Ja ne trebam srce u kom Tebe nema, ja ne trebam ljubav kojoj izvori nisi, u naumu djela kom se duša sprema, nek' je Ime Tvoje, neka Bože Ti Si. Vidim kad samoća sapinje mi grudi, dok šapatom zikra tražim Ti blizinu, na vrata mi ova dođu dragi ljudi, osmjesima čistim ispišu tišinu. I Tvojih bi Riječi znadem žedan ost'o, da Resula svjetlost Ti nam nisi posl'o, kroz njegovo srce One do nas teku, čovjek u čovjeku nađe vječnu rijeku. Nauči me Bože, pročisti mi grudi, da znam voljet sreću u srcima ljudi, pomozi mi perdu od neznanja smaći, i Tebe ću tako, slutim lakše naći. Ne daj mi da volim koga Ti ne voliš, ne daj mi da idem onom sa kim nisi, ma u kakvom halu bila moja duša, usred srca ovog samo Jedan Ti Si.