Zbirke savjeta, takozvane pend-name bile su veoma popularne u srednjovekovnom periodu u svim islamskim zemljama. Riječ je o didaktičkim djelima u kojima autor osvrće pažnju čitaoca na određene etičke principe. Ahmed Zarifi Baba pisac je jedne od njih, on je bio sufijski šejh koji je pripadao sadijskom tarikatu i živio je u osamnaestom stoljeću u gradu Ruščuku, koji se danas nalazi na teritoriji Bugarske. Ovo njegovo djelo je sredinom dvadesetog stoljeća na bosanski jezik preveo Adem ef. Karađozović i od tada je štampano u Sarajevu nekoliko puta. U izdanju ovog djela iz 1970. godine uz Pend-namu je objavljen i prijevod Tesavvufname koju je napisao isti autor. Riječ je o kratkoj mesneviji koja je isto tako didaktičkog karaktera a također u sebi nudi i različite definicije tesavvufskog nauka. Za razliku od većine didaktičkih djela koja su suhoparna i neinventivna ova mesnevija se zaista izdvaja. Prijevod koji je Adem ef. priredio je prozni prijevod koji je pun turcizama i arabizama i veoma je težak za razumijevanje modernom čitaocu, iz tog razloga sam odlučio uraditi sljedeći prepjev ovoga djela.
Prepjev Tesavvufname
Neka je hvala Allahu vječito, dovijeka
Koji stvori svemir, duh i čovjeka
Jutrom i noću, srcem i dušom ovom
Salatu-selam donosimo Resulu Njegovom
Tako i Ehli Bejtu časnom i čistim ashabima
Nek budu zaštitnici istinskim sljedbenicima
Pošto postojanosti nema ovaj svijet sivi
Nikom se nije dalo da na njemu vječno živi
Da napišem jednu zbirku ja zaželio sam
Da iza mene ostane odabranima, poželio sam
Tesavvufnama je nazvah, neka onom što je čita i sluša
U blaženom milju uživa njegova duša
O Zarifija! Ova zbirka doista sažeta je
Ali je cijenjena od ljudi duhovne spoznaje
…
U ilm-i hakikkat[1] uđi ako si ašik dostojan evlijanske tajne
Iz predjela Voljenog primi vijesti sjajne
Oni koji su put u svijet tesavvufa našli ovako rekoše
Sami sebe otkrivajući Hakka spoznaše
Tesavvuf je tajnu Istine skrivati
I zadovoljstvo[2] i stid svoj čuvati
Kakvi su tek ljudi na ovom putu duše i imetke ostavljali
A mnogi od njih su čak i svoje glave dali
Moj beže! Sa postojanjem[3] se svrsi ne stiže
Kolko možeš u taj pazar ne ulazi više
Ako se na ovom svijetu prođeš bivanja vlastitog
Ti ćeš u konačnici stići i do spasa svog
Ko uništi želje i svoje strasti dovede do poraza
Onom Vječnom će stići svijetla obraza
Znaće da se sva dobra kao Allahova broje
A kamilijet[4] je jedino zadovoljstvo tvoje
Brate! Čuvaj se da te misao o postojanju ne spopada
Jer cijelo postojanje jedino Hakku pripada
Tesavvuf je sebe razumjeti i shavtiti
Te pravu riječ govoriti a laž odbaciti
Prijatelju! Nemoj se odvajati od šerijata
Jer bez šerijata nema hakikata
Brate! Šerijat je zgrada jedna pa treba da paziš
Da iz te zgrade koji kamen ne izvadiš
Ako i jedan kamen iz te zgrade budeš izvadio
Onda si dušu od tijela rastavio
Zar se za nekog može reći da je ehli-hakikat[5]
Ako kod njega nije zavladao šerijat?
Koliko svoj život po šerijatu urediš
Toliko ćeš na oba svijeta da vrijediš
Tesavvuf je ničije srce ne slomiti
I van kuće lijepog ophođenja ne izlaziti
Tesavvuf je isto što i edeb, budi svjestan toga
I na oba svijeta je uzrok spasa tvoga
Tesavvuf je na belajima strpljiv biti
Te svakojake muke i nevolje podnositi
O beže! Onaj ko strpljenja ne bude imao
Zdravog razuma nema nit je irfan upoznao
Sabur je na glavi kamila[6] kruna potpunosti
Znaj da je sabur ključ za sve radosti
Ako želiš da na ovom prolaznom svijetu dođeš do svoga cilja
Znaj da su do njega stigli samo oni koje je tvrđava sabur zaštitila
Koliko su samo evlija ovom zemljom hodili
Te pretrpevši neizmjerne muke gorkih se otrova napili
Ako si i ti zaljubljenik u Allaha
Saburi na sve belaje i gorčine kada uzmu maha
Ašik je onaj koji pri mukama uzdah neće ispustiti
Sigurno je da će takvom Allah želju uslišiti
Na svijet si došao gdje te muka čeka
Takva mu je priroda još od pamtivjeka
Sigurno je da svaka radost svoju teškoću ima
I svaka teškoća svoju radost s njenim užicima
Ima li dana a da nema svoju noć?
Ima li posla da svom kraju neće doć?
Na svijetu svi će poslovi završeni biti
I naše će se želje objelodaniti
Sufija je onaj čije je srce široko kao more po kom plove lađe
I svaku mahanu koju kod drugog vidi sam u sebi nađe
Oni koji svoj nefs ne uspješe shvatiti
Znaj da oni neće nikad irfan ostvariti
To su oni koji se motrenja svjetskih poslova late
Te proviđaju i tuđe mahane prate
Što god oni čuju i vide to među svijetom otkrivaju
I tako uhodeći druge na put munafika stupaju
Na oba svijeta znajte crn je njihov obraz
Nigdje njima mira, stanka – to je najveći poraz
Sufija je onaj koji za protivnika drži sve stvoreno
A tajnu evlija zna i skriva oprezno
Sufija je onaj koji motri mahane svoje
I čije noge čvrsto na putu evlija stoje
Tesavvuf je glavu dati ali tajnu ne odati
I onome što je haram mjesta kod sebe ne dati
Sufija je onaj ko nikome boli ne zadaje
On na put povređivanja nikada ne staje
Tesavvuf je ne vidjeti ničije mahane
Te čuvanje da se u provaliju grijeha gledanja ne padne
Sufija je onaj ko granicu svojih mogućnosti zna
I onaj ko obrisa prašinu s očiju srca
Sufija je onaj što svakog odobrovolji
I svačije srce sebi privoli
Tesavvuf je na svoje se stanje uvijek zahvaljivati
I o Allahovim hikmetima vazda razmišljati
Tesavvuf je znati srčano stanje
Te razaznati slobodnog od onog što sužanj je
Svi cvjetovi jedno ime nose ali tajna ima
Što su neki ljudi životinje dok se drugi mogu nazvati ljudima
U hakikatu svaki cvijet ruža nije
Nit je slavuj svaka ptica koja pjesmu vije
U ovom jedinstvu i primitivca čovjekom možemo zvati
Ali je vrijedno evliju raspoznati
Znaš da pržina dragulj ne može biti
Niti magarac vježbanjem postaje at ponositi
Sufija je onaj ko učitelja zna
I sve mahane kod sebe nađe i raspozna
Zato ehli-kemal[7] tuđe nedostatke i greške ne vide, koliko god da se množe
Jer ako tuđe bude vidio onda svoje vidjeti ne može
Tesavvuf je na vlastite mahane paziti
A tuđe mahane i nedostatke sakriti
Ko u drugog mahanu vidi, taj gajba ne vidi, to dobro znaj
Ako si potreban samome sebi, ostavi druge, sebe posmatraj
Tesavvuf je oholost napustiti
Iz tajne se ovo stanje treba shvatiti
Ako u tebi koliko trun tajne spoznaje sude
Razmisli onda naspram koga da čovjek uzoholjen bude?
Tesavvuf je u samoga sebe se ne ugledati
Te sa Hakkovih vrata sebe ne otjerati
Da je oholost posao kamila ne varaj se bez potrebe
To je posao niskog nezanlice koji ne poznaje sebe
Pošto se zna da su oholi neznalice
Kamilima čednost prekriva grudi i lice
Brate! Ako hoćeš da budeš čovjek stvarni
Onda ne čekaj, svoje ‘ja’ sa zemljom sravni
Kamili su to ovako kazali
I s čednošću su Hakka pronašli
Tebi ne treba oholost da bi kamil postao
A da si džahil[8] s mahanama nije dobar posao
Budi od ljudi pomirenja da bi čovjek postao
Te na oba svijeta sreći došao
Tesavvuf je granice svojih mogućnosti znati
I prema svakom čedno i ponizno stati
Nemoj se bacati u ovosvjetsku slavu
Te sebi bol zadavati i u svađe uvlačiti glavu
Ludost je savršenstvo tražiti životu svome
Jer se dokaz pada nalazi u tome
Uzmi pouku od voća, kada ono dospje do potpunosti
Toga trena je početak njegove propasti
Znaj da je potpuno ono što s tobom ostaje
I zauvijek sa ruhom i tijelom traje
Šta ti imaš od onoga što ovdje ostaje
Nije to stvarnost, napusti ga, laž je
Ti si saznao da je svijet prolazan
Ništa ja tvoj trud samo pokušaj prazan
Dođi i objasni nam šta se sa tvojim precima desilo
Šta si to ovdje učinio? Šta se s tobom zbilo?
Koliko su njih poput Jusufa ljepotom bili obliveni
Pa su sa zemljom sravnjeni i u njoj sakriveni
Odsjaj ljepote njihovih lica na ovaj svijet izađe
Sjaj u očima im se ugasi a smrt se za izgovor nađe
Razmisli! Kakva je postojanost ovoga svijeta
Kada mu je smrt bliža od života?
Svojim beharom drveću ukras daje
Pričekaj jesen da vidiš da golo ostaje
O prijatelju! Nemoj da te kugla ova zavara
Jer se poslije sve u kajanje pretvara
Nikom vječan život ovdje nisu darovali
Imetci i dobra kome su vjerni ostali?
Uzmimo na primjer da si ti vladar svijeta postao
I da si po želji svih do visoke počasti došao
A kada smrt dođe o neznalice! Šta ćeš reći i kuda ćeš ići?
Ti ćeš kao prosjak sa svijeta otići
Tebi kruna i carstvo neće vjernim ostati
Evo je smrt ide sve ćeš njoj ti dati
Prije nego što umreš hajde iz sna se pridigni
I pravi vječni život ovdje postigni
Ovoj brizi učini kraj i nađi joj lijeka, jer prsa steže
Prije nego ona tebe napusti, napusti ti nju o viteže
Ovdje sve svoje račune svedi i brige savladaj
Munkiru i Nekiru ovdje odgovor daj
Braćo, ako ovaj posao za sutra riješite ostaviti
Stanje će vam onda vrlo teško biti
Odmah, ovdje treba naći lijeka sebi
Kako se rana pogoršala ne bi
Ovoj muci ako lijeka ima, danas i ovdje će ga biti
Ako za sutra odgodiš onda se nećeš izliječiti
Za ovu bol traži i nađi liječnika svoga
Koji će te podučiti svrsi Voljenoga
O Zarifija! I ti poslušaj ovaj savjet sjaja
Te dođi i ispij život bez kraja
O Ti, koji si Najbogatiji, sve je voljom Tvojom
Čitaoca, slušaoca i pisca obaspi milošću Svojom.
[1] Ilm-i hakikat – znanje hakikata, znanje zbilje, znanje istine
[2] Ovdje se misli na rida – zadovoljstvo sa Božjom odredbom.
[3] Bukvalan prijevod turske riječi varlik što znači postojanje, bivanje. Ovdje se misli na umišljeno postojanje sobstva.
[4] Kamilijet je duhovna potpunost, savršenstvo. Jedino sa dostizanjem duhovne potpunosti se kuša istinsko zadovoljstvo, na šta ovaj stih aludira.
[5] Ehl-i hakikat – ljudi zbilje, misli se na ljude koji su spoznali duhovnu istinu.
[6] Kamil – duhovno potpuni čovjek.
[7] Duhovno upotpunjeni ljudi.
