Prilika je da se ovdje osvrnemo na neke predaje, a kako bismo bolje razumjeli koliko je opasno ružno mišljenje i kakve štetne posljedice – društvene, pojedinačne i duhovne – ono sa sobom nosi. Imajući u vidu ove štetne posljedice, možda ćemo prepoznati vlastite boljke te brže-bolje potražiti načina da ih izliječimo.
Štete koje loše mišljenje nanosi pojedincu
Otuđenost
Jedan vid štete koju loše mišljenje nanosi pojedincu proističe iz činjenice da osoba koja gaji zle primisli zbog svog nepovjerenja prema drugim ljudima uvijek živi u nekoj vrsti patnje i nelagode, a budući da o svakom ima loše mišljenje, više nije u stanju naći ikoga s kim bi se mogla družiti. Jer, budući da osjećaju bojazan od drugih ljudi i pošto ih ne smatraju vrijednim svoga povjerenja, osobe sklone crnim mislima nemaju drugog izbora, osim da se otuđe i žive daleko od društva, prekidajući u potpunosti svoj odnos sa drugim članovima društvene zajednice.
Ali, mir neka je s njim, kaže:
مَنْ لَمْ يُحْسِنْ ظَنَّهُ اسْتَوْحَشَ مِنْ كُلِّ أَحدٍ.
“Onaj ko ne bude imao lijepo mišljenje o drugima bit će podozriv prema svakom.”[1]
Loše mišljenje je ogovaranje srcem
Još jedan vid štete koju ružno mišljenje nanosi pojedincu proističe iz činjenice da je zlo mišljenje o nekome jedna vrsta ogovaranja srcem. Etičari smatraju da loše mišljenje spada u jedan od oblika ogovaranja srcem, u smislu da ukoliko čovjek u svome srcu i nutrini pomisli loše o svome bratu muslimanu, on ga je u svome srcu ogovorio, a – kao što smo istakli u raspravi o grijehu i njegovim zlim posljedicama – pored toga što je činjenje grijeha zabranjeno, sa gledišta časne vjere islama ružno je čak na nj i pomišljati. Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže:
مَنْ كَثُرَ فِكْرُهُ فِي الْمَعَاصِي دَعَتْهُ إِلَيهَا.
“Ko o grijesima često razmišlja bit će na njih naveden.”[2]
Jer razmišljanje o grijesima dovodi čovjeka do gubitka čistote duše. A upravo ovakvo je i ružno mišljenje, budući da ukoliko čovjek bude loše mislio o svojoj braći po vjeri te se za tim svojim zlim mišljenjem povede, odnosno, započne ga u svome srcu njegovati i slijediti – njegovo loše mišljenje će se okončati ogovaranjem srcem, koje etičari nazivaju uvjerenjem srca, a koje opet predstavlja uvod u ogovaranje jezikom, klevetanje, krivo prenošenje tuđih riječi, potvaranje i još mnogo drugih grijeha.
Štete koje loše mišljenje nanosi društvu
Presijecanje niti prisnosti:
Jedna od najštetnijih posljedica lošeg mišljenja je presijecanje niti prisnosti i ljubavi među ljudima te izazivanje razdora i razjedinjenosti među njima.
Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:
مَنْ غَلَبَ عَليْهِ سُوءُ الظَّنِّ لمْ يَتْرُكْ بَينَه وَ بَينَ خَلِيلٍ صُلْحًا .
“Koga god loše mišljenje nadvlada ne ostavi između njega i prijatelja mu nimalo mira.”[3]
Duhovne štete lošeg mišljenja
Propadanje ibadeta
U ružne posljedice lošeg mišljenja spada i okolnost da ono kvari i upropaštava čovjekov ibadet. Stoga je Zapovjednik pravovjernih Ali, mir neka je s njim, upozoravao ljude na mogući ishod ovog iskušenja, koji će pogoditi neke pojedince,
إِيَّاكَ أنْ تُسِيءَ الظَّنَّ فَإِنَّ سُوءَ الظَّنِّ يُفْسِدُ الْعِبادَةَ وَ يُعْظِمُ الْوِزْرَ.
“Čuvaj se zle pomisli, jer zla pomisao, uistinu, ibadet upropaštava i breme uvećava.”[4]
On je rekao i sljedeće:
لا إِيمَانَ مَعَ سُوءِ ظَنٍّ.
“Nema vjerovanja sa zlim promišljanjem.”[5]
[1] Fihrist-e mouzu'i-je Gurer, br. 9084, str. 227.
[2] Isto, br. 8561, str. 127.
[3] Isto, br. 8950, str. 227.
[4] Isto, br. 2709, str. 227.
[5] Isto, br. 10534, str. 228.