Vrijednost nesebičnosti
1.Kur'an: “… I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.”[1]
2. Kur'an: “I nahranili su hranom – mada su je i sami željeli – siromaha, i siroče, i sužnja. ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanje, ni zahvalnost ne tražimo!’”[2]
3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nesebičnost je ukras uzdržanosti od Ovog svijeta, a udjeljivanje postojećeg je ukras čvrstog uvjerenja.”[3]
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Koji god čovjek bude imao strast prema nečemu pa to ostavi i da prednost drugome nad sobom, njemu će Bog oprostiti.”[4]
Govor o pojmu nesebičnost
Riječ isar dolazi od korijena esr i jezički znači “staviti nešto ispred”.
Pojam isar u Kur'anu Časnom i u Hadisu
U islamskim izvorima riječ isar i njezine izvedenice se koriste u dva suprotna značenja: prvi put u značenju “pozitivnog davanja prednosti”, što se smatra najvećom i najčasnijom moralnom vrijednošću, kao što stoji u riječima Svevišnjeg:
“…I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno…”[5]
A drugi put u značenju “negativnog davanja prednosti”, kao u riječima Svevišnjeg:
“Ali, vi dajete prednost zemaljskom životu, a Drugi svijet je bolji i vječan je.”[6]
Treba napomenuti da će u ovom dijelu rasprave biti objašnjeno pozitivno značenje termina isar u vidokrugu Kur'ana Časnog i Hadisa uzoritog.
1. Vrijednost nesebičnosti
Nesebičnost se ubraja u najizrazitije vrline i ljudske vrijednosti koje su Vođe sačuvane od grijeha (ma'sumun) opisali časnim opisima, kao što su najviša moralna svojstva, najviši stepeni dobročinstva, najviša razina vjerovanja i najljepši vid robovanja. U kulturi islamskog učenja i po njegovoj mjeri niko od ljudi ne zaslužuje nazive koji sadrže značenje vrijednosti, čovječnosti i velikodušnosti i nije ih dostojan, osim onaj kod kojeg je nesebičnost postala neodvojivi dio njegove naravi.
2. Plodovi nesebičnosti
Suprotno od materijalističkih pravaca i pozitivističkih struja, koji šire kulturu samoživosti, sebičnosti i samoobožavanja, u islamskom učenju gleda se na samoživost i sebičnost kao na osnovu iz koje proističu sva pojedinačna i društvena zla. Zato to učenje nastoji širenjem i poopćivanjem kulture nesebičnosti i pomaganja u korijenu suzbiti kulturu samoživosti i sebičnosti te potpuno ograničiti njezine razarajuće posljedice.
Ako ovo pitanje razmotrimo podrobnije i dublje, shvatit ćemo da islamsko učenje takvim svojim postupanjem uspjelo potpuno obuhvatiti čovjekovu urođenu uobraženost, zadržati je i usmjeriti pa s tim u vezi osigurati mu realne koristi i ono čemu on dugoročno teži. Čovjek koji živi nesebičnost i u praksi je provodi, on zapravo izgrađuje sebe, čini dobro sebi i osigurava svoje stalne istinske dobrobiti, ili kur'anskim riječima kazano:
“Sve što činite – činite sebi…”[7]
Najveći primjeri nesebičnosti
5. “Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je milostiv robovima Svojim.”[8]
6. U djelu Tenbihu-l-havatir se prenosi od Aiše: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., se nije nikada zasitio tri dana uzastopno sve dok nije napustio Ovaj svijet, a da je htio, mogao se zasititi. Ali, on je davao prednost drugima nad samim sobom.”[9]
7. Imam Ali, mir s njim, je prenio: “Kada bi se borba rasplamsala i ljudi ustuknuli Poslanik, s.a.v.a., bi naprijed isturio članove svoje porodice i njima štitio svoje drugove od žestine sablji i kopalja. Tako su poginuli Ubejda ibn Haris na Dan Bedra, Hamza na Dan Uhuda i Džafer na Dan Mu'te.”[10]
8. U djelu Medžme‘u-l-bejan se prenosi od Ebu Tufejla: “Ali, mir s njim, je kupio jednu haljinu koja mu se dopala pa ju je poklonio na ime milostinje, rekavši: ‘Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., gdje govori: Onome ko dadne prednost drugom nad samim sobom, Bog će dati prednost nagradivši ga Džennetom na Dan stajanja.’”[11]
9. U djelu El-Emali Tusija se prenosi od Ebu Hurejra: “Vjerovjesniku, s.a.v.a., je došao neki čovjek i potužio mu se na glad. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je odaslao tu vijest u kuće svojih supruga pa su one odgovorile: ‘Mi imamo samo vode.’ Tad je Allahov Poslanik, s.a.v.a., upitao: ‘Ko će uzeti ovog čovjeka ove noći?’
Hazreti Alija, mir s njime, je rekao: ‘Ja ću ga uzeti, o Allahov Poslaniče.’ Potom je otišao Fatimi, mir s njome, i upitao: ‘Šta imaš, o kćeri Allahova Poslanika?’ Ona je odgovorila: ‘Imam samo hrane za djevojčicu, ali mi dajemo prednost našem gostu.’
Hazreti Alija, mir s njime, je dodao: ‘O kćeri Muhammeda, uspavaj djevojčicu i ugasi lampu!’
Kad je hazreti Alija, mir s njime, ustao poranio je Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i izvijestio ga o tome. Ubrzo je Bog svevišnji s Plemenitih Visina objavio: ‘… i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.’”[12]
10. Kur'an: “I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti.”[13]
[3] Džami‘u-l-ahbar, str. 337, predaja 947.
[4] Tarihu Dimešk, sv. 31, str. 142, predaja 6495.
[9] Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 172.
[10] Nehdžu-l-belaga, pismo 9.
[11] Medžme‘u-l-bejan, sv. 2, str. 792.
[12] El-Emali li-t-Tusi, str. 185, predaja 309.
