Mjera mudrosti – hazreti Lut

1. Kur'an: “I Luta – kad reče narodu svome: ‘Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?’”[1]

2. Imam Bakir: “Selo na koje je spuštena kiša kazne nazivalo se Sedum, mjesto nastambe Lutovog naroda. Selo na koje je Allah spustio kišu od kamenja sidždžil, tj. od jedne vrste gline.”[2]

3. Imam Sadik: “Nakon Luta, a.s., Allah nije poslao nijednog poslanika a da nije imao ugled u svome narodu.”[3]

Govor o Lutu i njegovom narodu

Lut je bio Kaldejac iz Babola i od prvih koji su vjerovali u Ibrahima, a.s. Povjerovao je u njega i rekao: “Ja se upućujem mome Gospodaru.” (El-Ankebut, 26) I Allah ga je spasio zajedno s Ibrahimom, i otišli su u svetu zemlju na područje Palestine. (Enbija, 71) Lut je otišao u jedan grad koji se po historijskim svjedocima i po Tevratu nazivao Sedum.

Stanovnike toga i okolnih gradova je Allah u svome govoru nazvao: El-Mu’tefikat, (Et-Tevbe, 70), obožavali su kipove i odali se poroku pederastije, i bili su prvi narod kod kojih se to bilo uvriježilo. (El-E’araf, 80) To je išlo do mjere da se cio narod bio predao toj pošasti i da ga niko nije krio niti se ustručavao, te je postao način života, napustili su svoje žene, i prekinuli reprodukciju vrste. (El-Ankebut, 29)

Allah im je poslao Luta, (Eš-Šu’ara, 162) on ih je pozivao bogobojaznosti i da napuste porok i da se vrate na put iskonske prirode (fitreta), opominjući ih i zastrašujući, no nije kod njih ništa postiga do inada, a jedini im je odgovor bio: “Spusti na nas Božiju kaznu ako istinu zboriš!” Prijetili su da će ga protjerati iz grada, govoreći mu: “Ako ne prestaneš, bit ćeš protjeran.” (Eš-Šuara, 167) Također su govorili: “Protjerajte Lutov rod iz vašeg grada, oni su čistunci.” (En-Neml, 56) To je teklo sve dok zlo nije pustilo korijenje u njima i na taj način zaslužili da budu kažnjeni. Zato je Allah poslao dva meleka časna da ih kazne.

Došli su Lutu u obliku dvojice golobradih mladića kao gosti. Lutu je teško palo jer plašio se za njihovu sudbinu, jer znao je da će narod brzo saznati za njihov dolazak i neće ih pustiti dok ih ne dobije. Nije dugo potrajalo narod je saznao i s oduševljenjem je pošao Lutovoj kući navalivši na nju. Lut je izišao iz kuće i savjetovao ih koliko je mogao, trudivši se da u njima probudi čast i čojstvo, čak im je nudio da ožene njegove kćeri, rekavši im: “O narode, evo mojih kćeri, one su vam čistije, budite svjesni Boga, nemojte me obrukati pred gostima.” Zatim je molio pomoć riječima: “Zar među vama nema časnog čovjeka!?” Oni nisu prihvatili ponudu, rekavši da ih ne interesuju njegove kćeri i da nemaju namjeru proći se njegovih gostiju. To je išlo dotle da je Lut u razočarenju rekao: “Eh da mi je moć, ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!!” (Hud, 80)

Tada rekoše dva meleka: “O Lut, zaista smo mi izaslanici Gospodara tvoga, smiri se, zaista ti narod ne može nauditi. Tada oslijepiše ljude, koji se rasturiše tumarajući naslijepo.” (El-kamer, 37)

I obuhvati je povik narod idolopoklonički, poslao im je Allah, s.v.t., kamenje od gline, obilježene kod tvoga Gospodara (poslaniče) za njih, kamena kiša je prevrnula njihove gradove njima na glave, a svi vjernici su spašeni, a tamo osim jedne kuće koja je bila Lutova nije ni bilo vjernika, i ostavljen je znak za one koji se plaše kazne bolne. (Ez-Zarijat, 37)