1. Imam Husejn čovjeku koji mu je rekao: “Sjedi da raspravljamo o vjeri”, reče: “Slušaj, ja poznajem svoju vjeru i jasan mi je pravi put, a ti ukoliko ne poznaješ svoju vjeru idi i upoznaj je, šta mi treba rasprava? Zaista šejtan ubaciva vesvesu čovjeku i šapuće mu u uho: ‘Polemiši s ljudima o vjeri, da ne pomisle kako si nemoćan i neznalica!’” (Bihâr, 2/135/32)
2. “Pazite da ne tlačite one koji nemaju drugog pomagača osim Allaha.” (Bihâr, sv. 78, str. 118.)
3. “Onaj ko te voli spriječava te u činjenju grijeha, a onaj ko te mrzi podstiče te na grijeh.” (Bihâr, sv. 78, str. 128.)
4. “Pamet dostiže savršenstvo samo sljeđenjem Istine.” (Bihâr, sv. 78, str. 128.)
5. “Druženje sa razvratnicima slabi vjeru.” (Bihâr, sv. 78, str. 122.)
6. “Plač iz straha od Allaha spašava od džehennemske vatre.” (Mustadrek-wesâil, sv. 2, str. 294.)
7. “Jedan čovjek dođe hazreti Husejnu i reče: ‘Ja sam čovjek griješnik koji se nikako nije u stanju obuzdati od grijeha. Podaj mi savjet!’ Hazreti Husejn mu reče: ‘Ako si u stanju da ispuniš pet uslova onda ostani kakav jesi: Jedi samo ono što ti nije došlo od Allaha pa čini grijeh koliko god hoćeš; napusti područje Allahove vlasti pa čini grijeh koji god hoćeš; pronađi mjesto gdje te Allah neće vidjeti pa čini grijeh koliko god hoćeš; kada ti melek smrti zatraži dušu nemoj mu je dati, pa počini grijeh koji god hoćeš; kada te Malik pošalje u vatru ti odbij da uđeš, pa onda čini grijeh koji god hoćeš.’” (Bihâr, sv. 78, str. 126.)
8. “Čuvaj se postupaka zbog kojih ćeš se morati izvinjavati, jer, zaista, vjernik ne čini zlo niti vrijeđa druge, tako da nema razloga da se izvinjava. Za razliku od njega munafik svaki dan vrijeđa pa se onda izvinjava.” (Tuhâful-‘uqûl, str. 248.)
9. “Brzopletost je glupost.” (Bihâr, sv. 78, str. 122.)
10. “Ne dopusti da ti iko uđe u kuću prije nego ti nazove selam.” (Bihâr, sv. 78, str. 117.)
11. “Jedan od znakova neznalice je njegovo raspravljanje sa neznalicama.” (Bihâr, sv. 78, str. 119)
12. “Jedan od znakova učenog čovjeka je njegova samokritičnost i njegovo uvažavanje mišljenja drugih.” (Bihâr, sv. 78, str. 119.)
13. “Takmičite se u plemenitim djelima i žurite prema (obećanim) nagradama.” (Bihâr, sv. 78, str. 121.)
14. “Onaj ko velikodušno daje drugima vođa postaje; onaj ko je škrt nizak i prezren ostaje.” (Bihâr, sv. 78, str. 121.)
15. “Najvelikodušniji od svih je onaj koji daje onada kada se od njega ne očekuje.” (Bihâr, sv. 78, str. 121.)
16. “Onoga koji oslobodi brige vjernika, Allah će osloboditi briga u njegovom sadašnjem i budućem životu.” (Bihâr, sv. 78, str. 122.)
17. “Kada čuješ da neko diskutuje o tome kakav je ko potrudi se da te takva osoba nikad ne upozna.” (Belagatul-Husejn, El-Kelimatul-kisâr, str. 45.)
18. “Kada je neko zatražio od hazreti Husejna da mu opiše bogatstvo on mu je rekao: ‘Imati malo želja i biti zadovoljan s onim što ti je dovoljno.’” (Me‘anijul-ahbâr, str. 401.)
19. “Ne iznosi svoje potrebe osim ispred tri čovjeka: čovjeka vjernika, čovjeka sa plemenitim ljudskim vrlinama i čovjeka plemenita porijekla.” (Bihâr, sv. 78, str. 118.)
20. “Djeluj u životu kao onaj koji zna da će biti kažnjen za svoja zlodjela i nagrađen za svoja dobra djela.” (Bihâr, sv. 78, str. 127.)
21. “U nazivanju selama ima sedamdeset koristi: šezdeset od njih pripada onome koji ga prvi nazove, a samo jedan onome koji ga uzvrati.” (Bihâr, sv. 78, str. 120.)
22. “Ne reci ništa o svom odsutnom bratu u vjeri osim onoga što bi volio da bude kazano o tebi u tvom odsustvu.” (Bihâr, sv. 78, str. 127.)
23. Rekao je Husejn, mir s njime, da bilježi od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Rekao je Allah Uzvišeni: ‘Presjeći ću svaku nadu vjernikovu gdje se ponada pored Mene nekome od ljudi. I zasigurno ću ga odjenuti u odjeću poniženja među ljudima i odstranit ću ga od Svoje veze i udaljiti iz Svoje blizine. Ko je taj ko se Meni nada za ispunjenje svojih potreba pa da ga neovisnim od njih načinim?!” (Bihâr, 71/ 143, rivajet 41.)
24. U Hutbi koju je održao Ebu Abdullah Husejn ibn Ali, mir s njime, kada se odlučio na odlazak u Irak, te ustao da govori rekavši: “Hvala i zahvala pripada Allahu, biva ono što Allah hoće i nema snage niti moći osim sa Allahom i neka je salavat i selam na njegova Poslanika. Smrt je obavila sina Ademova poput ogrlice što obavije vrat djevojke. Kolika je samo moja čežnja za precima, čežnja Ja'kuba za Jusufom, smrt koja će me sigurno snaći na izbor mi je ostavljena. Kao da sam sa onima za kojima čeznem gdje jedino što nas razdvaja jesu brzi pustinjski konji na putu između grobnica i Kerbele, koji će da popune praznine unutrica i da nahrane ogladnjela koplja. Nema pribježišta od dana što ga pero ispisa. Allahovo zadovoljstvo je tamo gdje naše zadovoljstvo Ehli-bejta. Strpljivi ćemo biti na kušnji od Njega i isplatiti će nas nagradom za strpljive…” (Bihâr, 44/366- 367.)
25. “To da vam ljudi dolaze sa svojim potrebama smatrajte Božjim blagodatima i naklonošću prema vama. Zato neka vam ne dosade blagodati.” (Bihâr, 71/318, rivajet 80.)
26. “Ko Allahu istinski robuje, Allah mu dadne preko njegovih želja i potreba.”
27. Neki čovjek iz Kufe je pisao hazreti Husejn ibn Aliju: “O sejjide / gospodine moj! Reci mi u čemu je dobro ovoga i budućega svijeta?”, pa je u odgovoru hazreti Husejn napisao: “U ime Allaha Milostivog Samilosnog! A zatim, ko bude tražio Božije zadovoljstvo u srdžbi ljudi, Allah će ga riješiti problema od strane ljudi, ako bude tražio zadovoljstvo ljudi u Božijoj srdžbi, Allah će ga ljudima i prepustiti. Selam!” (Mustedrekul-vesail, 12/209, rivajet 13902.)
28. Prenosi se da je Ebu Abdullaha, mir s njime, rekao: “Izašao je Husejn ibn Ali, mir s njime, jedene prilike pred svoje drugove i rekao: ‘O ljudi! Allah – neka je uzvišeno Njegovo ime – nije stvorio robove osim da bi ga spoznali, pa kada ga spoznaju tada će da ga i obožavaju, a kada ga počnu (istinski) obožavati postanu neovisni od obožavanja drugih stvari.’” (Bihâr, 5/312/1)
29. Imam Husejn u Dovi Arefata kaže: “Bože, Tvoje zadovoljstvo je najuzvišenije i ne može se ograničiti.”
30. Imam Husejn u dovi kaže: “Bože, moje zanimanje tragovima Tvojim (stvorenjima) odgađa susret, zato pomozi da Ti služim onim što će me približiti Tebi. Kako da ukaže na Tebe ono što u svome postojanju zavisi od Tebe?! Zar za drugo osim Tebe ima nešto što se manifestira a da ga Ti nemaš pa da time budeš prezentiran?! Kada Si bio skriven da Bi imao potrebu za dokazom koji upućuje na Te?! Tobom dokazujem Tebe, zato, uputi me Tvojim svjetlom k Tebi.” (Bihâr, 98/225.)
31. Imam Husejn kada je bio upitan o spoznaji Allaha: “To je da ljudi svakoga vremena spoznaju svog Imama, kojem su se obavezni pokoravati.” (Bihâr, 23/83/22)
32. “Samed (Božije ime spominje se u suri Ihlas), to je Onaj Koji nema u Sebi praznine, Samed to je Onaj Čija dominacija gospodarstva je kulminirala, Samed to je Onaj Koji niti pije niti jede, Samed to je Onaj Koji ne spava, Samed to je Onaj Koji je stalan, oduvijek i zauvijek.” (Et-Tevhid, 90/3.)
33. “Znajte da dobročinstvo donosi zahvalu i da ga slijedi nagrada. Kada bi vidjeli dobročinstvo u liku čovjeka vidjeli biste ga veoma lijepim čija ljepota donosi radost gledaocu, koja nadmašuje sve ljude, a ukoliko bi vidjeli pokuđeno djelo vidjeli biste ga veoma ružnim, odurnim i unakaženim, od kojeg srce osjeća gađenje a pred kojim se oko zatvara.” (Mustedrekul-wesail, 12/343/14242.)
34. “Nije dozvoljeno oku koje vjeruje da gleda neposlušnost Allahu a da to stanje ne promjeni prije nego li trepne.” (Tenbihul-Havatir, 2/179.)
35. “Najviše oprašta onaj čovjek koji oprašta kada je moćan.” (Ed-Durretul Bahire, 29.)
36. Imam Husejn čovjeku koji je u njegovom prisustvu ogovorio nekog reče: “O ti, prođi se ogovaranja, zaista je ono cviljenje džehennemskih pasa.” (Tuhaful-‘Ukul, 245.)
37. “Zadovoljnost je rahatluk za tijelo.” (Bihâr, 78/128/11)
38. “Ko primi ono što mu daš, pomogao ti je u plemenitosti.” (Ed-Durretul-Bahire, 24)
39. Imam Husejn je rekao Ibn Abbasu: “Nikako ne pričaj besposlen govor, jer plašim se grijeha za tebe. I nikako ne pričaj koristan govor osim dok ne vidiš za to pravo mjesto.” (Bihâr, 78/127/10)
40. “Ukoliko imetak ne pripada tebi onda ti pripadaš imetku, i ne ostavljaj ga jer on neće ostati za tebe, i pojedi ga prije nego li on izjede tebe!” (Ed-Durretul-Bahire, 24)
