وَضَرَبَ اللَّهُ مَثَلا لِّلَّذِينَ آمَنُوا امْرَأَةَ فِرْعَوْنَ إِذْ قَالَتْ رَبِّ ابْنِ لِي عِندَكَ بَيْتًا فِي الْجَنَّةِ وَنَجِّنِي مِن فِرْعَوْنَ وَعَمَلِهِ وَنَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ
“Allah onima koji vjeruju navodi primjer žene faraonove – kada je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i djela njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-Tahrim, 11)
Da bismo mogli shvatiti razlog zbog kojeg Uzvišeni navodi primjer Asije, čija snaga vjere tako djeluje na njenu volju da važi za univerzalan, poželjan uzor, za sva vremena i kod svih ljudi, i muškaraca, i žena – neophodno je upoznati lični profil faraona.
Pitanje:
Koji cilj slijedi Časni Kur’an navodeći nam svoje brojne primjere?
Odgovor:
Da bi se bilo šta dokazalo ili da bi se ljudima ukazalo na put podsticanja, neophodne su dvije stvari. Prva je postojanje dobrog zakona, a druga praktičan primjer. Zato se i kaže da je hipoteza zapravo prezentiranje naučnih puteva i istraživanja, nakon praktične provjere i dokazivanja. Ili pak u našem pitanju, hipotezu bi predstavljao poziv od strane Allaha kroz Kur’an na sticanje vrlina, a primjeri koji nam se donose u Svetoj knjizi predstavljaju zapravo zvaničnu licencu da je to što se traži izvodivo u praktičnoj sferi ljudskih života.
Ko je faraon?
Obratimo li pažnju na kur’anske ajete, možemo napraviti listu od 14 glavnih osobina, kojima je faraon zaprljao svijet svoga vremena.
1. Zločinac
(يَسُومُونَكُمْ سُوَءَ الْعَذَابِ) “…koji su vas neizmjerno mučili…” (El-A‘araf, 141)
Postupak njegovog zločinačkog nastupa bio je veoma zamršen. On nije nanosio samo fizičku bol pojedincima, bio je pripravan poniziti čitav narod i rušilački djelovati protiv svega što je izvan njega. Bio je veoma vješt u suzbijanju samosvojnosti i slobodnog djelovanja pojedinca. On je bio:
2. Nasilnik
(وَإِنَّ فِرْعَوْنَ لَعَالٍ فِي الأَرْضِ) “…a faraon je zaista na Zemlji silnik…” (Junus, 83)
U svoje vrijeme predstavljao je supersilu koja nije imala ravnopravnog suparnika. U znaku takve moći mogao je ministru zaduženom za promicanje njegovih ličnih interesa narediti:
وَقَالَ فِرْعَوْنُ يَا هَامَانُابْنِ لِي صَرْحًالَّعَلِّي أَبْلُغُ الأَسْبَابَ أَسْبَابَ السَّمَاوَاتِ فَأَطَّلِعَ إِلَى إِلَهِ مُوسَى وَإِنِّي لأَظُنُّهُ كَاذِبًا
“O Hamane” – reče faraon – “sagradi mi jedan toranj, ne bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.” (Gafir, 36-37)
Treba nam biti jasno da su u to vrijeme astrologija i astronomija bile na visokoj razini razvijenosti, te da je faraon zapravo dao naredbu da se izgradi moćan opservatorij, kako bi provjerio da li izvan “granica” njemu poznatog materijalnog svijeta – u kojem nije nalazio traga ničemu apstraktnom – postoji dokaz ili trag tog Musaovog Boga.
3. Bogataš nad bogatašima
(رَبَّنَا إِنَّكَ آتَيْتَ فِرْعَوْنَ وَمَلأهُ زِينَةً وَأَمْوَالاً) “…Gospodaru naš! Ti si faraonu i glavešinama njegovim bogatstva dao…” (Junus, 88)
Posjedovao je toliko blago i novac da se čak i Musa, a.s., obraća svome Gospodaru riječima u smislu: Bože, kako da pripremim svoj narod da se suprotstavi tom ekonomskom gorostasu?
4. Prekršilac Božijih i ljudskih zakona
Ne samo da je gazio po prirodnim i ljudskim pravima i zakonima, nego je bio toliko osoran u svome nastupu da je počeo gaziti i Božije zakone:
(اذْهَبَا إِلَى فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَى) “Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio…” (Ta-ha, 24)
Musa, a.s., da bi ga pobijedio, traži od Boga da mu da pomoćnika, brata Haruna, na što dobija potvrdan odgovor: (اذْهَبَا إِلَى فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَى) …idite faraonu, on se, doista, osilio… (Ta-ha, 43)
5. Obmanjivač javnosti
Zasićivanje javnosti informacijama koje su imale za cilj njeno obmanjivanje faraon je razradio do u tančine i u potpunosti je ostvarivao željene učinke.
(وَأَضَلَّ فِرْعَوْنُ قَوْمَهُ وَمَا هَدَى) “…faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo…” (Ta-ha, 79)Međutim, u isto vrijeme kada se njima ciljano manipuliralo, javnost je bila uvjerena da sve što čini to čini za opću dobrobit, pa su ga svi za divno čudo slijedili, što predstavlja poznati paradoks podaništva. Tim povodom Kur’an nam ukazuje na činjenicu da su ljudi – iako faraon nije ništa izdvajao za opće dobro, niti je išta činio u korist istine – bili opsjednuti potrebom da ga slijede.
6. Bezosjećajno čudovište
(وَيُذَبِّحُونَ أَبْنَاءَكُمْ وَيَسْتَحْيُونَ نِسَاءَكُمْ) “…koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali…” (Ibrahim, 6 / El-Bekare, 49) Riječ jestahjûn (يستحيون) može imati dva značenja, a oba – s obzirom na činjenicu o kome je riječ – imaju svoju težinu. Faraon je kao prvo, ostavljao žene u životu, kako bi ih tlačio kao jeftinu radnu snagu, a kao drugo, žene nije ubijao, jer ih je koristio kao bijelo roblje za svoje nemoralne rabote.
7. Tlačitelj koji je unosio nemir i neslogu u društvo
(يَسْتَضْعِفُ طَائِفَةً مِّنْهُمْ يُذَبِّحُ أَبْنَاءَهُمْ وَيَسْتَحْيِي نِسَاءَهُمْ) “…jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao…” (El-Kasas, 4)
8. Oholi smutljivac koji je sijao pometnju među ljudima
(إِنَّ فِرْعَوْنَ عَلَا فِي الْأَرْضِ وَجَعَلَ أَهْلَهَا شِيَعًا) “…Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio…” (El-Kasas, 4) S obzirom na činjenicu da se nalazio na vrhu piramide vlasti, faraon je koristio svoj uticaj tako što bi jednu skupinu ljudi slabio i politički, i privredno, da bi na njihov račun drugima davao moć. Jedni su bili postavljani za vršioce važnih poslova, dok su drugi bili ponižavani i uništavao im je svaki vid dostojanstva.
9. Bahati glavar pokvarenjačke vlasti
(إِنَّ فِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَجُنُودَهُمَا كَانُوا خَاطِئِينَ) “…Zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili…” (El-Kasas, 8) Cijeli ustroj državnog aparata bio je pokvarenjački. Glava, tj. faraon bio je pokvaren i virus nemoralnosti i bahatosti zahvatio je i njegove bliske saradnike, poput Hamana, a zatim i one ispod njega, kao što su bili vojnici i ostali podanici.
10. Uobraženo samoproglašeno “božanstvo”
Faraon je bio toliko umišljen u svojoj izopačenosti, pothranjenoj političkom, vojnom i ekonomskom moći, da ga je to dovelo do stanja kada je počeo tvrditi za sebe da je vrhovno božanstvo. (وَقَالَ فِرْعَوْنُ يَا أَيُّهَا الْمَلَأُ مَا عَلِمْتُ لَكُم مِّنْ إِلَهٍ غَيْرِي) …O velikaši, ja ne znam da vi imate drugog boga, osim mene… (El-Kasas, 38)
11. Oholi poricatelj istine
(وَقَارُونَ وَفِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَلَقَدْ جَاءَهُم مُّوسَى بِالْبَيِّنَاتِ فَاسْتَكْبَرُوا فِي الأَرْضِ) “…I Karun, i faraon, i Haman; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli…” (El-‘Ankebut, 39) Faraon i njegove glavešine bili su toliko oholi da nisu bili spremni prihvatiti istinu potkrijepljenu dokazima. Jedno je, međutim, jasno: nisu bili ni prvi, ni posljednji koji su se tako ponašali.
12. Krvoločni ubica
(وَقَالَ فِرْعَوْنُ ذَرُونِي أَقْتُلْ مُوسَى وَلْيَدْعُ رَبَّهُ) …“Pustite vi meni” – reče faraon – “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga…” (Gafir, 26) Drugim riječima: Kada sam ja bog, ko će pomoći onome protiv koga se ja okrenem?
13. Samoživi megaloman
(وَنَادَى فِرْعَوْنُ فِي قَوْمِهِ قَالَ يَا قَوْمِ أَلَيْسَ لِي مُلْكُ مِصْرَ) “…I faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj’, reče on, ‘zar meni ne pripada carstvo u Egiptu…’” (Ez-Zuhruf, 51) Drugim riječima, faraon kaže obraćajući se svojim podanicima: Zar postoji neko ko nije u mom posjedu?!
14. Mučitelj
U želji da sve bude po njegovoj volji, faraon se nije libio da svakog protivnika, neistomišljenika i neposlušnog podanika podvrgne različitim oblicima mučenja. U jednom ajetu spomenuta je sprava iz njegovog pribora za mučenje, koju je koristio: (وَفِرْعَوْنَ ذِي الأَوْتَادِ) “…i faraonom, koji je klinove imao…” (El-Fedžr, 10) Naime, davao je čovjeka, ili ženu, nije birao, razapeti na zemlju, drvo ili zid, tako što bi im u ruke i noge bili zabijeni klinove. Sujuti, poznati komentator Kur’ana, kaže u Ed-Durrul-mensuru da je na takav način ubio i svoju suprugu Asiju, jednu od četiri odabrane žene svijeta. Također je čarobnjake, koji su mu se zamjerili zato što su bez njegove dozvole pali ničice pred Musaovim Bogom, kaznio tako što im je odsjekao ruke i noge unakrst, a zatim ih razapeo, zakucavši klinove u po jednu nogu i ruku koju im je ostavio, ali ne iz sažaljenja, već zato da bi se što duže naslađivao gledajući tuđu patnju.
قَالَ آمَنتُمْ لَهُ قَبْلَ أَنْ آذَنَ لَكُمْ إِنَّهُ لَكَبِيرُكُمُ الَّذِي عَلَّمَكُمُ السِّحْرَ فَلَأُقَطِّعَنَّ أَيْدِيَكُمْ وَأَرْجُلَكُم مِّنْ خِلَافٍ وَلَأُصَلِّبَنَّكُمْ فِي جُذُوعِ النَّخْلِ وَلَتَعْلَمُنَّ أَيُّنَا أَشَدُّ عَذَابًا وَأَبْقَى
“Vi ste mu povjerovali” – viknu faraon – “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji.” (Ta-ha, 71)
Nakon ovog sažetog presjeka faraonovog psihičkog profila, razaznaje se bolesni um silnika, nemilosrdnog ubice, dehumanizirane žive forme koja se nije libila ničeg da bi postala i ostala ono što je bila umislila u svom bolesnom umu. I pored svega nabrojanog, faraon je bio prihvaćen od savremenika, što je značilo da je imao svu potporu i moć u rukama: i ugled, i bogatstvo, i ljude, i vojsku – sve, baš sve. Uzmemo li u obzir navedeno, možemo do određenih granica shvatiti svu nepokolebljivost i snagu volje i vjere koja je krasila jednu ženu, i to ženu koja mu je sa formalnog aspekta gledano bila najbliže ljudsko biće.
