Iako je Divan poezije hazreti Husejna ibn Mensura el-Halladža obimom kratak, naime sastoji se od nešto preko sto pjesama, ipak ga mnogi historičari arapske književnosti smatraju jednim od najljepših i najznačajnijih poetskih ostvarenja arapske književne baštine. Među pjesmama njegovog Divana se nalazi i sljedeća kasida koja se generalno smatra izrazom duboke ljubavi prema Božjem Poslaniku s.a.v.a. Ova kasida je do sada mnogo puta ispjevana i izvođena, a neke od njenih muzičkih obrada možete poslušati na linkovima koji su priloženi uz ovaj tekst.

Vallahi mā tala‘at šāms va lā gharbet

Vallahi, sunce se ne rodi niti zađe među oblacima,
A da tvoja ljubav nije sjedinjena s mojim dahovima.

Niti sam se zaputio da bih govorio sa ljudima,
A da ti nisi sva moja priča prisutnima.

Niti sam te spomenuo u tugi i radosti,
A da nisi u mom srcu među šapatima.

Niti sam krenuo žedan da vode popijem,
A da te ne vidjeh odraženog u peharima.

Kada bih ti mogo stići krenuo bih tebi ići,
Pa makar puzeći, vukući lice putevima.

O minstrele kada bi samo htio zapjevati,
Iako je pjesma bolna pjevaj je srcima.

Zašto da se brinem što me ljudi smatraju luđakom?
Moja vjera meni a njihova njima!