1. “Slavljen je Onaj koji učini priznanje blagodati koje dolaze od Njega jednakim hvaljenjem Njega; slavljen je Onaj koji učini spoznaju o nemoćnosti da se zahvati Njemu jednaku zahvaljivanju Njemu.” (Bihâr, sv. 78, str.142.)
2. “Razmišljajte i radite, zašto ste i stvoreni; Allah vas nije uzalud stvorio.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 274.)
3. “Pazite se društva neposlušnih (Allahu), pomoći tlačiteljima, blizine pokvarenih i poročnih; čuvajte se da vas ne zavedu i držite se što dalje od mjesta koja oni posjećuju. Znajte da svaki onaj koji se suprotstavlja ljudima koje je Allah postavio da upravljaju (evlija-allah) i prihvati neku drugi vjeru osim Allahove, te svoj život vodi ne ugledajući se na život Allahu bliskog čovjeka – završit će u vatri zapaljenoj koja se hrani tijelima savladanim mukom. Zbog toga uzmite opomenu, o vi koji opažate. Hvalite Allaha zato što vas je uputio i znajte da se ne možete otrgnuti iz Njegove moći niti tražiti pomoć od nekog jačeg od Njega; On vidi sve što radite i na kraju ćete biti pred Njim skupljeni. Zato okoristite se savjetom i usvojite ponašanje vrlih i pobožnih ljudi.” (Tuhaful-‘uqûl, str.254.)
4. U njegovom pismu upućenom učenjaku Muhammedu ibn Muslimu Azzehariju koji je služio na halifinom dvoru, stajalo je:
5. “U svojoj Knjizi Allah je obavezao učenjaka kada je rekao: ‘A Kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti…’ (Kur'an, 3:l87) Sada znaj da je najmanje od onoga što si sakrio i najlakše od onoga što si na se natovario (činjenica) da si baš ti taj koji služi kao tješitelj tlačitelju kada je uznemiren i da mu je tvoja blizina prva stanica na putu ka prijestupu. Zar te nisu učinili time što su te pozvali k sebi osovinom oko koje će se okretati žrvanj njihovog tlačenja i mostom kojim će premostiti sve prepreke na koje će pri tome naići? Od tebe su učinili ljestve pomoću kojih će dosegnuti zablude i od tebe su učinili pozivaoca ka njihovim grijesima. Naveli su te da hodiš njihovom stazom pa pomoću tebe izazivaju sumnju u narodu i uništavaju njegovo povjerenje u ulemu. Pomoću tebe upravljaju srcima neukih, što nisu mogli postići ni s najsposobnijim namještenicima ni sa najjačim pomagačima. Ti im služiš da bi prikazali svoje greške ispravnim i da bi i sve druge ka njima poveli. Koliko li je manje ono što ti daju prema onome što od tebe uzmu! Koliko li je slabije ono što za tebe grade prema onome što ti ruše! Zato pazi na se, jer niko neće paziti na tebe ako ti to sam nećeš!” (Tuhaful-‘uqûl, str.276.)
6. “Allahu nema dražih kapi od dvije kapi: kapi krvi prolivene na Njegovom putu i kapi suze prolivene u noćnoj tami, suze kojom rob Božiji ne želi nikog drugog osim Njega.” (Bihâr, sv. 100, str. 10.)
7. “Za vjernika postoje tri izvora sigurnosti: čuvanje jezika od vrijeđanja drugih ljudi i njihovog ogovaranja, zauzimanje u poslovima koji donose korist u Ovom ili Onom životu i dugo plakanje zbog vlastitih grijeha i propusta.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 282)
8. “Vjerniku koji ima sljedeće tri osobine Allah postaje zaštitnik, i na Sudnjem danu dozvolit će mu da se skloni u sjenu Njegovog Prijestolja i sačuvat će ga od užasa tog Dana: onome koji daje ono što je za sebe tražio, onome koji ne pruži ruku ili ne zakorači prije nego sazna da li će u tome biti poslušan ili neposlušan Allahu, i onome koji ne kori brata za neki nedostatak prije nego taj isti nedostatak od sebe ukloni.” (Bihâr, sv. 78, str. 141.)
9. “Ne pravi neprijatelja od onog za koga samo misliš da ti može zlo učiniti; ne napuštaj ni jednog prijatelja, čak ni onog za koga misliš da od njega nećeš imati koristi.” (Bihâr, sv. 78, str. 160.)
10. “Zaista znanje i potpunu vjeru ima onaj musliman koji ne govori ono što ga se ne tiče, gotovo nikada se ne prepire, blag je, strpljiv je i lijepog je ponašanja.” (Tuhaful-‘uqûl, str.279.)
11. “Ne moliti od ljudi je bogatstvo na dohvat ruke.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 279.)
12. ”Druženje s dobrim i vrlim ljudima vodi ka dobroti i vrlini.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 283.)
13. “Čuvaj se druženja s bezbožnicima jer će te prodati za zalogaj hrane, ili manje od toga.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 279.)
14. “Čuvaj se druženja s budalom, jer će ti donijeti štetu čak i onda kada želi da bude od koristi.” (Tuhaful-‘uqûl, str.279.)
15. “Čuvaj se društva škrca, jer ti neće dati onda kada ti najviše bude trebalo.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 279.)
16. “Čuvaj se društva lažova, jer ti je on kao fatamorgana, prikazuje ono što je daleko blizu a ono blizu daleko.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 279.)
17. “Ako te neko uvrijedi dok ti je stajao s desne strane, pa onda dođe s lijeve i zatraži da mu oprostiš – oprosti mu!” (Tuhaful-‘uqûl, str. 282.)
18. “Vjernikovo gledanje u lice brata u vjeri s ljubavlju i blagonaklonošću ibadet je Allahu Uzvišenom.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 282.)
19. “Što se tiče prava komšije, brani ga u njegovom odsustvu, poštuj ga u njegovom prisustvu, pomozi mu kada mu se nepravda čini, ne trudi se da saznaš o njegovim mahanama; sakrij ono što znaš loše o njemu; savjetuj ga tajno ako misliš da će prihvatiti tvoj savjet; ne napuštaj ga u njegovim teškoćama; zanemari njegove greške i oprosti njegove grijehe; živi s njim lijepim životom, časno i prijateljski.” (Bihâr, sv. 74, str. 7.)
20. “Bože! Spriječi me da mislim da su siromašni poniženi siromaštvom, a bogati uzdignuti bogatstvom, jer čast zaslužuje onaj koji je poslušan Tebi i cijenjen je onaj koji je ibadetom Tebi zadobio vrijednost.” (Sahifa-Sedžadija, dova 35.)
21. “Vjernik udružuje djelo svoje s blagošću, prijaznošću, učtivošću ili ljubaznošću. Posjećuje mjesta u kojima zna da će nešto naučiti; sluša pažljivo da mu se nema šta prigovoriti; ne prenosi drugima ono što mu povjere prijatelji; ne taji dokaze koji su u korist neznanca; ne izvršava ni jednu od dužnosti da bi se pokazao pred drugima; stidljivost i skromnost ga nikad ne napuštaju; strah ga je kada ga hvale i traži Allahov oprost za ono što drugi ne znaju; ne škodi mu neznanje neznalice.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 280.)
22. “Dužnosti koje imaš prema nekome ko ti učini dobro su ove: da mu zahvališ, da njegovo djelo ne zaboraviš, da govoriš o tom njegovom djelu drugima i da mu dodijeliš mjesto u svojim dovama. Ako tako učiniš onda si mu zahvalio javno i tajno. Ako uspiješ da mu istom mjerom uzvratiš onda možeš reći da si mu dobrom uzvratio. Ako nisi to u mogućnosti onda se pripremaj i čekaj da ti se ukaže prilika za to.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 256.)
23. “Zaista Allah najviše voli onog među vama ko čini najbolja djela; zaista najveća djela čini onaj koji najviše nastoji da svojim djelima udovolji Allahu; zaista je najsigurniji od Allahove kazne onaj koji ga se najviše boji; zaista je najbliži Allahu onaj koji ima najljepše ponašaje i karakter; zaista najdraži Allahu je onaj koji najobilnije daruje ukućane svoje; zaista je najpoštovaniji kod Allaha onaj koji je najpobožniji i najbogobojazniji.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 279.)
24. “Da ljudi znaju kakvu korist ima traženje znanja, tražili bi ga čak i kad bi trebali pri tome prolijevati krv ili roniti u najdublje morske dubine.” (Bihâr, sv. 1, str. 185.)
25. Jednog dana Imam Zejnul Abidin vidje bolesnika koji se oporavio te mu reče: “Kako ti dobro dođe ona (tj. bolest) kojom te je Allah pročistio od grijeha. Zaista ti je On dobro mislio njome, zato se i ti sjećaj Njega; oslobodio te je pa mu se zato zahvali!” (Tuhaful-‘uqûl, str. 278.)
26. “Čuvajte se laži, velike ili male, u zbilji ili u šali.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 278.)
27. “Grijesi koji spriječavaju primanje dove su ovi: zle namjere, loše misli, dvoličnost prema braći u vjeri, nevjerica u ispunjenje dove, odlaganje vadžib namaza sve dok vrijeme za njih ne istekne, napuštanje približavanja Allahu davanjem sadake i dobrim djelima i upotreba nepristojnih riječi u govoru.” (Ma‘ânijul-ahbâr, str. 271.)
28. Neko upita imama Zejnul-Abidina: “Kako si počeo svoj dan?” Odgovorio je: “Osvanuo sam svjestan da se od mene zahtijeva osam stvari: Allah zahtijeva da ispunim svoje obaveze prema Njemu, Poslanik s.a.v.a., zahtijeva da slijedim njegov sunnet, Porodica zahtijeva opskrbu, duša zahtijeva da joj ispunim želje, šejtan zahtijeva da slijedim njega umjesto Allaha, dva meleka zahtijevaju iskrena djela, melek smrti zahtijeva dušu i kabur zahtijeva tijelo – eto svaki dan se probudim među tim zahtjevima.” (Bihâr, sv. 76, str. 15.)
29. “Onaj ko strahuje od džehennemske vatre žuri da se pokaje Allahu za svoje grijehe i uzdržava se od onoga što je On zabranio.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 281.)
30. “Pazite se zadovoljstva u činjenju grijeha jer uživanje u njima je gore od njihovog činjenja.” (Bihâr, sv. 78, str. 159.)
31. “Grijesi koji mijenjaju Allahovu blagonaklonost su ovi: nepravda prema drugima i njihovo tlačenje, napuštanje dobrih i korisnih običaja, ne podsticanje na činjenje dobra, iskazivanje nezahvalnost za blagodati i ne zahvaljivanje za njih.” (Ma‘ânijul-ahbâr, str. 270.)
32. “Nemoj se ustezati da napustiš ružnu osobinu čak i onda ako te drugi po njoj poznaju (tj. imaš neku korist od nje).” (Bihâr, sv. 78, str. 161.)
33. ”Allahu nema ništa draže, poslije Njegove spoznaje, kada čovjek ne jede haram i ne čini preljubu.” (Tuhaful-‘uqûl, str.282.)
34. “Mnogo je onih koji budu zaslijepljeni kada se lijepo govori o njima; mnogo je onih koji budu zavedeni kada Allah sakrije njihove grijehe od drugih; mnogo je onih koji budu namamljeni u propast kada im se pruži prilika da steknu imetak i žive ugodnim životom.”(Tuhaful-‘uqûl, str.281.)
35. “Čovjek koji drži do sebe ne pridaje veliki značaj ovom svijetu.” (Tuhaful-‘uqûl, str.288.)
36. “Najbolji ključ za sve poslove je iskrenost a nabolji pečat je ispunjenje obećanja.” (Bihâr, sv. 78, str. 161.)
37. “Mirno prihvatanje neprijatnih dešavanja (kao Božijih odredbi) najveći je stepen vjere.” (Bihâr, sv. 78, str. 135.)
38. “Kada je bio upitan ko je u najvećoj opasnosti, Imam je rekao: onaj ko ne vidi da je ovaj svijet opasnost za njega.” (Bihâr, sv. 78, str. 135.)
39. “O ljudi, bojte se Allaha i znajte da ćete Njemu biti vraćeni. Svakome će se pridružiti svako dobro i svako zlo djelo koje je činio. Onda će svaki čovjek poželjeti da je zlo njegovo daleko od njega udaljeno. Allah vas upozorava na Sebe! Teško tebi sine Ademov, kako si nemaran a ti nisi zanemaren! Smrt ti se brzo primiče, zaista brzo prema tebi ide; traži te i samo što te ne ugrabi; Kraj ti se primiče; melek će ti dušu uzeti i u kaburu ćeš svom zvršiti; onda će ti duša biti ponovo vraćena i dva meleka Munkir i Nakir će ti doći da te pitaju i kroz težak ispit provedu. Prvo će te pitati kojem si gospodaru robovao, pa onda o poslaniku koji ti je poslan bio, pa onda o vjeri koju si ispovjedao, pa onda o knjizi koju si čitao, pa onda o imamu čijem vođstvu si se prepustio, pa onda o životu kako si ga proveo i onda o imetku odakle si ga stekao i kako si ga potrošio.” (Tuhaful-‘uqûl, str.249.)
40. “Pravo tvoje majke je da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula je li ona gladna sve dok ti jedeš, je li ona žedna sve dok ti piješ, je li ona gola sve dok si ti odjeven, je li ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, sve da bi te imala. Nećeš joj moći iskazati zhvalnost, osim Božijom pomoći i davanjem uspjeha.” (Tuhaful-‘uqûl, str.263.)
