Tumačenje sure Nas

Sura En-Nas je medinska i ima šest ajeta.

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ النَّاسِ

مَلِكِ النَّاسِ

إِلَهِ النَّاسِ

مِن شَرِّ الْوَسْوَاسِ الْخَنَّاسِ

الَّذِي يُوَسْوِسُ فِي صُدُورِ النَّاسِ

مِنَ الْجِنَّةِ وَ النَّاسِ

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog
1. Reci: “Utječem se Gospodaru ljudi,
2. Vladaru ljudi,
3. Bogu ljudi,
4. od zla šejtana-napasnika,
5. koji zle misli unosi u srca ljudi
6. od džina i ljudi!”

U Kur'anu se više od tri stotine puta koristi riječ qul (قُلْ), dobar dio toga je Božija naredba Poslaniku za odgovor protivnicima ili pobornicima.

Nije dovoljno kazati: utječem se – da bi čovjek bio spašen opasnosti i prijetnji. Već i u djelima čovjek se treba držati daleko od faktora koje sa sobom nose opasnost. Ukoliko izgradimo kuću tik uz obalu rijeke koja je poznata po plavljenju, ukoliko i napišemo: euzu billahi minessejl – od toga nema koristi, to je više ismijavanje i poigravanje. Čovjek koji izgovara riječi euzu billahi, u praksi se mora držati daleko od izvora smutnje i zla.

Prva stvar koja je čovjeku opipljiva jeste razvoj, napredak i odgoj to je Rabbunnas (Gospodar ljudi) aspekt politike, upravljanja, planiranja sagledan je u Melikinnas (Vladara ljudi). A kada čovjek dovoljno uznapredjuje na scenu stupa ibadet i obožavanje, tj. Ilahinnas (Boga ljudi).

Kod koga treba tražiti utječište i zaštitu?

Kod Onog ko poznaje unutarnje tajne i zle misli. U suri Mu'min u 40 ajetu: “On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i u ono što grudi kriju.” Poslanik kaže: “Šejtan se pritajio na srcem čovjeka, kada god Boga spominje, sakrije se, kada je god gafil, unosi zle misli u njega.”

Ljudi koji unose u tuđa srca sumnje i zle misli i oni čine šejtanski posao. Protivnici hazreti Saliha, a.s., su navodili ljude na sumnju: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?” (E'araf, 75)

Na početku Kur'ana, s bismillom pomoć tražimo od Boga, i na kraju euzom u Boga tražimo zaštitu.

Hannasje od hanus, u značenju sakrivanja i povlačenja. Šejtan krije i sebe i svoj posao. Ukoliko bi njegova mamljenja i unošenje zlih misli bili očiti nikada ne bi stekao dominaciju nad ljudima. Međutim pokazivanjem u lijepom izdanju i u lijepoj ambalaži te finim opravadanjima on ipak uspjeva. Hazreti Ali u 50. govoru Staze rječitosti kaže:

O izmiješanosti pravog i krivog

“Izvor pojavljivanja nesreća jesu strasti slijeđene i propisi izmišljeni, koji su suprotni Knjizi Božijoj i na kojima neki ljudi uzajamno sarađuju, protivno vjeri Božijoj. Da je ono što je krivo izdvojeno iz smjese s onim što je pravo, ne bi bilo skriveno od onih koji ga traže; a da je ono što je pravo izdvojeno iz smjese s onim što je krivo, prestali bi ga spominjati jezici nepokornih. Međutim, ono što se čini jeste to da se nešto uzima odavde, a nešto odande, te se oboje miješa. I tada šejtan uzima vlast nad prijateljima svojim, a izbavljaju se samo oni kojima je Allah odredio dobro.”

Šejtan kao hannas, toliko je uporan u svojim naletima i dolascima, sve dok ne uspije u naumu, dakle na nama je da povećamo spominjanje i svijest o Bogu.

Ukoliko bismo baš ono pošteno razmislili bilo bi nam jasno da kada kažemo euzubillahi, ili bilo koju formu stajanja pod zaštitu Božiju, da to znači da smo mi sebe ubacili u tok, u smjer, u pravila u zakone Božije. Nadrasli smo sistem da mislimo kako su to riječi poput onih koje mađioničari koriste – abrakadabra – i koje stvaraju čuda. Zar ne bi bilo smiješno uletjeti autom na autoput ali u suprotan smjer, ili pak stati nasred autoputa, i reći Bože sačuvaj me i sakloni od toga da me neko udari.

Eh ovaj metod mi koristimo u životima. U Kur'anu se čovjek izlaže kritici u smislu da se Boga i Božije zaštite sjeti samo kada ga belaj pogodi i kada je u opasnosti očitoj. U suri Junus 12 ajet kaže se: “Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.”

A prije njega alarmira se: “Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.”

A kada je on već rabb ljudi, tj. Onaj koji odgaja i podiže, pa nemoj da nam se dopadaju odgojne metode drugih. Kada je On već melikinnas, tj. Vladar ljudi, pa nemojmo sebi vladare druge tražiti i bježimo od robovanja bilo kome drugom. Kada je On već ilahinnas, tj. Bog ljudima, stoga ne vežimo srce za drugog. Ovakav pristup, ovakvo vjerovanje, najbolje je sredstvo zaštite i zaklona.

U ovoj suri, s obzirom da je riječ o vesvesama koje se tiču duše, srca, uma, što znači da su joj na meti vjera, misao, zdrava logika, Božije ime se spominje tri puta – rabbinnas, melikinnas, ilahinnas, dok u prethodnoj suri, pošto je riječ o izvanjskim opasnostima ime Božije spominje se jednom rabbilfelek. Jer unutarnji vid devijacije mnogostruko je žešći, teži i učinkovitiji od vanjskih prjetnji, pa tako i u svijetu, mnogo su teže prijetnje koje se nadnesu nad kulturom, moralom i intelektom, nego li prijetnja neke vojne i ekonomske sile.

U Sadukovom Emaliju svojim lancem prenosilaca od Imama Sadika prenosi: “Kada je objavljen ajet: ‘i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole’,(Ali Imran, 135) Iblis je otišao na vrh brda poviše Mekke čije ime je Sevir. I najvećim glasom pozvao je svoje ifrite. Svi su se okupili oko njega. Upitali su ga: ‘O vođo naš, šta se desilo pa nas sazivaš?’ On im reče: ‘Ovaj je ajet objavljen, ko od vas može ugasiti njegovo djelovanje?’ Jedan od ifrita ustade i reče: ‘Ja ću ga na taj i taj način neutralisati.’ Iblis reče: ‘Ne to ti ne možeš učiniti.’ Drugi ifrit ustade i reče poput njega i dobio je isti odgovor. Vesvasul-hannas reče: ‘Taj posao prepusti meni.’ Upita ga: ‘Na koji način ćeš ga neutralisati?’ On reče: ‘Davat ću im obećanja, ispunit ću ih željama, kako bi činili grijehe, a kada učine grijehe smetàt ću im s uma traženje oprosta.’ Iblis mu reče: ‘Ti već možeš to učiniti.’ Zato ga je zadužio ovim zadatkom sve do sudnjeg Dana.” (Emalije Saduk, str. 376, hadis 5)

Šejtanske vesvese prema Hazreti Ademu i drugim Božijim evlijama, svode se na nivo bacanja i bajanja vesvesama: “Ali šejtan mu poče bajati i govoriti” (Ta Ha, 120), “u kazivanje njegovo nešto ubacio.” (Hadždž, 52) Međutim, u vezi običnih ljudi, ulazna i prodorna točka je srce i duša. “koji zle misli unosi u srca ljudi.”

Međutim, ne na način dominacije nad srcem u smislu da se nema kud izmaći. Jer Kur'an na drugom mjestu, tj. u suri E'araf u 201. ajetu kaže: “Oni koji su Allaha svjesni, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.” A u sljedećem: “dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.”

Šejtanska spletka je slaba – šejtanovi atributi u hutbi Kasi'a

Hazreti Ali kaže: O robovi Božiji, čuvajte se neprijatelja Božijeg. Ne dozvolite da vas zarazi svojom bolesti i da vas svojim pozivom pokrene i da vas napadne pješadijom i konjicom svojom. Tako mi duše, šejtan je u svoj luk stavio opasnu strelicu za lov na vas, zapeo je luk koliko god može i nanišanio vas iz najbliže pozicije… Dakle, šejtan je najveća prepreka za vašu pobožnost i najštetnija i najzapaljivija osoba za vaš dunjaluk. Šejtan je za vas opasniji od ljutog protivnika kojeg ste namjerili poraziti. Ljudi, upotrijebiti vatru svoje srdžbe protiv šejtana, prekiniti svoje odnose s njim, tako mi Boga, šejtan je izrazio ponos nad vašim porijeklom i korjenom i uvrijedio vas na račun nastanka.”

Hazreti Sadik kaže: “Kada ljudi koračaju stazom neposlušnosti Bogu, ukoliko jašući idu (ukoliko hitaju i pretjeruju u griješenju) oni su šejtanova konjica, ukoliko idu pješice (kreću se lagano i pomalo čine grijehe) oni  su odredi šejtanove pješadije.”

Put izbavljenja od šejtanove dominacije

Prenosi se da kada je šejtan rekao Allahu: “Stajat ću na pravom putu u zasjedi, pa ću im prilaziti s prijeda, odzada s desne i s lijeve strane.” Meleki su upitali: “Šejtan će njima dominirati s četiri strane, pa kako će se čovjek spasiti?” Uzvišeni reče: “Otvoren je put naviše i naniže. Put naviše je dova a naniže je činjenje sedžde na zemlji.”

Opetovanje riječi nas, tj. ljudi, u oblicima rabbinnas, melikinnas, ilahinnas, daje do znanje da Božije Gospodstvo, Vladarstvo i Božanstvo je općenito, tiče se svih ljudi, ne pripada nikome ekskluzivno, ni grupi, ni naciji ni rasi, već naprosto svim ljudima.

Ordinacija ovih izraza rabbinnas, melikinnas, ilahinnas možda zbog toga što je čovjekovoj prirodi bliže da zaštitu traži prvo kod onog što ga odgaja, poput djeteta koje pri opasnostima odmah doziva svoju majku. Zatim onom koji ima moć, a zatim izvoru milosti i života.

Iako Allah najbolje zna potrebe i prijetnje koje se tiču čovjeka, međutim, metod Božijeg odgajanja je takav da čovjek svoju potrebu, traženje pomoći, i iskanje zaklona izrekne jezikom, naglas te da sebi autosugerira svoju potrebitost i ništavnost, kako bi stekao duh skrušenosti, pobožnosti i predanosti. Zato se i kaže: “Reci: ‘Utječem se Gospodaru ljudi.’”

Po riječima časnog Poslanika ono što čovjeku proleti kroz srce i um, nenamjerno, ukoliko to ne ispolji za to neće biti terećen.

Poruke sure:

1. Poslanik je povjerenik objave, ne govori od sebe (qul, tj. reci).

2. Opasnosti su tako goleme i jake da Allah naređuje svome Poslaniku da traži utočište.

3. Bez traženja pomoći od Boga nema šanse boriti se protiv podstrekivanja.

4. Griješnici ne trebaju izgubiti nadu, jer Bog je Bog svih ljudi, a ne samo vjernika, (rabbinnas).

5. Kada Poslanik traži kod Boga utočište, naša je obaveza jasna.

6. Čovjek treba znati da se nalazi pod rukom Božijeg odgoja, rabbinnas, prihvatiti Njegovu Vlast, melikinnas, i prihvatiti ga svojim Božanstvom, ilahinnas.

7. Čovjek bez vjere, traži zaklon iza svoje snage, brojnosti, bogatstva, a čovjek vjernik traži zaklon iza Gospoda, Vladara, i Božanstva kreacije.

8. Najveće opasnosti su one koje su najskrivenije. (koji zle misli unosi u srca ljudi)

Za razmišljati:

Iako je Kur'an knjiga upute i spasa, iako je njeno učenje potreba, a ne preporuka, iako ukazuje na pravi put, ipak, u istom Kur'anu od nas se traži da pred učenje Kur'ana proučimo euzu, tj. da zatražimo od Boga zaštitu od Šejtana. Dakle, oprez, i od šejtana i od svojevoljnog shvatanja i tumačenja i interpretiranja Kur'ana.

Kada pri druženju s Kur'anom, svetom knjigom, ne možemo biti opušteni od šejtanskih spletki, to znači da uvijek trebamo biti svjesni opasnosti i kategorički se izjasniti o tome koga smo kao Gospodara izabrali, Boga ili onog od kog zaštitu tražimo.

Prema tefsiru En-Nur od Muhsena Keraatija.