Scroll to top

Ašura simbol borbe i slobode

S perzijskog preveo: Saeid Abedpour
Ašura i šehadet Imama Husejna, Poslanikova, alejhisselam, unuka od strane Jezidove vojske predstavlja jedan od najcrnjih događaja islamske povijesti. Toga dana 61. H. / 680. Desila se neravnopravna bitka na Kerbeli. U ovoj bici koja je trajala jedan dan vojska Ibn Zijada sa oko 30.000 vojnika usmrtila je hazreti Husejna i njegove pristalice kojih je bilo nešto više od 72 osobe a žene i djecu poginulih zarobila. Ova bitka se spominje u svim povijesnim izvorima kako ši'itskim tako i sunitskim, kao Tarih-e Taberi, Maktal-e Ibn Husejn ibn Jahja i sl., i svi je smatraju jednom od najvećih tragedija islama.

Kako bilježe povijesni izvori proglašenje Jezida halifom naišlo je na veliki otpor. Izboru se suprotstavio i hazreti Husejn i ova činjenica je izazvala važnu promjenu u povijesti islama. Svi povjesničari su saglasni da je Jezid bio osoba odana užicima i porocima. Izbor Jezida za halifu od strane Muavije bio je suprotan mirovnom sporazumu sklopljenom između Imama Hasana i Muavije prema kojem je nakon Muavije hilafet trebao pripasti Imama Husejnu. Trogodišnji Jezidov hilafet naišao je na otpor velikog broja islamskih uglednih osoba kao što su Husejn ibn Ali, Abdurrahman ibn Ebi Bekr, Abdullah ibn Zubejr, Abdurrahman ibn Said, Abbas ibn Said, Abdullah ibn Hanzale i dr. i doveo do pobune protiv aktualne vlasti. Rezultat ovog otpora je tragedija na Kerbeli te pljačka Medine i gađanje Kabe katapultom.

Povod dešavanjima na Kerbeli su događaji u Kufi kada je rečeno da je došao pogodan trenutak za hilafet Imama Husejna. Napisana su mu mnoga pisma u kojima je traženo da Imam dođe njima u Kufu kako bi mu predali vlast i dali mu prisegu. Međutim, kada im je Imam Husejn krenuo oni su pogazili riječ ranije datu i umjesto da pomognu Imamu pridružili su se Jezidovoj vojsci i u pustinji koja se zvala Altaf zatvorili su put kretanju Imama i njegovih pristalica. Došlo je do žestoke bitke i na koncu je na bojnom poprištu ostao samo Imam Husejn. Strijele su pljuštale sa svih strana a dokrajčili su ga udarcima sablje. Iz ove bitke samo je njegov potomak Ali ostao živ preko kojeg je sačuvana loza Poslanikova.   

Omejadska vlast je nastojala iskriviti ovaj događaj i zataškati ga i to je išlo dotle da je obznanjena zabrana bilo kakve povijesne zabilješke o Kerbeli. Tek naporima omejadskog halife Omera ibn Abdulaziza u izvjesnoj mjeri je otvoren put za povijesnu obradu ovog događaja. Međutim došlo je do iskrivljavanja ovog događaja tako da se i u nekim povijesnim izvorima može primijetiti izmjena pojma ašure. Ova izmjena je proizvela lažna dešavanja oko Ašure. Povijesno dešavanje Ašure je palo u zaborav kao i razlozi zbog kojih je Imam Husejn bio primoran odabrati šehadet kao put oslobađanja od Jezidove vlasti.

Mnogi ustanak Imama Husejna nazivaju ustankom i revolucijom protiv nasilne Jezidove vlasti. Imam Husejn nije bio spreman dati prisegu Jezidu niti mu se zakleti na vjernost. On, budući da je bio Poslanikov unuk, nije mogao potvrditi vlast osobe poput Jezida. Zbog toga je on uzeo svoju ženu i djecu, svije prijatelje i pristalice i da bi bio bezbjedan od potjere Jezidove vlasti otišao u Mekku. Ali njegov boravak u Mekki nije bio siguran. Abdullah Zubejr koji se, također, protivio Jezidovoj vlasti želio je ostvariti političku korist od hazreti Husejnova prisustva u Mekki. Zato je Imam samo dopola obavio Hadž i zaputio se ka Kufi u Iraku. Mnoge pristalice Imama Husejna su tražile da ga prate na tom putu i nasele se u Kufi. Međutim, Imam Husejn, njegova porodica, prijatelji zaustavljeni su od strane Jezidove vojske na pola puta, u pustinji Kerbela bez vode i hrane. Na koncu je zapovjednik Jezidovih snaga kazao Imamu da ima dvije mogućnost: dati prisegu Jezidovoj vlasti ili biti ubijen. Imam je, naravno, odbio dati prisegu Jezidu i odabrao smrt ostajući istrajan u očuvanju islamskih principa i vrijednosti.

Povijesna poruka Imama Husejna je borba za slobodu, a protiv nasilja. Dok je bio opkoljen sa svih strana imam je rekao: “Tako mi Boga neću se poput plašljivaca predati njima u ruke niti ću ustuknuti kao rob.” Husejn je znao ako da prisegu Jezidu da će ga nazvati osvajačem islama. Jer ako on Poslanikov unuk učini tako nešto islam će dopasti u ruke omejadskim plemićima i njegove istinske vrijednosti će se promijeniti. To je bio onaj Husejn koji se skupa sa bratom Hasanom igrao sa Poslanikom, a.s., skakao mu na pleća i glavu. To je onaj Husejn o čijem su šehadetu ranije izvijestili Poslanik i hazreti Ali. To je bilo određenje i sudbina da nakon šehadeta hazreti Alija islam opet zapadne u opasnost. Plemstvo koje Poslanika nije moglo odvratiti od njegove vjere sada se ponovo pojavilo u liku halife zaogrnutog ogrtačem licemjerja. Borba sa plemstvom je bio jedan od glavnih zadataka i Alija ali je politika sudbina bila takva da potomci Alija budu svjedocima nasilne Jezidove vlasti. Imam Husejn je slijedeći svoju povijesnu zadaću odabrao šehadet nad ponižavajućim životom pod Jezidovom vlašću.

Poruka imama Husejna u bitci protiv Jezidove vojske je bila: “Ako ne držite do vjere i ako se ne bojite Dana Kijameta makar budete slobodna.” On je bio čovjek koja rekao za Jezid “NE” i ovo “NE” je prisutno u svim otporima i borbama protiv zla. Imam Husejn se zalagao slobodu, humanost i ljubav prema Bogu. Kada je na početku bitke ubijen Hur ibn Jezid Rijahi, jedan od njegovih najboljih prijatelja, Imam je kazao: “Umro si slobodan kao što ti je majka i nadjenula takvo ime.”

Stoljećima islam tavori u tamnici neznanja i dekadencije. Pogled na današnje stanje muslimana pokazuje da i danas postoje “Jezidi” svoga vremena koji iskazuju nasilje prema muslimanima. Današnji “Jezidi” su oni koji ubijaju druge muslimane zbog njihovih uvjerenja. Današnji Jezidi su oni koje su na vlasti i otimaju sloboda naroda. Današnji Jezidi su obučeni kao vjernici i pozivaju na ubijanje drugih muslimana i šire teror i nasilje. Stoljećima se muslimanima uskraćuje sloboda i slobodarstvo. Riječi izrečene nakon bitke na Kerbeli mogle bi odslikavati i naše današnje stanje: “Svaki dan je Ašura i svako mjesto je Kerbela.”

Promišljati o povijesnom događaju Ašure jeste promišljati o istinskom značenju religije, promoviranju humanosti, borba protiv zla i ljubavi jednih prema drugima. Imam Husejn ne pripada samo muslimanima. On je simbol ljudskog roda u borbi protiv nasilja te nastojanjima za širenjem slobode i uzajamne ljubavi. On je bio Musa svoga vremena koji je ustao protiv faraona i koji je kao Isa pozivao ljude na ljubav.