Čovjek

 

Prvo poglavlje: Čast čovjeka

Prednost čovjeka nad ostalim stvorenjima

1.Kur'an: “Mi smo sinove Ademove zaista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.”[1]

2. U djelu Kenzu-l-‘ummal se prenosi od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “‘Nema ničeg časnijeg Bogu od čovjeka.’ Neko je upitao: ‘O Allahov Poslaniče, ni meleki?’ On je odgovorio: ‘Meleki su prisiljeni kao Sunce i Mjesec.’”[2]

3. Imam Sadik, mir s njim, prenio je: “U toku Noćnog putovanja Allahovog Poslanika, s.a.v.a. (Isra i Miradž) nastupilo je vrijeme klanjanja pa je Džibril proučio ezan i ikamet, a zatim rekao: ‘O Muhammede, prođi naprijed!’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Ti prođi naprijed, o Džibrilu!’ Tada mu je on odgovorio: ‘Mi, zaista, ne prolazimo ispred ljudskih bića otkad nam je naređeno da se sedždom poklonimo Ademu!’”[3]

Ono što donosi spas

4. Kur'an: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji su u svom klanjanju skrušeni, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju…”[4]

5. Kur'an: “Postići će šta želi onaj koji se očisti i sjeća se imena Gospodara svoga pa klanjanje obavlja.”[5]

6. Kur'an: “Uspjeće samo onaj ko je očisti, a propašće onaj ko je na stranputicu odvodi!”[6]

7. Kur'an: “Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se, i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzivosti, biće oni koji će uspjeti.”[7]

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Sigurno će uspjeti onaj ko svoje srce iskreno posveti vjerovanju, i učini srce svoje sačuvanim, i svoj jezik iskrenim, i svoju dušu smirenom, i narav svoju ispravnom, i uho svoje čujućim, i oko svoje videćim.”[8]

Jednakost muškarca i žene u vrijednostima

9. Ku'an: “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i skrušenim muškarcima i skrušenim ženama, i muškarcima koji daju zekat i ženama koje daju zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je zaista za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”[9]

10. U djelu Ed-Durru-l-mensur se navodi: “Bejhekija je prenio od Esme Ensarijke, kćerke Jezida, da je ona došla Vjerovjesniku, s.a.v.a., koji je sjedio među svojim drugovima, i rekla mu: ‘Žrtvovala bih za tebe i oca i majku! Zaista, dolazim ti ispred žena, i znaj – žrtvovala bih se za tebe! – da nema nijedne žene na istoku i na zapadu koja je čula za ovaj moj dolazak tebi, a da ne misli kao ja! Uistinu, Bog te poslao s Istinom muškarcima i ženama, pa mi povjerovasmo u tebe i tvoga Boga, Koji te poslao. Mi, zajednica žena, ograničene smo i u kuće zatvorene; mi smo temelji kuća vaših, predmet strasti vaših i nositeljice djece vaše. A vi, zajednica muškaraca, odlikovani ste nad nama klanjanjem džuma i zajedničkim klanjanjem, obilaskom bolesnih, ispraćanjem umrlih i neograničenim hodočašćima. A najbolje od toga je borba na Božijem putu (džihad). Neko od vas, kada krene na Hadž, ili na Umru, ili na borbenu liniju, mi čuvamo vašu imovinu, ispredamo vaše haljine i odgajamo vašu djecu. Kako onda da učestvujemo s vama u nagradi, o Allahov Poslaniče?’

Vjerovjesnik, s.a.v.a., se tada potpuno okrenuo svojim drugovima pa ih je upitao: ‘Jeste li ikada čuli neku ženu da ljepše pita o svojoj vjeri od ove?‘ Oni su odgovorili: ‘Ne mislimo da ima neka žena koja ovako ispravno prilazi ovim pitanjima!’

Tada se Vjerovjesnik, s.a.v.a., okrenuo njoj i rekao: ‘Idi, o ti ženo, i izvijesti sve žene koje stoje iza tebe da lijepo slušanje svoga muža bilo koje od vas, traženja njegova zadovoljstva i slijeđenja njegove saglasnosti jeste jednako svemu pobrojanom!’ Žena je tada otišla, radosno izgovarajući: ‘Nema boga, osim Boga! Bog je najveći!’”[10]

11. U djelu Et-Tergibu ve-t-terhib se prenosi od Ebu Seida el-Hudrija: “Neka je žena došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i rekla: ‘O Allahov Poslaniče, muškarci odnesoše sa sobom tvoje riječi pa odredi i nama od sebe jedan dan kada ćemo ti doći da nas podučavaš od onoga čemu te je Bog podučio!’ On je rekao: ‘Okupite se u tom i tom danu, na tom i tom mjestu!’ One su se okupile pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.a., došao i podučavao ih od onoga čemu je njega Bog podučio.”[11]

---