Staranje o siročadima

Staranje o siročadi te ljubav i briga o njima jedna je od ćudorednih vrlina. U čovjekovom životu postoje praznine i nedostaci koji se ne mogu nadoknaditi ni na koji način, osim putem ljubavi i prijateljstva, a za tim najviše osjećaju potrebu siročad, jer su oni zbog gubitka oca ili majke udaljeni od izvora ljubavi i pažnje i više od svega trebaju nježnost i ljubav. Za ispunjenje ove osjećajne i duhovne potrebe, htjeli – ne htjeli, oni čekaju odgovor. S druge strane, njihovo postojanje u svakom društvu je neizbježno, jer nijedno društvo nije bez tegobnih dešavanja. Posebno u islamskom društvu, u kojem su džihad i odbrana jedna od najvažnijih obaveza, očigledno je da će kao posljedica takvih dešavanja, bez našeg htijenja, jedan broj djece izgubiti očeve ili majke i ostati bez roditeljskog staranja. U takvoj sredini se moraju predvidjeti potrebne mjere radi otklanjanja ovih teškoća. To je razlog što sveta vjera islam ističe pitanje siročadi kao važno i temeljno pa muslimane smatra odgovornim spram njihovog životnog razvoja u svim vidovima (odgojnom, obrazovnom, osjećajnom, privrednom, itd.). Ovdje ne raspravljamo samo o osiguranju sredstava za život, jer se potrebe ljudi ne svode samo na hljeb i vodu; naime, čovjek je žedan ljubavi i prijemčiv je za osjećanja.

Čovjek je osjećajno biće koje želi da osjeti ljubav i da je drugima izrazi. Ljubav je ugrađena u njegovu narav. On nije kao neko drvo, neki kamen i neživa tvar pa da mu bude strana ljubav. Pa kada znamo da ljubav utiče na mnoge životinje i one odgovaraju na nju potvrdno, kako može živjeti daleko od ljubavi čovjek čija je narav stvorena na osnovama ljubavi i pažnje? Zaista, ništa osim ljubavi i pažnje, ne može popuniti prazno mjesto oca i majke i kako bi samo bilo dobro da svaka porodica uzme jedno ili dvoje siročadi kao svoju obavezu te staranje o njima pojedinačno preuzme na sebe i ne zadovolji se jedino osiguranjem njihovih sredstava za život. Izgradnja kuće za siročad i pružanje materijalne pomoći ovakvim ustanovama jako su dobri, ali ne može biti zamjena za toplo porodično ognjište, jer odgajatelj i plaćeni službenik sirotišta ne mogu ispuniti prazno mjesto oca i majke. Više od svega drugog, dijete potrebuje dobrohotnog oca i osjećajnu majku. Poslanik Božiji, s.a.v.a., koji je nosilac poruke milosti i milost svjetovima, i sam je iskusio gorak okus bivanja siročetom i zato je bio veoma zaokupljen bavljenjem ovom temom. Različitim objašnjenjima u raznim prilikama je poticao i ohrabrivao muslimane da jako paze siročad i naređivao je ljudima da se staraju o njima. On je također preuzimao obavezu čuvanja i staranja o siročadi i u jednoj predaji od njega se prenosi:

أحَبَّ الْبُيوُتَ بَيْتٌ فيهِ يَتيمٌ مُكَرَّمٌ

“Najdraža kuća je ona u kojoj živi uvažavano siroče.”[1]

Potrebna napomena

S obzirom na ono što je prethodno rečeno, potrebno je istaknuti činjenicu da je u islamskoj kulturi najbolje sredstvo pomaganja siročadi rješenje da djeca koja su siročad budu dio porodice, tako da sebe smatraju njenim članovima i njihovom djecom. Podržavanje i pomaganje siročadi treba biti toliko prožeto uvažavanjem i časno, da oni mogu ići kroz život uzdignute glave i ponosno i da se nikada ne osjećaju poniženim, bespomoćnim i jadnim.

Briga o siročadi će biti uspješna kada bude povezana sa uvažavanjem svih materijalnih, duhovnih i osjećajnih stanovišta, a ukoliko ne bude tako, polučit će neželjene posljedice i izazvat će kod ove djece osjećanje prikraćenosti i zlobu.

Sada, da biste se što potpunije upoznali sa važnošću ove vjerske, ljudske i moralne obaveze, prikladno je da navedemo nekoliko ajeta i predaja o ovim sadržajima.

Kur'an i siročad

U Kur'anu Časnom ima mnogo ajeta o ovom sadržaju i u nekim od njih se bezobzirnost prema siročadi ubraja u nevjerstvo i licemjerje te se kaže:

أَ رَأَيْتَ الَّذِى يُكَذِّبُ بِالدِّينِ ۝ فَذَلِكَ الَّذِى يَدُعُّ الْيَتِيمَ

Jesi li ti vidio onoga koji niječe Sudnji dan? To je onaj koji odbija siroče. (El-Ma‘un, 1–2)

Na drugom mjestu se kaže:

 كَلَّا بَل لَّا تُكْرِمُونَ الْيَتِيمَ ۝ وَ لَا تَحَاضُّونَ عَلَى طَعَامِ الْمِسْكِينِ

Nije tako! Vi siročetu čast ne ukazujete, niti nagovarate jedni druge da se siromah nahrani. (El-Fedžr, 17–18)

Još na jednom mjestu, nakon robovanja Bogu i dobročinstva ocu, majci i rodbini, ističe se važnost ljubavi i osjećajnosti prema siročadi pa se kaže:

وَ إِذْ أَخَذْنَا مِيثَاقَ بَنِى إِسْرَائِيلَ لَا تَعْبُدُونَ إِلَّا اللهَ وَ بِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَاناً وَ ذِى الْقُرْبَى وَ الْيَتَامَى وَ الْمَسَاكِينِ ….

I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli, da ćete samo Bogu robovati, roditeljima dobročinstvo činiti,i bližnjima i siročadi i siromasima… (El-Bekare, 83)

A kada se nabrajaju primjeri činjenja dobrih djela, briga o siročadi navodi se nakon vjerovanja u Boga i Dan obračuna, i vjerovanja u vjerovjesnike i nebeske knjige i meleke, pa je ovo još jedan dokaz važnosti brige o siročadi.

لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّواْ وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَ الْمَغْرِبِ وَلَـكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللهِ وَ الْيَوْمِ الْآخِرِ وَ الْمَلآئِكَةِ وَ الْكِتَابِ وَ النَّبِيِّينَ وَ آتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِى الْقُرْبَى وَ الْيَتَامَى وَ الْمَسَاكِينَ

Nije dobročinstvo u tome da istoku ili zapadu okrećete svoja lica, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Boga, i u Onaj svijet, i u meleke, i u Knjige, i u vjerovjesnike i oni koji od imetka, premda im je srcu mio daju rodbini i siročadi i ubogima… (El-Bekare, 177)

Također kada se navodi da je i Božiji Poslanik, s.a.v.a., bio siroče:

أَلَمْ يَجِدْكَ يَتِيمًا فَآوَى؟

Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočište dade. (Ed-Duha, 6)

I potom kaže:

فَأَمَّا الْيَتِيمَ فَلَا تَقْهَرْ

Ne vrijeđaj siroče! (Ed-Duha, 9)

U ovim surama Bog Uzvišeni najprije napominje da je plemeniti Poslanik, s.a.v.a., bio siroče pa mu potom nalaže brigu o siročadi. Takav redoslijed uzrokovan je činjenicom da je ovaj velikan u djetinjstvu izgubio oca i majku i dobro je iskusio da siroče koje je uskraćeno za roditeljsku ljubav i nježnost više od svega ima potrebu za pažnjom i brigom. Zato se i kaže: Upravo kao što si i ti bio siroče pa smo ti dali utočište, ti također budi nježan prema siročadi i ne odbijaj ih od sebe jer si trpio bol i patnju siročeta i poznaješ bol i uznemirenost siročadi.

O boli dječice budi obaviješten,

Jer u djetinjstvu i ti si bez oca ostavljen!

U ovim ajetima navedene su dvije vrste obaveze prema siročadi:
1. ispunjavanje njihovih materijalnih potreba;

2. nadomještanje njihovih emotivnih prikraćenosti.

Jedan pogled na predaje

Do nas je došlo mnogo predaja od plemenitog Poslanika, s.a.v.a., i od Čistih Imama, mir neka je s njima. U njima se preporučuje briga o siročadi i govori se o dobrim učincima tih djela te se navještava velika nagrada za učinjeno. Mi ćemo se zadovoljiti sa navođenjem samo nekih od tih učinaka:

Ulazak u Džennet

Dragi Poslanik, s.a.v.a., rekao je:

مَنْ كَفَّلَ يَتِيماً وَ نَفَقَتَهُ كُنْتُ أَنَا وَ هُوَ فِي الْجَنَّةِ كَهَاتَيْنِ وَ قَرَنَ بَيْنَ إِصْبَعَيْهِ الْمُسَبِّحَةِ وَ الْوُسْطَى

“Onaj ko se bude starao o siročetu i osiguravao mu opskrbu bit će sa mnom u Džennetu kao ovo dvoje”, pa je sastavio svoj kažiprst i srednji prst.[2]

U drugoj predaji je rekao:

مَنْ عَالَ يَتِيماً حَتَّى يَسْتَغْنِيَ عَنْهُ أَوْجَبَ اللهُ عَزَّ وَ جَلَّ لَهُ بِذَلِكَ الْجَنَّةَ كَمَا أَوْجَبَ لآِكِلِ مَالِ الْيَتِيمِ النَّارَ

“Onome ko se bude starao o siročetu sve dok samostalno ne postane, Bog Uzvišeni će mu time obaveznim Džennet učiniti, kao što će Džehennem učiniti obaveznim onome ko jede imetak siročeta.”[3]

Pio si krv siročeta i hoćeš

Vrt Dženneta i sjenku tuba drveta!

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže:

مَنْ أَرَادَ أَنْ يُدْخِلَهُ اللهُ عَزَّ وَ جَلَّ فِي رَحْمَتِهِ وَ يُسْكِنَهُ جَنَّتَهُ فَلْيُحْسِنْ خُلُقَهُ…وَ لْيَرْحَمِ الْيَتِيمَ

“Neka onaj ko želi da ga Bog Uzvišeni u milost Svoju uvede i u Džennetu nastani uljepša ćud svoju… I prema siročetu samilostan bude.”[4]

Smekšavanje srca i ispunjenje potreba

Drugi plod brige o siročadi jeste da se čovjekovo srce smekša i da će njegove potrebe biti ispunjene.

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je:

أ تُحِبُّ أنْ يَلينَ قَلْبُكَ وَ تُدْرِكَ حاجَتَكَ؟ إرْحَمِ الْيَتيمَ وَ امْسَحْ رَأسَهُ وَ أطْعِمْهُ مِنْ طَعامِكَ يَلينُ قَلْبُكَ وَ تُدْرِكَ حاجَتَكَ

“Da li bi volio da ti se srce smekša i da potrebu svoju ispuniš? Prema siročetu samilostan budi, po glavi ga pomiluj i svojom hranom ga nahrani, srce će ti se smekšati i potrebu svoju ćeš ispuniti.”[5]

Uzdizanje položaja i brisanje grijeha

 U jednoj predaji od Plemenitog Poslanika, s.a.v.a., čitamo:

 وَ الَّذي نَفْسي بِيَدِهِ لا يَلي مُسْلِمٌ يَتيمًا قَيُحْسِنَ وِلايَتَهُ وَ يَضَعَ يَدَهُ علَي رأسِهِ إلّا رَفَعهُ اللهُ عَزَّ وَ جَلَّ بِكُلِ شَعْرَةٍ دَرَجَةً وَ كَتَبَ لَهُ بِكُلِ شَعْرَةٍ حَسَنَةً وَ مَحي عَنْهُ بِكُلِّ شَعْرَةٍ سَيِّئَةً

“Kunem se Onim u Čijoj ruci je moja duša, svakog muslimana koji bude preuzeo staranje o siročetu, pa se bude lijepo brinuo o njemu i po glavi ga milovao, Bog Uzvišeni će, za svaku vlas kose koja mu ispod ruke prođe, uzdići za jedan stepen i za svaku vlas mu po jedno dobro djelo upisati i za svaku vlas po jedan grijeh mu izbrisati.”[6]

U drugoj predaji se kaže da je jedan od drugova Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Ibn Ebi Avfa rekao:

كُنّا جُلُوسًا عِنْدَ رَسُول اللهِ صَلَّیَ اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ فَأتاهُ غُلامٌفََقالَ: غُلامٌ يَتيمٌ وَ أُخْتٌ لي يَتيِمَةٌ وَ اُمٌّ لي أرْمَلَةٌ أطْعِمْنا مِمّا أطْعَمَكَ اللّهُ أعْطاكَ اللهُ مِمّا عِنْدَهُ حَتَّى تَرْضَىقالَ: ما أحْسَنَ ما قُلْتَ يا غُلامُ، إِذْهَبْ يا بَلالُ فَأتِنا بِما كانَ عِنْدَنا فَجاءَ بِواحِدَةَ وَ عِشْرِينَ تَمْرَةٌ فقالَ: سَبْعٌ لَكَ وَ سَبْعٌ لِأُخْتِكَ وَ سَبْعٌ لِاُمِّكَفَقامَ إليهِ مُعاذُ بنِ جَبَلْ فَمَسَحَ رَأسَهُ وَ قالَ: جَبَّرَ اللهُ يُتْمَكَ وَ جَعَلَكَ خَلَفاً مِنْ أبيكَ وَكانَ مِنْ أبْناءِِ الْمُهاجِرينَفقالَ رَسُولُ اللهُ (صَلى الله عَليهِ وَآلِهِ وَسَلَمَ): رَأيْتُكَ يا مَعاذُ وَ ما صَنَعْتَقالَ: رَحِمْتُهُقالَ(صَلى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِهِ وَسَلَمَ): «لا يَلَي أَحَدٌ مِنْكُمْ يَتيمًا فَيُحْسِنُ وَلِاَيَتِهُ، وَ وَضَعَ يَدَهُ عَلَى رَأسِهِ إلّا كَتَبَ اللهُ لَهُ بِكُلِّ شَعْرَةٍ حَسَنَةً وَ مَحا عَنْهُ بِكُلِّ شَعْرَةٍ سَيِّئَةٍ، وَ رَفَعَ لَهُ بِكُلَّ شَعْرَةٍ دَرَجَةً

“Sjedili smo kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kada mu je došao jedan dječak i rekao: ‘Ja sam dijete siroče i imam sestru siroče i majku udovicu. Nahrani nas onim čime je Bog tebe nahranio, Bog ti dao od onog što je kod Njega toliko da budeš zadovoljan!’ Poslanik je odgovorio: ‘Kako si to lijepo rekao, dječače!’, potom se okrenuo Bilalu i rekao: ‘Idi i donesi ono što imamo.’ Potom on sa sobom donese dvadeset i jednu hurmu. Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Sedam je za tebe, sedam za tvoju sestru i sedam za tvoju majku.’ Zatim mu je prišao Muaz ibn Džebel te ga pomilovao rukom po glavi i rekao: ‘Neka ti Bog nadoknadi to što si siroče i neka te učini dobrim nasljednikom tvoga oca!’ A otac mu je bio jedan od Iseljenika. Onda Poslanik, s.a.v.a, reče: ‘Vidio sam, Muaze, šta si učinio?’ On reče: ‘Iz samilosti prema njemu.’ Poslanik, s.a.v.a., je onda rekao: ‘Svakome od vas ko bude preuzeo staranje o siročetu, dobro se brinući o njemu i milujući ga rukom po glavi, Bog Uzvišeni će za svaku vlas kose koja mu je prošla ispod ruke po jedno dobro djelo upisati i za svaku vlas po jedan grijeh izbrisati i za svaku vlas za jedan stepen uzdići.’”[7]

Također je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

مَنْ مَسَحَ عَلَى رأسِ يَتيمٍ كانَ لَهُ بِكُلِ شَعْرَةٍ تَمُرُّ عَلَي يَدِهُ نُورٌ يَوْمَ الْقِيامَةِ

“Ko god pomiluje siroče po glavi, za svaku dlaku koja mu prođe ispod ruke imat će na Danu Sudnjem po jedno svjetlo.”[8]

Zapovjednik pravovjernih hazreti Ali, mir neka je s njim, rekao je:

 مَا مِنْ مُؤْمِنٍ وَ لَا مُؤْمِنَةٍ يَضَعُ يَدَهُ عَلَى رَأْسِ يَتِيمٍ تَرَحُّماً لَهُ إِلَّا كَتَبَ اللهُ لَهُ بِكُلِّ شَعْرَةٍ مَرَّتْ يَدُهُ عَلَيْهَا حَسَنَةً

“Svakom vjerniku ili vjernici koji iz samilosti pomiluju siroče po glavi, za svaku dlaku koja im bude prošla ispod ruke Bog će upisati po jedno dobro djelo.”[9]

Nagrada za pružanje utočišta siročetu

Stanovanje u Džennetu

U predaji se kaže da će one koji pruže utočište siročetu koje ne može sebi osigurati sklonište i dom i prime ga u svoju kuću, Bog Uzvišeni nastaniti u Džennetu.

Imam Bakir, mir neka je s njim, kaže:

أَرْبَعٌ مَنْ كُنَّ فِيهِ بَنَى اللهُ لَهُ بَيْتاً فِي الْجَنَّةِ مَنْ آوَى الْيَتِيمَ وَ رَحِمَ الضَّعِيفَ وَ أَشْفَقَ عَلَى وَالِدَيْهِ وَ رَفَقَ بِمَمْلُوكِهِ

“Ko god bude radio četvero Bog će mu u Džennetu kuću sagraditi: ko bude siročetu utočište pružao, nemoćnom se smilovao, roditelje svoje brižno pazio i s onim ko je pod vlašću njegovom blago postupao.”[10]

Otklanjanje patnje

Još jedno od postignuća davanja utočišta siročetu je da će Bog Uzvišeni otkloniti kabursku patnju čovjeku. Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je:

مَرَّ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ ع بِقَبْرٍ يُعَذَّبُ صَاحِبُهُ ثُمَّ مَرَّ بِهِ مِنْ قَابِلٍ فَإِذَا هُوَ لَيْسَ يُعَذَّبُ فَقَالَ: يَا رَبِّ مَرَرْتُ بِهَذَا الْقَبْرِ عَامَ أَوَّلَ فَكَانَ صَاحِبُهُ يُعَذَّبُ ثُمَّ مَرَرْتُ بِهِ الْعَامَ فَإِذَا هُوَ لَيْسَ يُعَذَّبُ؟ فَأَوْحَى الله عَزَّ وَ جَلَّ إِلَيْهِ، يَا رُوحَ اللهِ إِنَّهُ أَدْرَكَ لَهُ وَلَدٌ صَالِحٌ فَأَصْلَحَ طَرِيقًا وَ آوَى يَتِيمًا فَغَفَرْتُ لَهُ بِمَا عَمِلَ اِبْنُهُ

“Isa, sin Merjemin, prolazio je pored groba u kojem je čovjek bio je izložen patnji. Zatim je i naredne godine prošao pored groba, a njegov stanovnik više nije bio izložen patnji, pa upita Boga Uzvišenog: ‘O Gospodaru, prolazio sam pored ovog groba prošle godine, a stanovnik njegov je bio izložen patnji. Zatim sam i ove godine prošao pored njega, a on više nije bio izložen patnji, zašto?’ Objavio mu je Bog Uzvišeni: ‘O, Ruhullah, stanovnik groba ima sina koji je odrastao u dobrog čovjeka, koji je put popravio i siroče udomio, te sam mu oprostio zbog onog što je njegov sin učinio.’” [11]

Nagrada za tješenje siročeta

Uznemirenost siročeta je toliko važna da Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., kaže:

… إذا بَكَي الْيَتيمُ وَقَعَتْ دُمُوعُهُ في كَفِّ الرَّحْمَن وَ يَقُولُ تَعالي مَنْ اَبْكي هَذا الْيَتِيمَ الَّذي وَارَيْتُ والِدَهُ في التُّرابِ مَنْ اَسْكَتَهُ فَلَهُ الْجَنَّةُ

“Kada god siroče zaplače, njegove suze padaju na ruke Milostivog i kaže Uzvišeni: ‘Ko je uplakao ovo siroče čijeg oca sam u zemlju sahranio? Ko god ga umiri Džennet mu je nagrada!’”[12]

U drugoj predaji stoji:

إِنَّ الْيَتِيمَ إِذَا بَكَى إهْتَزَّ لِبُكائِهِ عَرْشُ الرَّحمنِ فَيَقُولُ لِملائِكَتِهِ يا ملائِكي مَنْ أَبْكَى هَذَا الْيَتِيمَ الَّذِي عُيِّبَ أبُوهُ في التُّرابِ فَيَقُولُ الملائِكَتَهُ أنتَ اعْلَمُ فَيَقول اللهُ تعالَي يا مَلائِكتي فَاِنّي أُشْهِدُكُمْ أنَّ لِمَنْ أسْكَتَهُ وَ أرْضاهُ أنْ أرضِيَةُ يَوْم الْقيامَةِ

“Kada siroče zaplače, Prijestolje Milostivog podrhtava i On kaže melecima Svojim: ‘O, meleci Moji, ko je uplakao ovo siroče čiji je otac skriven pod zemljom?’ A reći će meleci: ‘Ti najbolje znaš.’ Reći će Bog Uzvišeni: ‘O meleci Moji, pozivam vas da budete svjedoci da ću onoga ko ga utješi i zadovoljnim učini Ja zadovoljnim učiniti na Danu Sudnjem!’”[13]

U drugoj predaji o istoj temi se kaže:

“Onaj ko pomiluje siroče i prekine njegov plač te ga utješi bit će stanovnik Dženneta.”

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je:

إِنَّ الْيَتِيمَ إِذَا بَكَى اهْتَزَّ لَهُ الْعَرْشُ فَيَقُولُ الرَّبُّ تَبَارَكَ وَ تَعَالَى مَنْ هَذَا الَّذِي أَبْكَى عَبْدِيَ الَّذِي سَلَبْتُهُ أَبَوَيْهِ فِي صِغَرِهِ؟ فَوَعِزَّتِي وَ جَلَالِي لَا يُسْكِتُهُ أَحَدٌ إِلَّا أَوْجَبْتُ لَهُ الْجَنَّةَ

“Kada siroče zaplače, Prijestolje podrhtava i kaže Gospodar, Hvaljen i Uzvišen je On: ‘Ko je taj ko je uplakao roba Moga kojem sam u djetinjstvu roditelje uzeo? Tako Mi Časti i Uzvišenosti Moje, ko god ga utješi Džennet ću mu učiniti obaveznim!’”[14]

U svakom slučaju, čovjek musliman koji tvrdi da je odgojen lijepom ponašanju treba ove tvrdnje odjenuti odjećom djelovanja i da razmišlja o siročadi i porodicama bez staratelja. On treba provjeravati njihove životne prilike i ne smije zaboraviti oporuku Zapovjednika pravovjernih Alija, mir neka je s njim, koju je izrekao kada je bio blizu čas šehadeta:

اللهَ اللهَ فِي الْأَيْتَامِ فَلَا تُغِبُّوا أَفْوَاهَهُمْ وَ لَا يَضِيعُوا بِحَضْرَتِكُم….

“Bojte se Boga, bojte se Boga u pogledu siročadi! Ne hranite ih samo preko dana i ne dopustite da u prisustvu vašem nastradaju!”[15]

I upravo onako kao što je na početku rasprave istaknuto, treba vedro i s puno ljubavi prilaziti siročadi, da ne osjete da su izgubili oca ili majku, jer su i oni nekada živjeli u ozračju svoga oca i majke i bili predmetom njihove pažnje i nježnosti, a sada – kada su lišeni blagodati oca i majke – imaju potrebu za ljubavlju u svakom pogledu. Treba dobrohotno odgovoriti na ovu njihovu potrebu, da se ne bi među svojim vršnjacima osjetili otuđeno i jadno i da, ne daj Bože, ne postanu prikraćeni i zlobni, pa da u budućnosti postanu opasni i za sebe, i za druge.

Vidio sam mnoge stvari a zaželio nisam,

Srce moje također je srce, željezo nije.

Lice majke nikad vidio nisam,

Oku djeteta siročeta sjaja nije.

Djeca plaču, a meni

Prilike da zaplačem nije.

U krilu majke je lijepo, zbog čega

moja glava ni u čijem krilu nije.

Koga god sam iz čežnje majkom zovnuo

Rekla mi je da moja majka nije.

Jedno dijete upitalo je: “Gdje stanuješ?”

Odgovorio sam: “Tamo gdje nikakva stana nije!”

Svi kažu: “Kod nas ne sjedaj!”

Nigdje za mene mjesta da sjednem nije!

Iza leđa sudbine sam pali

Što su zadnji “z” i “ž” mana njihova nije.