Scroll to top

Odgovor na prigovor da je vjerovanje u Boga nastalo iz straha od nepoznatog

Još jedan prigovor jeste to da je vjerovanje u Boga nastalo iz straha od nepoznatog, posebno od opasnosti poput zemljotresa, gromova i sličnih pojava, kako objašnjava jedan broj sociologa. Ustvari, da bi čovjek sebi osigurao psihički mir izmislio je nestvarno biće, koje naziva bogom, i počeo ga obožavati. Usljed toga, što se uzroci nastajanja prirodnih pojava budu više otkrivali i što se više ostvari sigurnost od šteta, u toj će mjeri vjerovanje u Boga biti slabije.

Marksisti ovaj tobožnji dokaz nude u svojim udžbenicima, slaveći ga kao proizvod znanosti sociologije, i njim se služe kao sredstvom zavaravanja neobaviještenih ljudi.

U odgovoru treba reći sljedeće:

Prvo, osnovu ovog tobožnjeg dokaza čine hipoteze određenog broja sociologa, za čiju ispravnost ne postoje nikakvi naučni dokazi.

Drugo, u naše, savremeno doba, veliki je broj znanstvenika koji su više od ostalih ljudi upoznati sa prirodnim pojavama (poput Einsteina i Alexisa Carrela), a u isto vrijeme imaju nepokolebljivu i jaku vjeru u Božije postojanje. Dakle, vjerovanje u postojanje Boga nije nastalo kao proizvod straha i neznanja.

Treće, ukoliko svijest o Bogu bude posljedica straha od određenog broja nespoznatih prirodnih pojava, to ne znači da je Bog proizvod straha i čovjekovog neznanja. Tako je i veliki broj psiholoških težnji, poput želje za uživanjem i zadovoljenjem strasti, razlog znanstvenih i filozofskih napora, ali to isto ne nanosi štetu spomenutim naporima.

Četvrto, ukoliko neki ljudi predstave sebi Boga kao uzrok pojava kojima ne poznaju uzrok, pa čak ukoliko im vjerovanje u Njega oslabi posredstvom naučnih objašnjenja i otkrivanja stvarnih uzroka tih pojava, to je samo pokazatelj slabosti njihovog svjetonazora i vjerovanja, a ne argument neutemeljenosti vjerovanja u Boga, jer Božije bivanje uzrokom pojava u Objektivnom svijetu ne spada u kategoriju prirodnih uzroka, pa da bi bilo u istoj ravni s njima, već je riječ o obuhvatnom uzročništvu, koje se u vertikalnom poretku nalazi iznad svih materijalnih i nematerijalnih uzroka, tako da spoznaja i upoznavanje s prirodnim uzrocima nemaju nikakvog uticaja na Njegovo potvrđivanje ili poricanje.

Povezani članci