Pokuđenost licemjerja i upozoravanje na njega
1. Kur'an: “I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izašli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna ono šta oni rade.”[1]
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “O Ebu Zerre, budi svjestan Boga i ne pokazuj pred ljudima da se Boga bojiš kako bi ti oni počast ukazivali, dok je srce tvoje grješno.”[2]
3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Teško onima koji ovaj svijet pribavljaju vjerom; oni se ljudima prikazuju u janjećoj koži umiljatošću svojih jezika; njihov govor je slađi od meda, a srca su im vučija. Bog Svevišnji kaže: ‘Zar su sebi umislili da mogu Mene prevariti?!’”[3]
Djelo licemjera neće biti primljeno
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog neće primiti djelo u kojem je i trunka licemjerja.”[4]
5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji kaže: ‘Ja sam zaista najimućniji ortak, pa onaj ko uradi neko djelo, zatim u njemu Meni nekoga kao druga pripiše, Ja nemam ništa s njim, a on pripada onome kojeg je Meni kao druga pripisao.’”[5]
Licemjerstvo i pripisivanje Bogu druga
6. U djelu ‘Uddetu-d-da‘i stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Zaista, ono čega se najviše plašim za vas je najmanjeg pripisivanja Bogu druga (eš-širku-l-asgar).’ Ashabi su upitali: ‘A šta je najmanje pripisivanje Bogu druga, o Allahov Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Licemjerje.’”[6]
Obračunavanje s licemjerom
7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, prvi koji će biti pozvani na Dan stajanja jesu čovjek koji je naučio Kur'an, čovjek koji je poginuo na Božijem putu i čovjek velikog imetka. Bog Svevišnji će reći učaču: ‘Zar te nisam podučio onome što sam s Plemenitih Visina spustio Svome Poslaniku?’ On će odgovoriti: ‘Dakako, Gospodaru moj.’ On će upitati: ‘Šta si radio s onim što si naučio?’ On će odgovoriti: ‘Gospodaru moj, držao sam se toga i noću i danju.’ Bog će reći: ‘Slagao si!’ I meleki će reći: ‘Slagao si!’ Bog Svevišnji će reći: ‘Ti si samo htio da se kaže: ‘Taj i taj je učač.’ I tako je govoreno.’”[7]
[2] Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 370, predaja 2661.
[3] A‘lamu-d-din, str. 295.
[4] Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 187.
[5] ‘Uddetu-d-da‘i, str. 203.
[6] ‘Uddetu-d-da‘i, str. 214.
[7] Biharu-l-envar, sv. 72, str. 305, predaja 52.