1. Imam Sadik, mir s njim: “Uzmite za pranje svojih zuba galangal[1], jer ona uljepšava miris iz usta i povećava polnu snagu.”[2]
2. Imam Kazim, mir s njim: “Ko se opere galangalom nakon velike nužde i opere njom svoja usta nakon obroka, neće ga snaći bolest u ustima, niti treba da se boji od vonja hemoroida.”[3]
3. Mekārimu-l-ahlāq – prenosi se od Ibrāhīma ibn Neẓẓāma: “Zarobili me lopovi i nasuli mi u usta vrele paluze[4] sve dok se nije skorila. Zatim su mi usta napunili ledom i zubi su mi popadali.[5] Usnio sam Imama Ridaa, mir s njim, i požalio sam mu se na to i on je rekao: ‘Upotrijebi galangal i zubi će ti se učvrstiti!’
Kada je Imam Rida, mir s njim, došao u Horasan, do mene je doprla vijest da je u prolazu pored nas. Otišao sam ga dočekati. Poselamio sam ga i spomenuo sam mu svoje stanje i to da sam ga vidio u snu i da mi je naredio da upotrebljavam galangal.
On je na to rekao: ‘Naređujem ti je i na javi.’
Upotrebljavao sam je i zubi su mi se vratili u prijašnje stanje.”[6]
[1] Galangal ili plavi đumbir biljka je iz porodice đumbira čija je upotreba raširena u kulinarstvu na Istoku zbog svog blažeg ukusa od samog đumbira. (op. ur.)
[2] El-Kāfī, sv. 6, str. 379, hadis 4, prenesen od Ebū ʻAzīza El-Murādijja; El-H̱iṣāl, str. 63, hadis 91;El-Meḥāsin, sv. 2, str. 203, hadis 1601, a obje ove predaje su prenesene od Fuḍajla ibn ʻUs̱māna; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 302, hadis 952; El-Biḥār, sv. 66, str. 435, hadis 3.
[3] El-Kāfī, sv. 6, str. 378, hadis 3; El-Biḥār, sv. 66, str. 435, hadis 5.
[4] Arapski:– el-fālūẕu (اَلْفَالُوذُ) i– el-fālūẕedžu (اَلْفَالُوذَجُ): paluza, halva ili slatkiš koji se pravi od brašna, vode i meda, a danas se dodaje nešesta, voda i šećer. (El-Muʻdžemu-l-wesīṭu, sv. 2, str. 700.)
[5] Najvjerovatnije se podrazumijeva da su zubi skoro poispadali, a to potvrđuje ono što je zabilježeno u drugim štampanim verzijama knjige, u kojima stoji: – “pa su se rasklimali”(فَتَخَلْخَلَتْ)umjesto: “pa su popadali” (فَتَسَاقَطَتْ).
[6] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 416, hadis 1412; El-Biḥār, sv. 66, str. 235, hadis 1.
