Kur'an:

1. “Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera, ali većina ljudi to ne zna!”[1]

Hadis:

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Svako dijete se rodi u prvotnoj naravi sve dok se ne počne razumno izražavati. Pa kada se počne razumno izražavati, on je ili zahvalan, ili nezahvalan!“[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Svaka osoba se rađa u prvotnoj naravi sve dok se o njoj ne izrazi jezik njezin. Potom je njezini roditelji učine jevrejem ili kršćaninom.“[3]

Objašnjenje prvotne naravi spoznaje Boga Višnjeg

Prvo počelo spoznaje Boga su prvotna narav i prirođena sklonost čovjeka. Kur'anski ajeti i hadisi koji upućuju na to razumijevanje se dijele na tri skupine, i to:

Prva skupina: Kur'anski ajeti i hadisi koji upućuju da je spoznaja Boga pohranjena u unutrašnjostima svih ljudi kao naravno osjećanje. Bit tih ajeta i hadisa sadržana je u časnom Vjerovjesnikovom hadisu: „Svako dijete rađa se u prvotnoj naravi…“

Druga skupina: Tekstovi koji upućuju da je Bog Višnji uzeo obećanje od svih ljudi da će Ga priznavati Gospodarem prije njihova rođenja, kao: I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: „Zar Ja nisam Gospodar vaš?“ – oni su odgovorili: „Jesi, mi svjedočimo…“

Treća skupina: Tekstovi koji upućuju da je čovjekova priroda takva da kada bude iskušavan nevoljama i tegobama, nestanu zapreke spoznaje iz njegove razboritosti. U tom stanju on ukupnošću svoga bića osjeća Bit Božiju i pruža ruku siromaštva Imućnome. Sadržaj tih kur'anskih ajeta obuhvaćen je u prosvijetljenom govoru Imama Askerija, mir s njim. On kaže:

„Bog: To je Onaj Kojem se u potrebama i tegobama moli svaki stvor kada se izgubi nada u sve što je ispod Njega i kada nestanu sva sredstva, osim Njega.“

Najjasniji dokazi prvotnog tevhida (vjerovanja u Jednog Jedinog Boga)

Treći dio tekstova na koje je ukazano jasno objašnjavaju opće dokaze prvotnog tevhida. Kur'an Časni ih često koristi u ukazivanju na Boga kao Istinu koju čovjek zna pojedinačno i svojim bićem osjeća potrebu za Njom.

Viđenje Boga Višnjeg srcem

Kur'an:

4. “Srce nije poreklo ono šta je vidio.”[4]

Hadis:

5. U djelu Et-Tevhid prenosi se od Muhammeda ibn el-Fudajla da je rekao: „Pitao sam Ebu Hasana, mir s njime: ‘Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.a., vidio Gospodara svoga Višnjeg?’ On je odgovorio: ‘Da, srcem Ga je vidio. Zar nisi čuo da Bog, Višnji kaže: ‘Srce nije poreklo ono šta je vidio.’ Nije Ga vidio očima, nego Ga je vidio srcem.'“[5]

6. U djelu Et-Tevhid Murazim prenosi od Imama Sadika, mir s njim: „Čuo sam ga kako govori: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.a., je vidio Gospodara svoga Višnjeg’, a to znači: svojim srcem.'“[6]

Rasprava o neosnovanosti tvrdnje o dopuštenosti viđenja Boga Višnjeg čulnim viđenjem

Sljedbenici škole Poslanikove porodice (Ehli-bejta) smatraju da nije moguće čulno viđenje Boga Višnjeg na temelju učenja Kur'ana, Suneta i izričitog suda razuma i logičkog dokaza. Njima u tome nalikuju pristalice mutezilijske škole među sljedbenicima ehli-suneta. Na drugoj strani, eš'arije i jedna skupina među sljedbenicima Hadisa (ehli-hadis) koji se nazivaju mušebbihe (antropomorfisti) i hašvije (pristalice doslovnog tumačenja hadisa) zagovaraju mogućnost čulnog viđenja.

Iako zagovarači viđenja Boga golim okom tvrde da imaju oba dokaza – dokaz razuma (racionalni) i dokaz tradicije (tradicionalni) – neosnovanost njihovog racionalnog dokaza je tako očita da o tome uopće ne treba raspravljati. (Naprimjer iskaz: „Samo postojanje stvari nužno nalaže mogućnost njihovog viđenja!“) Jer, kao što se može uočiti u predajama Ehli-bejta, oko može vidjeti samo ono što ima boju i kakvoću, a takav nije Stvoritelj Neograničeni.

Također, nije valjano ni zaključivanje na temelju tradicionalnih dokaza o mogućnosti čulnog viđenja, kao što su riječi Višnjega: Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svega će gledati. Jer, ako ovaj ajet sastavimo s drugim ajetima koji kazuju o nemogućnosti čulnog viđenja – naprimjer, riječi Višnjeg: Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire… – nameće se neizbježan zaključak da čulno viđenje nije cilj njihove poruke. Štaviše, upravo se ti ajeti i hadisi odnose na viđenje Boga srcem.

Spoznaja jastva i spoznaja Boga Višnjeg

Kur'an:

7. “Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?”[7]

Hadis:

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko je spoznao sebe, spoznao je Gospodara svoga.“[8]

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj među vama koji najbolje poznaje sebe, on među vama najbolje poznaje Gospodara svoga.“[9]

Rasprava o ulozi spoznaje jastva u spoznaji Boga Višnjeg

U stvaranju čovjeka su jasni znakovi i dokazi spoznaje Boga u vidokrugu Kur'ana Časnog. Svako ko nije svadljiv i želi utvrditi istine postojanja, oslanjajući se na dokaze i argumente, uistinu može upoznati Stvoritelja svijeta i Istinu istina kada pažljivo posmatra mudrosti Njegova Bitka.

Podjele hadisa koji pozivaju spoznaji jastva

Islamske predaje potvrđuju u velikom broju spoznaju jastva. Te predaje moguće je podijeliti u pet skupina:

Prva skupina: To su hadisi koji smatraju spoznaju jastva najvrjednijom spoznajom, npr. predanje od Zapovjednika vjernika Alija, mir s njim, kada je rekao: „Najbolja je spoznaja čovjekova spoznaja samoga sebe!“

Druga skupina: To su hadisi koji kazuju o štetama čovjekovog neznanja samoga sebe. Od imama Alija, mir s njim, se prenosi: „Nemoj ne poznavati samog sebe, jer neznalica samoga sebe je neznalica svega!“

Treća skupina: To su hadisi koji utvrđuju da je spoznaja jastva uvod u spoznaju postojanja i njegov ključ, kao što govore riječi prenesene od Imama Alija, mir s njim: „Onaj koji je spoznao samoga sebe još je bolje spoznao drugoga.“

Četvrta skupina: To su hadisi koji spoznaju jastva smatraju ključem spoznaje Boga Višnjeg, tačnije, njoj ravnoj. Najpoznatiji je časni hadis koji se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.a., i Imama Alija, mir s njim, koji su rekli: „Onaj ko je spoznao samoga sebe, spoznao je Gospodara svoga!“

Peta skupina: To su hadisi koji jasno pokazuju svrhu spoznaje jastva i objašnjavaju je.

 

Znakovi spoznaje Boga Višnjeg

Kur'an:

10. “Zaista, u stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su znakovi za razumom obdarene, za one koji stojeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju: ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri!’”[10]

Hadis:

11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u moljenju Dževšen kebir (Veliki štit) rekao: „O Ti Čija je veličina u Nebu, o Ti Čiji su znakovi na Zemlji, o Ti Čiji su dokazi u svemu, o Ti Čije su začudnosti u morima, o Ti Čije su riznice u planinama, o Ti Koji si otpočeo stvaranje, a potom ćeš ga ponoviti, o Ti Kome se vraća sve, o Ti Koji si milost Svoju pokazao u svemu, o Ti Koji si uljepšao sve što si stvorio, o Ti Čija moć raspolaže slobodno stvorenjima!“[11]

Razmišljanja o znakovima spoznaje Boga Višnjeg u stvaranju čovjeka

U stvaranju čovjeka, sa kur'anskog stanovišta, očiti su znakovi i jasni dokazi koji ga vode spoznaji Boga Višnjeg. To znači da čovjek ne može vidjeti sebe, a da ne vidi Gospodara svoga, ili poznavati sebe, a ne poznavati Gospodara svoga. U Kur'anu Časnom su brojni ajeti koji govore o toj temi, i moguće ih je podijeliti u devet tematskih skupina. Sažeto objašnjenje tih ajeta je sadržano u sljedećem:

1. Stvaranje čovjeka od zemlje

U kur'anskom vidiku zemlja je izraz za ekstrakt ilovače, vode, onog što se zakači i kapljice sjemene tekućine. To su osnove stvaranja čovjeka koje čine da razum, kada ih duboko osmotri i razmotri cjelovito kretanje zemlje, sve dok ne postane potpun čovjek, nužno prizna Stvoritelja, Moćnoga, Mudroga.

2. Oblikovanje zametka

Taj čin započinje nakon upotpunjavanja svih potrebnih sastojaka nastanka tijela i njihove pripremljenosti za oblikovanje zametka: „On vas oblikuje u maternicama kako On hoće; nema boga, osim Njega, Silnoga, Mudroga!“

3. Stvaranje života

Kur'an Časni na brojnim mjestima začudnu pojavu života upravlja Stvoritelju Svemira, Svemogućem i to smatra jednim od Božijih znakova i dokaza koji ne mogu prihvatiti poricanje jestosti Boga Višnjeg. Na osnovu te istine on kori poricatelje. Bog Višnji kaže: „Kako možete poricati Boga, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao?…“

4. Spavanje (počinak)

Spavanje je osnova obnavljanja iscrpljenih snaga i simbol djelovanja i životnosti. Spavanje potroši oko trećinu čovjekovog životnog vijeka. U Kur'anu stoji: I među znakovima Njegovim je i vaš san noću ili danju, kao i vaša nastojanja da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, znakovi za ljude koji čuju.

5. Opskrba

Priskrbljivanje izvora hrane potrebne čovjeku i svim živim bićima te usklađivanje tih čovjekovih potreba s njegovim nastojanjem i trudom, još su jedan dokaz Božije Jednoće i Jedinosti i Njegove spoznaje, kao što On kaže: …Ima li, osim Boga, ikakav drugi stvoritelj koji vas iz neba i zemlje opskrbljuje? Osim Njega, nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?

6. Bračni par

Ako bismo pretpostavili da je muškarac stvoren nizom uzastopnih slučajnosti, može li se prihvatiti kao istina da je drugo stvorenje iste vrste po imenu žena stvoreno također putem slučajnosti, i da je isti slučaj i sa smirajem jednog uz drugo u njihovom zajedničkom životu na osnovu zaljubljenosti i ljubavi, a u svrhu očuvanja vrste? Nije li taj dokaz dovoljan za potvrdu da svijet postojanja ima Stvoritelja, Mudroga, Moćnoga? Svakako, kako Svevišnji govori: I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; u tome su, zaista, znakovi za ljude koji razmišljaju.

7. Odjeća

Postojanje izvora odjeće na Zemlji kao i zaliha hrane i vode potvrđuje da je ovaj svijet stvoren u skladu s mudrim planom i izričitim računanjima njegova Stvoritelja, Kojem nisu promakle ni najjednostavnije pojedinosti nužne za trajanje života: …Daje vam odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi štite…

8. Pomagala sticanju znanja

Pribavljanje unutrašnjih i vanjskih pomagala sticanju znanja su još jedan znak među znakovima stvaranja čovjeka i dokaz jednoće i jedinosti Boga i spoznaje Stvoritelja.

9. Različitost jezika i likova

 Različitost ljudskih jezika, likova i boja je jedan od dokaza spoznaje Stvoritelja Višnjeg. Ako je majstor bez osjećanja, poput proizvodnih tvornica, tada je i njegov proizvod jednoličan i istovjetan: I jedan od znakova Njegovih je stvaranje Nebesa i Zemlje, i različitost jezika vaših i boja vaših; u tome su, zaista, znakovi za one koji znaju.