Mjera mudrosti – hazreti Jakub i Jusuf

1. Kur'an: “I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: ‘Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!’ Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete se, poslije mene, klanjati?’ – ‘Klanjat ćemo se’ – odgovorili su – ‘Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!’”[1]

2. Musa Ibn Se'id Er-Rasebi: “Kada je Jakub, a.s., pošao vidjeti Jusufa, a.s., Jusuf se sa jahalicom uputio da ga dočeka. U putu je naišao na sobu u kojoj je žena upravnika činilia ibadet. Ona mu se obrati tužnim glasom: ‘Hej jahaču! U dugu si me tugu doveo. Kako je lijepa bogobojaznost i kako ona oslobađa zatočene!? A kako je ružan grijeh kako zatočava slobodne?!’”[2]

3. Poslanik, s.a.v.a.: “Jusufu je data polovina ljepote.”[3]

4. Poslanik, s.a.v.a.: “Plemeniti sin plemenitog sin plemenitog sin plemenitog, to je Jusuf sin Jakubov sin Ishakov sin Ibrahimov.”[4]

5. Imam Sadik: “Kada su djeca Jakubova tražila od oca da im dozvoli da povedu sa sobom i Jusufa on im je rekao: ‘Strah me da ga ne pojede vuk, jer ćete vi biti nemarni.’ Jakub je ovim riječima dao njima izgovor, kojim su se poslužili u svojoj pakosti prema Jusufu.”[5]