1. Imam Kazim, mir s njim: “Za bolove u ustima i krv koja izlazi iz zuba, pokvarenost zuba i crvenilo u ustima uzmeš svježe gorke tikvice[1] koje su već požutjele, pa stavi na njih kalup od gline (ili blata), zatim ih izdubi i stavi nož unutra i nježno pokreći njene strane, zatim naspi u nju veoma kiselo sirće od hurme, a potom je stavi na vatru i pusti da dobro provri.
Zatim neka uzme onaj ko ima ove prethodno navedene bolove koliko mu može stati na nokat, pa neka namaže po mjestu gdje mu se bolovi javljaju i neka ispere usta sirćetom. Ako želi da prebaci ono šta je u gorkoj tikvici u staklenu čašicu ili u zemljani vrč za vodu, neka tako i učini, a svaki put kada mu ispari sirće neka doda novo. Što je ta mješavina starija, Allahovom dozvolom, ona je sve bolja.”[2]
2. ʻUjūnu aẖbāri er-Riḍā, ʻa.s. – prenosi se od Abdullaha ibn Abdurrahmana poznatoga kao Es-Safwanijj: “Pošlo jedno pleme iz Horasana za Kerman, pa su im razbojnici prepriječili put i zarobili od njih jednoga čovjeka za kojega su mislili da posjeduje mnogo bogatstva. Taj čovjek bio zadržan kod njih jedno vrijeme tokom kojeg su ga mučili kako bi platio za svoje oslobađanje. Oni su ga držali u ledu i napunili su mu usta tim ledom, pa su mu ih razvratili. Smilovala mu se jedna žena od tih razbojnika, oslobodi ga i on je pobjegao. Usta i jezik su mu toliko oboljeli da nije mogao govoriti.
On se uputio u Horasan gdje je čuo vijest da je Imam Rida, mir s njim, u Nejšaburu. Nakon toga u snu je vidio kao da mu neko govori: ‘Sin Allahovog Poslanika, s.a.v.a., je već stigao u Horasan, pa ga upitaj o svojoj bolesti, jer možda te poduči lijeku koji će ti koristit.’
Prenosilac hadisa kaže: ‘Taj čovjek je rekao: ‘Vidio sam u snu kao da sam se susreo sa njim – tj. sa Imamom Ridom i da sam mu se požalio na ono u šta sam bio gurnut[3] te sam ga obavijestio o mojoj bolesti, pa mi Imam Rida, mir s njim, reče: ‘Uzmi kumina i majčine dušice i soli i to samelji. Uzmi te mješavine i dva ili tri puta je drži u ustima i to će te izliječiti.’’
Čovjek se trgnuo iz sna, ali nije razmišljao o tome šta je sanjao niti je poslušao to šta je usnio sve dok nije stigao do kapije grada Nejšabura. Tu mu rekoše: ‘Imam Rida, mir s njim, je već otišao iz grada Nejšabura i on je sada u gradu Ribatu Saʻdu.’ Čovjek je želio da se susretne sa Imamom Ridom i da mu opiše svoje stanje ne bi li mu Imam propisao lijek koji bi mu bio koristan. Sustigao je Imama Ridu, mir s njim, u Ribatu Saʻdu, otišao je do njega i rekao mu:
‘O sine Allahovog Poslanika, s.a.v.a.! Sa mnom se desilo tako i tako. Usta i jezik su mi toliko oboljela da ne mogu govoriti osim sa velikim naporom. Poduči me lijeku koji će mi biti koristan.’
Imam Rida, mir s njim, reče: ‘A zar te nisam već podučio?! Idi i koristi ono šta sam ti opisao u tvome snu!’
Čovjek reče: ‘O sine Allahovog Poslanika, s.a.v.a.! Želio bih da mi to ponoviš.’
Imam Rida, mir s njim, reče: ‘Uzmi kumina i majčine dušice i soli i to samelji. Uzmi te mješavine i dva ili tri puta je drži u ustima i to će te izliječiti.’
Čovjek reče: ‘Koristio sam ono što mi je Imam Rida, mir s njim, opisao i ozdravio.’”[4]
[1]Arapski الْحَنْظَلَةُ – gorke tikvice, divlje tikve, kolokvinte /bot. Citrollus colocynthus/. (op. prev.)
[2]El-Kāfī, sv. 8, str. 195, hadis 232, prenesen od Sulejmāna ibn Džaʻfera El-Džaʻferijja; El-Biḥār, sv. 62, str. 163, hadis 9.
[3]U El-Biḥāru stoji: وَقَعْتُ فِيهِ – “u ono u šta sam upao” ili “u ono šta me je zadesilo”.
[4]ʻUjūnu-l-ahbāri er-Riḍā, ʻa.s, sv. 2, str. 211, hadis 16; Iʻlāmu-l-werā, sv. 2, str. 57; Kešfu-l-ġummeti, sv. 3, str. 104; Es̱-S̱āqibu fi-l-menāqibi, str. 484, hadis 413, a sve ove prethodne predaje su slične ovom hadisu; El-Biḥār, sv. 62, str. 159, hadis 1.