Oni za koje treba činiti dovu

Roditelji

1. Kur'an: “Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kada se bude polagao račun!”[1]

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dova djeteta za roditelja je kao uzimanje rukom.”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čovjeku umru roditelji kojija je za života bio neposlušan, a  nakon njihove smrti moli za njih pa ga Bog upiše među dobročinioce.”[3]

Porodica, djeca i brat

4. Kur'an: “Gospodaru moj” – zamoli Musa – “oprosti meni i bratu mome i učini da budem u okrilju Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!”[4]

5. Kur'an: “Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznima!”[5]

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dova roditelja za svoje dijete je kao Vjerovjesnikova, s.a.v.a.,  dova za njegovu zajednicu.”[6]

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog će se smilovati onome ko pomogne svome djetetu u dobročinstvu prema njemu samom, tako što će mu oprostiti njegov ružan postupak i moliti za njega za ono što je između njega i Boga.”[7]

Bratu vjerniku u odsustvu

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ništa nije brže udovoljenju od dove odsutnoga za odsutnoga.”[8]

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjernikova dova u tajnosti za njegovog brata biće uslišano.”[9]

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Svakom čovjeku koji ustane noću i klanja dva rekata pa zamoli na svojoj sedždi za četerdeset svojih drugova, navodeći imena njihova i imena njihovih očeva, Bog će dati sve što u Njega zatraži.”[10]

11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čini dovu za zdravlje drugoga, steći ćeš ga za sebe!”[11]

Onaj za koga se ne smije moliti

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko dovi za opstanak nasilnika iskazuje ljubav za griješenje prema Bogu na Zemlji Njegovoj.”[12]

13. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad činite dovu za nekog od jevreja i kršćana recite: ‘Bog ti umnožio imetak i porod!’”[13]

Obrazlaganje zabrane moljenja za mnogobošce (mušrike), nevjernike (kafire) i nasilnike (zalime)

Mnogobošci (mušrici), nevjernici (kafiri) i nasilnici (zalimi) su među onima za koje se ne smije moliti.

Pitanje koje se postavlja u vezi s predočenim glasi: Ako je moljenje zapravo traženje od Boga dobra za druge, zašto onda musliman ne može tražiti to dobro čak i za onog s kojim se ne slaže u vjerovanju, pa i za nasilnike i tlačitelje, također?

Odgovor na postavljeno pitanje glasi da se oni koji se nalaze u iskušenju vjerskog i djelatnog zastranjenja u svom životu općenito mogu svrstati u dvije skupine:

Prva skupina su slabi, a to su oni koji su zastranili usljed vlastitog neznanja i neposjedovanja neophodnih pretpostavki za spoznaju Istine i njeno slijeđenje.

Druga skupina su tvrdoglavi, a to su oni koji znaju Istinu, ali unatoč tom znanju, uporno joj se – usljed njihovog slijeđenja strasti i njihove oholosti – suprotstavljaju, ili su im dostupni sredstvo i moć da upoznaju Istinu, ali joj oni ne pridaju nikakvu važnost, nego se tvrdoglavo drže neistine.

U vezi s prvom skupinom, moljenje za njihovu uputu ne samo da je pohvalno, nego su svako nastojanje i napor uloženi u njihovo osvješćivanje, urazumljivanje, odgojanje i obrazovanje nužno potrebni. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je molio za upućivanje svoga naroda, iako je od njih trpio brojna uznemiravanja. Molio je: “Bože moj, uputi narod moj, jer oni ne znaju!”

U vezi s tvrdoglavim, moljenje za njih ne samo da nije pohvalno, nego je čak pokudno i zabranjeno. Zapravo, moljenje protiv njih je potrebno i neophodno, jer moljenje za one koji uporno odbijaju Istinu i pravdu, ako se odnosi na njihov Ovaj svijet, njihovo izbavljenje i njihov dug život – onda je to u suštini moljenje za širenje kruga nevjerovanja, mnogoboštva, nepravde i remećenja reda na Zemlji. A ako se to moljenje odnosi na njihovo upućivanje i popravljanje, od toga nema koristi jer se od njih ne očekuje spremnost na prihvatanje upute i popravljanje. Štaviše, takvo moljenje može imati nepoželjne i vrlo štetne društveno-političke posljedice i učinke.

Na toj osnovi, Božiji prijatelji (evlija'ullahi) nisu molili za pobornike zablude i neprijatelje Istine i pravde, već su molili protiv njih.

---