Pozivanje dobrobitima vjere i Ovoga svijeta
1. U djelu El-Iršad stoji: „Vjerovjesnik, s.a.v.a., je okupio uglednike svoje porodice i rodbine u početku pozivanja u islam i izložio im vjerovanje u Boga Jednog Jedinog, a potom rekao: ‘O sinovi Abdulmuttalibovi, uistinu, Bog me poslao svim ljudima, i poslao me vama posebno, te je rekao: ‘I opominji rodbinu svoju najbližu!’, a ja vas pozivam dvjema na jeziku lahkim riječima, teškim na tereziji, kojima ćete zadobiti vlast nad Arapima i nearapima, kojima će vam se narodi povinovati i kojima ćete ući u Džennet i spasiti se od Džehenemma: svjedočenju da nema boga, osim Boga, i da sam ja Božiji poslanik.'“[1]
Pozivanje vjerovanju u mjesto povratka
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „O sinovi Abdulmuttalibovi, zaista, vođa neće varati svoju porodicu! Tako mi Onoga Koji me je poslao s Istinom, vi ćete sigurno umrijeti, kao što spavate i bićete oživljeni, kao što se budite! Nakon smrti nema druge kuće, osim Vrta ili Vatre. Stvaranje svih stvorenja i njihovo oživljenje su Bogu kao stvaranje jednog stvorenja i njegovog oživljenja. Bog Svevišnji kaže: Stvoriti vas sviju i sviju vas oživjeti, isto je što i stvoriti i oživjeti jednog čovjeka…“[2]
Pozivanje svrsishodnoj slobodi
3. Kur'an. “Onima koji slijede Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a odvraćati od zlih, koji će im čista jela dopustiti, a nečista im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi…”[3]
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., u pismu stanovnicima Nedžrana, pisao je: „U ime Boga Ibrahima, Ishaka i Jakuba! Od Muhammeda, Božijeg poslanika, episkopima Nedžrana i stanovnicima Nedžrana: Ako prihvatite islam pa ja, zaista, zahvaljujem Bogu za vas, Bogu Ibrahima, Ishaka i Jakuba! A potom! Ja vas sigurno pozivam robovanju Bogu, umjesto robovanju ljudima, i ja vas pozivam Božijoj zaštiti, umjesto zaštiti ljudi.'“[4]
Pozivanje na svijest o Bogu (takva)
5. Kur'an: “Kada im brat njihov Nuh reče: ‘Kako to da Boga nemate stalno na umu? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.’”[5]
6. U djelu El-Merasil prenosi Hišam od svoga oca: „Najčešće što je Allahov Poslanik, s.a.v.a., govorio – kada bi sjeo na minberu –bijaše: Budite svjesni Boga i samo pravo[6] govorite!“[7]
Pozivanje plemenitom ćudoređu
7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja sam poslan radi plemenitog ćudoređa i njegovih krasota.“[8]
8. Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je na kraju svoje hutbe govorio: ‘Blago li je onome čija je ćud dobra, narav čista, unutrašnjost ispravna i vanjština lijepa, koji dijeli višak svoga imetka, a zadržava višak svoga govora i pravedan je prema ljudima u pogledu sebe!'“[9]
Pozivanje robovanju Bogu Svevišnjem
9. Kur'an: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da mi robuju.”[10]
10. Kur'an: “O ljudi, robujte Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali!”[11]
Pozivanje voljenju Boga Svevišnjeg
11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji je objavio Svome sagovorniku Musau, sinu Imranovu, mir s njim: ‘O Musa, voli Me i mili Me stvorenjima Mojim!’ On je rekao: ‘O Gospodaru moj, ja Te zaista volim, a kako ću Te činiti milim stvorenjima Tvojim?’ Odgovorio je: ‘Spominji im Moje blagodati njima i Moje iskušavanje njih, jer oni Me se neće prisjećati ako ne budu znali od Mene osim svekoliko dobro!'“[12]
12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Milite Boga robovima Njegovim, voliće vas Bog!“[13]
Podučavanje i čišćenje
13. Kur'an: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih , jer Ti si uistinu Silni Mudri.”[14]
14. U zbirci Sunenu Ibn Madžese prenosi od Abdullaha ibn Amra: „Jednoga dana je Allahov Poslanik, s.a.v.a., izašao iz jedne od svojih soba i ušao u džamiju, gdje je zatekao dva kruga: u jednom su učili Kur'an i molili Boga, a u drugom su međusobno učili i podučavali. Vjerovjesnik, s.a.v.a., je rekao: ‘Svi su u dobru! Ovi uče Kur'an i mole Boga, pa ako htjedne, daće im, a ako htjedne, uskratiće im; a ovi uče i podučavaju, a ja sam uistinu poslan kao učitelj’, i sjeo je s njima.“[15]
Borba protiv novotarija
15. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada se pojave novotarije u mojoj zajednici, neka učeni javno pokaže svoje znanje! Na onog ko to ne bude učinio će pasti prokletstvo Božije!“[16]
16. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, u svakom potonjem naraštaju moje zajednice ima pravednik od moje porodice koji od ove vjere odbacuje iskrivljenje onih koji pretjeruju, i krivotvorenje onih koji lažu i tumačenje onih koji ne znaju.“[17]
Saopćenje radosnih vijesti i opominjanje
17. Kur'an: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”[18]
18. Imam Ali, mir s njim, spominjući Vjerovjesnika, s.a.v.a., rekao je: „On je dostavio Poslanicu od Gospodara svoga, dužnost svoju ispunjavajući, savjetovao svoju zajednicu, opominjući, pozivao Džennetu, donoseći radosne vijesti i od Vatre plašio, upozoravajući.“[19]
Uspostavljanje dokaza
19. Kur'an: “O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar.”[20]
20. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u jednoj svojoj hutbi: „Bog im je poslao poslanike da ima jak dokaz protiv stvorenja Svojih i da Njegovi poslanici njima budu svjedoci protiv njih; poslao im je vjerovjesnike kao donosioce radosnih vijesti i opominjače – …I da onaj koji bude stradao strada s očiglednim dokazom, a da onaj ko bude ostao živ živi s očiglednim dokazom.“[21]
[1] El-Iršad, sv. 1, str. 49.
[2] El-I‘tikadat, str. 64, predaja 19.
[4] Delalilu-n-nubuvve, sv. 5, predaja 385.
[6]Riječ sedīd, koja je upotrijebljena u ovom ajetu, znači: istinit, zakonit i koristan, tako da ajet znači: Govorite samo onda kada vaš govor ima ove osobine.
[7] El-Ahzab, 70; El-Merasil, str. 93, predaja 9.
[8] El-Emali li-t-Tusi, str. 596, predaja 1234.
[9] El-Kafi, sv. 2, str. 144, predaja 1.
[12] El-Emali li-t-Tusi, str. 484, predaja 1058.
[13] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 8, str. 91, predaja 7461.
[15] Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 83, predaja 229.
[16] El-Kafi, sv. 1, str. 54, predaja 2.
[17] Kemalu-d-din, str. 221, predaja 7.
[19] Nehdžu-l-belaga, govor 109.
[21] Et-Tevhid, str. 45, predaja 4.