spletkariti znao, dao više od onoga koliko mu je zapisano u Mudroj Knjizi. Onaj koji ovo spozna i razumom obuhvati bit će u najvećem spokoju od svih ljudi u onome što mu koristi, a onaj koji se na ovo ne obazre biti će od onih koji najviše trude u nanošenju štete samima sebi, i neka je sva hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. A mnogi kojima je blagostanje darovano, zapravo su u postepenoj zamci, a mnogi u nedaćama po ljudskim mjerilima zapravo su nečemu što je za njihovo dobro pripremljeno, pa zato ti o slušaoče!, stavi nešto od svoga truda, i smanji nešto od svoje brzine i sjeti se svoga kabura i povratka, jer tvoj put se ipak na kraju samo Allahu vraća, a kako budeš postupao tako će se i sa tobom postupati.”[9]

Džemil ibn Derradža prenosi od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: “Neće Allah Uzvišeni vjerniku zatvoriti neka od vrata opskrbe, a da mu neće otvoriti bolja od njih.”[10]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ko se bude brinuo o opskrbi, upisano će mu biti jedno loše djelo. Sve dok ne reče: Allah odbija da učini opskrbu bogobojaznih osim od tamo odakle se i ne nadaju. Niti prihvata od svojih prijatelja da svjedoče (šehadet) u zemlji tiranije.”[11]

Dža'fer ibn Muhammed prenosi od svojih očeva, mir s njima, da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., savjetujući rekao: “O Ali! Ovaj svijet je za vjernika zatvor, a Džennet za nevjernika. Sve dok ne reče: O Ali! Neće biti na Sudnjem danu nikoga među onima prvima i onima kasnijima, a da neće poželjeti da mu na Ovom svijetu nije dato osim koliko da glad utoli.”[12]

Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko osvane zdravog tijela, siguran među čeljadi svojom i ima hrane za taj dan, kao da mu je sav dunjaluk na raspolaganje stavljen. O sine Džu‘šumov, dosta ti je od Ovoga svijeta toliko da glad utoliš i stidna mjesta svoja prekriješ, pa ako još imaš kuću da u njoj smiraja nađeš dobro i jeste, a ako još imaš jahalicu koja te nosi, e to je onda…, a ako nemaš ništa od toga onda hljeb i voda da zaliješ, a sve poslije toga u obračun ti se stavlja ili kazna koja te čeka.”[13]

Rekao je Šehid, kuddise sirruhu, u svome djelu Munjetul murid[14]kod poglavlja o uvijetima stjecanja znanja, sve do riječi: “I da se na Allaha osloni.” – Sve dok ne reče, r.a.: “Zabilježeno je u predaji od Poslanika, s.a.v.a.: “Allah se obavezao (u predaji: brigu na sebe preuzeo) da onome koji traži znanje obezbjedi opskrbu za njega posebno pored onoga što je drugima osigurao.”[15]

 

Pojašnjenje

Kažem: Ono što se razumije iz pojašnjenja navedenih u hadisu kada je ova tema u pitanju, također iz ajeta i predaja, jeste da je nepotrebna ili nepoželjna ona briga za opskrbom koja vodi zaboravu Skrbnika, uzvišen neka je On. Te da se čovjek oslanja samo na svoju pamet i domišljatost koji po vanjskim formama izgledaju kao uzroci koji priskrbljuju opskrbu.

Međutim, trud za zaradom i traženje halal opskrbe, nije zabranjeno, čak šta više, to je naređeno i pohvalno, pa čak može da se svrsta i u vadžib.

A prethodile su i Poslanikove, s.a.v.a.: “Bojte se Allaha i na lijep način tražite nafaku.”

Prethodno si upoznao u komentaru na Božije riječi: “Nema toga djela boljeg kod mene od oslonca na mene”, da sâmo držanje do vanjskih faktora nije oprečno tevekulu i vezanosti srca za Allaha Uzvišenog. Pa ko se trudi u traženju halal opskrbe, a ne smatra ništa od svoga truda i domišljatosti i vanjskih faktora svojim stvarnim skrbnikom, nego vjeruje da je Allah taj koji ga opskrbljuje, Jaki i Moćni, ni na koji način nije počinio nešto u oprečnosti sa pouzdavanjem na Boga, uzvišen neka je.