Počelo spoznaje dobra i zla i njezina mjera

Rasprava o pojmu dobro

Pojam dobro (hajr) i njemu slični pojmovi: dobročinstvo (bir), činjenje dobra (ihsan)i dobro djelo (hasene), koji dolaze nasuprot pojmova zlo (šer), ružno djelo (munker), grijeh (ism), činjenje lošeg djela (isa'e) i loše djelo (sejji'e) smatra se jasnim i po sebi razumljivim.

Spoznaja dobra i zla je naravska

Svaki čovjek, kakva god da su njegova stremljenja u pogledu uvjerenja i misaoni i vjerski okvir, može čisto naravski odrediti privlačnost dobra i njegovu ljepotu te ružnoću zla i njegovu nevaljalost. Drukčije kazano, spoznaja dobra i zla je djelovanje pomiješano s bićem čovjeka, njegovom suštinom i naravskim ustrojstvom. Svi ljudi su, prvotnim pečaćenjem i naravski, stvoreni kao osobe sa sklonošću prema dobru i sa odvratnošću prema zlu.

Potreba razuma i prvotne naravi za Objavom

Postoji jedan izuzetno važna činjenica koja zahtijeva krajnju usredsređenost, a ona podrazumijeva da razum i prvotna narav nisu u stanju tačno ukazati na izvore dobra i zla i njihove primjere u cjelini, jer oni ne obuhvataju sva dobra i sva zla. I više od toga, čovjek ponekad smatra da je nešto dobro zato što se s time zbližio, kao što ponekad smatra da je nešto drugo ružno zato što nema naklonosti koja ga veže s tim. A istina je nešto sasvim drugo. Zato, Kur'an upozorava na to stanje riječima:

“…Možda ne volite nešto, a ono je dobro vama, a volite nešto, a ono je zlo vama…”[1]

Na toj osnovi, razum i prvotna narav imaju potrebu za Objavom u cilju određivanja dobra i zla na potpun način i u svim njihovim tokovima. Objava, koja kao počelo obuhvata sva dobra i sva zla, kadra je ponuditi najpotpuniji životni nacrt, koji će osigurati čovjeku trajnu sreću.

Dobro je pomagač razumu

U poznatoj predaji od Imama Sadika, mir s njim, u kojoj se objašnjava pitanje vojnika razuma i neznanja, dobro se smatra prvim vojnikom razuma, dok se zlo smatra prvim vojnikom zla. Tekst te predaje glasi: „Potom je On dao razumu sedamdeset pet vojnika… Od tih sedamdeset pet vojnika koje je dao razumu nalazi se dobro, koje je pomagač razumu. A kao suprotnost njemu dao je zlo, koje je pomagač neznanju.“

Ovdje razum ima značenje moralne svijesti i zato pridržavanje činjenja dobra dovodi do njegovog jačanja, a pristajanje uz činjenje zla dovodi do njegovog slabljenja. Budući da je dobro obuhvata sve akidetske, moralne i praktične vrijednosti, a zlo također obuhvata sve što je suprotno tim vrijednostima i što im protivrječi, dobro i zlo su na temelju iznesenog zauzeli svoja mjesta u samom pročelju vojnika razuma i neznanja.

Lahkoća činjenja dobra

Iz onoga što je predočeno jasno proističe da sklonost ka dobru i naginjanje prema dobrom, i suprotno od toga, odbojnost prema zlu i nevaljalom, jesu naravski. Tako, čiste ispravne naravi žive osjećajući spokojstvo i mir kod vršenja čina dobra. Istovremeno, one teško podnose zlo i sumnjičave su prema grijehu. Otud je vršenje djela dobra lakše od vršenja nevaljalih djela i činjenja zla, baš kao što je to iskazao Imam Ali, mir s njim, riječima: „Dobro je lakše od činjenja zla.“

Očigledno, ova odlika je saobrazna s ljudima koji žive tu iskonsku narav čisto i čiji ljudski fitret nije zaprljan. Na onoga čija je iskonska priroda zaprljana i koga je zahvatila nečist može se u potpunosti primijeniti suprotno od gornjeg. Što je iskonska narav više zaprljana, činjenje dobra postaje joj teže, a olakšava joj činjenje zla, kao i njegove postupke.

Počelo spoznaje dobra i zla i njezina mjera

1. Kur'an: “I duše i Onoga Koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini.”[2]

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ostavi ono što ti sumnju budi, prihvatajući ono što ti sumnju ne budi, jer zaista je dobro smiraj, a zlo je sumnja.”[3]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dobročinstvo je ono čemu se duša raduje i čime se srce smiruje. A grijeh je ono što se u duši uzvitla brigu i u prsima sumnju.”[4]

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, upitan o dobročinstvu i grijehu, rekao: “Dobročinstvo je lijepa ćud, a grijeh ono što ostavi traga na tvoje srce, a ne voliš da ljudi to saznaju.”[5]

---