Pretvaranje u ibadetu

Na kraju, s ciljem upotpunjavanja rasprave, prigodno je reći nešto i o pretvaranju. Pretvaranje je samoisticanje, hvalisanje i javno činjenje djela s ciljem privlačenja pažnje i pohvale od strane naroda.

 

Znakovi pretvaranja

U ajetima i predajama nailazimo na određene odlike prijetvornika iz kojih – nakon raščlanjivanja, spajanja i sažimanja – možemo izvući sljedeće znakove:

1. Licemjerni su i dvolični;

2. Pred očima javnosti ibadete čine zanosno i predano;

3. U samoći su bezvoljni i neraspoloženi;

4. Žele da ih ljudi hvale ma šta učinili;

5. Kada budu hvaljeni, oni ulažu dodatne napore u činjenju djela;

6. Ukoliko ne budu pohvaljeni, manje rade;

7. Skloni su obmani i prevari;

8. Svoja dobra djela ističu pred drugima;

8. Drugima prigovaraju zbog svojih dobrih djela;

9.  Očekuju od stvorenja i ne oslanjaju se na Boga;

10.  U javnosti spominju Boga, ali Ga se u srcu manje sjećaju;

11. Samoljubivi i gordi su;

12. Proždrljivi su i traže udobnost.

Sada vam skrećemo pažnju na nekoliko ajeta i predaja:

 

Ajeti:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُبْطِلُوا صَدَقَاتِكُم بِالْمَنِّ وَالْأَذَى كَالَّذِى يُنفِقُ مَالَهُ رِئَاءَ النَّاسِ وَلَا يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ

O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Boga ni u Onaj svijet… (El-Bekare, 264)

إِنَّ الْمُنَافِقِينَ يُخَادِعُونَ اللهَ وَهُوَ خَادِعُهُمْ وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَى يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللهَ إِلَّا قَلِيلًا

Licemjeri misle da će Boga nadmudriti, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Boga gotovo da i ne spomenu. (En-Nisa, 142)

فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ ۝ الَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ ۝ الَّذِينَ هُمْ يُرَاءُونَ ۝ وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ

A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraj i nikome ništa ni u naruč ne daju! (El-Ma‘un, 4–7)

وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ خَرَجُوا مِن دِيَارِهِم بَطَرًا وَرِئَاءَ النَّاسِ وَيَصُدُّونَ عَن سَبِيلِ اللهِ

I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od puta Božijeg odvraćali… (El-Enfal, 47)

 

Predaje:

Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

…أمّا عَلامَةُ الْمُرائي فَأرْبَعَة: یَحْرِصُ في الْعَمَلِ لِلَّهِ إذا کانَ عِنْدَهُ أحَدٌ وَ یَکْسِلُ إذا کانَ وَحْدَه وَ یَحْرِصُ فی کُلِّ أمْرِهِ عَلَی الْمَحْمَدَةِ وَ یُحْسِنُ سَمْتَهُ بِجُهْدِهِ.

“Četiri su znaka prijetvornika: poletan je u izvršavanju djela radi Boga kad je neko kod njega; lijen je kad je sam; poletan je u svakom poslu svome kada ga neko hvali; i trudi se koliko god može da se pokaže dobrim.”[1]

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je rekao:

ثَلاثُ علاماتٍ لِلْمُرائي: یَنْشِطُ إذا رَأیَ النّاسَ وَ یَکْسَلُ إذا کانَ وَحْدَهَ وَ یُحِبُّ أنْ یُحمَدَ في جَمیْعِ أمُورِهِ.

“Tri su znaka prijetvornika: poletan je kada ljude vidi, lijen je kada se osami, i voli da ga hvale u svakom poslu njegovom.”[2]

 

Pretvaranje i propadanje djela

Pretvaranje uništava i upropaštava čovjekova djela, kao što Uzvišeni, u prethodno navedenom, 263. ajetu sure El-Bekare, prijetvorno udjeljivanje milostinje, slično kao i udjeljivanje milostinje popraćeno vrijeđanjem, smatra ništavnim. Vjerski pravnici i velikani duhovnoga putovanja smatraju da za upropaštavanje i propast djela nema ništa gore od pokazivanja i pretvaranja. Pretvaranje poput mikroba lepre iznutra izjeda djelo, čineći ga praznim. Prijetvorna djela su poput stabla bez korijena, koje bi istrgnuo iz zemlje jedan udar vjetra. Tako vam Boga! Tako vam Boga, klonite se prijetvornosti i od toga se Bogu utičite, suzama i zagovorom sačuvajte se od grijeha, i uvijek se ovim stavcima iz Sedždžadove Sahife Bogu obraćajte:

…ثُمَّ خَلِّصْ ذلِكَ کُلَّهُ مِنْ رِئاءِ الْمُرائینَ وَ سُمْعَةِ الْمُسْمِعینَ لا نُشْرِكُ فیهِ أحَداً دُونَكَ وَ لا نَبْتَغي فیهِ مُراداً سِواكَ.

“…Potom očisti to u potpunosti od prijetvornosti prijetvornika i želje za slavom slavohlepnika, nikoga Ti u tom drugom ne smatramo niti u tom osim Tebe ikoga drugog želimo.”[3]

Kako će tvoja dova uslišena biti,

Dok jednim si licem u dva mihraba okrenut?

Imam Sadik, mir neka je s njim, je rekao:

کُلُّ الْبِرِّ مَقبُولٌ إلّا ما کانَ رِئاءً.

“Sva dobročinstva su prihvaćena, osim onih prijetvornih.”[4]

U drugoj predaji prenesenoj od ovog Imama stoji:

قالَ اللهُ عَزَّ وَ جَلَّ أنَا خَیْرُ شَریكِ مَنْ أشْرَكَ مَعي غَیْري في عَمَلٍ عَمِلَهُ لَمْ أقْبَلْهُ إلّا ما کانَ لي خالِصاً.

“Bog Uzvišeni je rekao: ‘Ja sam najbolji sudrug, a ko Mi u djelu koje čini nekoga sudrugom učini, neću mu ga prihvatiti, osim djela koje je učinio samo za Mene.”[5]

Također je rekao:

کُلُّ رِئاءٍ شِرْكُ إنَّهُ مَنْ عَمِلَ لِلنّاسِ کانَ ثَوابُهُ عَلَی النّاسِ وَ مَن عَمِلَ لِلَّهِ کانَ ثَوابُهُ عَلَی اللهِ.

“Svako pretvaranje je širk. Zaista, ko bude radio radi ljudi, na njima je da ga nagrade, a ko bude radio radi Boga, na Bogu je da mu nagradu da.”[6]

Muhammed ibn Arefe prenosi: “Imam Riza, mir neka je s njim, mi je rekao:

وَیْحَكَ یا ابْنَ عَرَفَةَ: إعْمَلُوا لِغَیْرِ رِئاءٍ وَ لا سُمْعَةٍ، فَإنَّهُ مَنْ عَمِلَ لِغَیْرِ اللهِ وَکَلَهُ اللهُ إلی ما عَمِلَ…

‘Teško tebi, o Ibn Arefe! Radite, ali ne da bi vas vidjeli, niti da bi se za to čulo, jer ko god radi za nekog drugog mimo Boga, Bog će ga prepustiti onome što radi…”[7]

U predaji prenesenoj od posljednjeg Božijeg poslanika, s.a.v.a., čitamo:

إنَّ الْمَلَكَ لَیَصْعَدُ بِعَمَلِ الْعَبْدِ مُبْتَهِجاً بِهِ فَاِذا صَعِدَ بِحَسَناتِهِ یَقُولُ اللهُ عَزَّ وَ جَلَّ اجْعَلُوها فی سِجّینٍ إنَّهُ لَیْسَ إیّايَ أرادَ بِها.

“Melek će uzdizati djelo roba Božijeg radujući mu se, ali pošto uzdigne njegova dobra djela, Bog Uzvišeni će reći: ‘Ta djela stavite u Sidždžin (strašnu tamnicu), jer ih nije radi Mene učinio!’”[8]

 

Pretvaranje nakon djela

Cijenjeni islamski pravnici u raspravi o namjeri iznijeli su stav da pretvaranje nakon počinjenog djela ne uzrokuje njegovo poništenje, te da se to pitanje ne kosi sa propisima, jer je samo djelo izvršeno ispravno i u potpunosti, tako da mu naknadno pretvaranje ne može promijeniti egzistencijalni oblik. Međutim, iz nekih predaja se razumije da prepričavanje djela drugima i hvalisanje djelom smanjuje nagradu za djelo, a da u slučaju ponavljanja to poprima odlike pretvaranja te kvari i upropaštava djelo. Prema tome, treba biti krajnje oprezan kako zbog i najmanjeg propusta ne bi bio poništen prethodno uloženi trud.

Od Imama Bakira, mir neka je s njim, prenosi se da je rekao:

الْإبْقاءُ عَلَی الْعَمَلِ أشَدُّ مِنَ الْعَمَل قیلَ: وَ مَا الْابْقاءُ عَلَی الْعَمَلِ؟ قالَ: یَصِلُ الرَّحِمَ بِصِلَةٍ وَ یُنْفِقُ لِلَّهِ وَحْدَهُ لا شَریكَ لَهُ فَکُتِبَتْ لَهُ سِرّاً ثُمَّ یَذْکُرُها فَتُمْحَى فَتُکْتَبُ لَهُ عَلانِیَةً ثُمَّ یَذْکُرُها فَتُمْحَى وَ تُکْتَبُ لَهُ رِئاءً.

“Očuvanje djela teže je od samoga djela.” Pitaše: “Šta je to očuvanje djela?” Odgovorio je: “Čovjek čuva rodbinske veze i dijeli milostinju isključivo radi Boga, Koji sudruga nema, pa mu se to upiše kao tajno dobročinstvo. On to potom spomene, pa mu to bude izbrisano i upisano kao javno dobročinstvo. On to potom ponovo spomene, pa mu to bude izbrisano i upisano kao pretvaranje.”[9]

U drugoj predaji, prenesenoj kao tumačenje na kraju časnog ajeta u kojem se kaže:

فَلَا تُزَكُّوا أَنفُسَكُمْ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اتَّقَى

…Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga ko se čuva (En-Nedžm, 32), stoji da je Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao:

“Hvalisanje podrazumijeva to da čovjek svoj namaz i post, i ostale ibadete i dobra djela iznosi pred drugima.” Potom je rekao: “Neki od vjernika su, u prisustvu Imama Alija, mir neka je s njim, govorili o svojim namazima, postu i ibadetima, pa je on rekao: ‘A ja i dan i noć spavam, a ako između toga imadnem vremena, onda opet spavam.’”[10] Ova rečenica je izrečena kao pošalica i savjet da iskren čovjek ne treba hvaliti sam sebe niti svoje ibadete i dobra djela isticati pred drugima.

Stoga je rečeno da je mnogo bolje da se pohvalni ibadeti, milostinja i dobrovoljna dobra djela obavljaju u tajnosti, jer su pohvalna djela više izložena opasnostima i šejtanskim nagovaranjima nego obavezna.

 

Pretvaranje spada u velike grijehe

Pretvaranje, osim što kvari djelo, samo po sebi spada u velike grijehe, jer je pretvaranje na razini širka, a širk se ubraja u velike grijehe.

U predaji od posljednjeg Božijeg poslanika, s.a.v.a., stoji da je rekao:

إنَّ أخْوَفَ ما أخافُ عَلَیْکُمُ الشِّرْكُ الْأصْغَرُ، قالُوا وَ ما الشِّرْكُ الْأَصغَرُ یا رَسُولَ اللهِ؟ قالَ ألرِّئاءُ. یَقولُ اللهُ عَزَّ وَ جَلَّ یَوْمَ القِیامةِ إذا جازَی الْعِبادَ بِأعْمالِهِم: اذْهَبُوا إلَی الَّذینَ کُنْتُم تُراؤُونَ في الدُّنْیا هَلْ تَجِدُونَ عِنْدَهُمْ ثَوابَ أَعْمالِکُمْ.

“Zaista je najstrašnije čega se za vas bojim manji širk.” Upitali su: “O Božiji poslaniče, koji je to manji širk?” Odgovorio je: “Pretvaranje. Bog Uzvišeni će na Danu sudnjem, kada robove Svoje bude nagrađivao za djela njihova, reći: ‘Idite onima pred kojima ste se pretvarali i vidite hoćete li kod njih nagrade za djela svoja pronaći?’”[11]

Božiji poslanik, s.a.v.a., drugom prilikom je rekao:

مَن صَلّی صَلوةً یُرائي بِها فَقَدْ أشْرَكَ وَ مَنْ صامَ صِیاماً یُرائي بِهِ فَقَدْ أشْرَكَ.

“Onaj ko klanja kako bi ga drugi vidjeli – širk je počinio, a i ko posti kako bi ga drugi vidjeli – širk je počinio.”[12]

Dok je tebi stalo da u očima drugih budeš,

Ako si u džamiji ona ista kao manastir je,

Pošto bit ti se očisti od nedostatka svaka,

Tad namaz će ti postat radost oka!

U drugoj predaji koja se prenosi od časnog Božijeg poslanika, s.a.v.a., stoji da je rekao:

إنَّ النّارَ وَ أهْلَها یَعِجُّونَ مِنْ أهْلِ الرِّئاءِ فَقیلَ یا رَسُولَ اللهِ وَ کَیْفَ تَعِجُّ النّارُ قالَ صَلّی الله عَلَیْهِ وَ آلِهِ: مِنْ حَرِّ النّارِ الَّتي یُعَذَّبُونَ بِها.

“Uistinu će Džehennem i stanovnici Džehennema upomoć vikati zbog prijetvornika.” Upitaše: “O Božiji poslaniče, kako će Džehennem vikati?” Odgovorio je: “Od vreline vatre u kojoj će mučeni biti!”[13]

Također je rekao:

…یُقالُ لِأهْلِ الرِّئاءِ صُمْتُمْ وَ صَلَّیْتُمْ وَ تَصَدَّقْتُمْ و جاهَدْتُمْ وَ قَرَأتُمْ لِیُقالَ ذلِكَ فَقَدْ قیلَ ذلِكَ ثُمَّ قالَ: إنَّ هؤُلاءِ أَوَّلُ مَنْ تُسْعَرُ بِهِمُ النّارُ.

“…Na Sudnjem danu prijetvornicima će se reći: ‘Postili ste, i klanjali, i milostinju udjeljivali, i borili se, i Kur'an učili da bi se o tome pričalo, i zaista se o tome i pričalo.’ Potom će Bog reći: ‘Ovi će uistinu biti prvi s kojima će se Džehennem raspiriti.’”[14]

U predaji od Imama Alija stoji:

الرِّئاءُ شِرْكٌ.

“Pretvaranje je pripisivanje Bogu druga.”[15]

 

Sažetak rasprave

Iz onoga što je izloženo može se zaključiti da je temelj čovjekove sreće iskreno i predano robovanje Bogu, i ako neko bude činio neko djelo koje bude nalikovalo na pretvaranje i šepurenje, od njega neće imati ni trunke koristi niti će mu biti primljeno kod Boga Uzvišenog, te će se na Sudnjem danu praznih ruku pojaviti na Sabirištu, jer na Ovom svijetu radi Boga nije učinio nijedno djelo, da bi na Onom svijetu od Njega nagradu tražio. Prema tome, čovjek se treba truditi da sve što čini čini u ime Boga, a ne radi ljudi. Ukoliko neko u tajnosti uradi radi Boga neko djelo, Bog će dati da ga i ljudi po dobru spominju, baš kako kaže:

عَلَیْكَ سَتْرُهُ وَ عَلَيَّ إظْهارُهُ.

“Tvoje je da ga sakriješ, a Moje da ga objelodanim.”[16]