Beharistan – vrt drugi

s perzijskog preveo: Muamer Kodrić

VRT DRUGI

Prikaz damara tanahnih mudrosti koje su ljudi vrline prosuli na zemlju srca mudraca i dali im da njihovim iznošenjem i tumačenjem ukrase svoje knjige

KORIST: Mudracom se naziva onog ko zbilju stvari poznaje onoliko koliko je moguće, pa potrebu da postupa prema onome što zna učini gospodarem svoje duše.

RUBAIJA

Blago onom što za sreću prolaznu ne haje,

već se drži onog što će zauvijek da traje;

taj se trudi da nauči što god može više,

kad nauči nešto – na djelo se daje.

MUDROST: U vrijeme svoga osvajanja svijeta, Iskender[1] osvoji na varku neku tvrđavu i naredi njeno rušenje. Rekoše mu da ondje živi jedan mudar učenjak, koji je u stanju riješiti svaki problem. Iskender ga pozva k sebi. Kad ovaj dodje, Iskender ugleda pred sobom neuglednog i slabog čovjeka. Reče mu: “Kakav je to jadan izgled i otkud da si tako slab!?” Mudraca zateče takvo pitanje, pa, smijući se glasno Iskenderovim riječima, reče:

STIHOVI

Ne sudi o meni prema liku mome,

o ti koga vrlina i pravednost resi,

jer tijelo su korice, a mač britki duša –

ta, mač, a ne korice, svaku bitku riješi.

Također reče: “Zavidnik vječito pati i u stalnom je sukobu sa svojim Gospodarom – krivo mu je šta god da Bog da drugima i srce mu poželi sve što vidi kod drugih.

STIHOVI

Premudroga Boga uvijek odredbi se protivi

onaj što sa zavišću sve do groba živi,

kada vidi da je drugom nešto darovano,

“Zašto njemu, a ne meni!”, takav Boga krivi.

Također reče: “Pametan i plemenit čovjek poklanja svoj imetak prijateljima, jer samo budalasta tvrdica pušta da mu imetak naposljetku pripadne neprijatelju.“

STIHOVI

Plemenit i pametan što stekne – to dijeli,

prijatelju daruje svoj imetak cijeli,

jer samo će škrta dopustit’ budala

kada umre da dušmanin plijenu se veseli.

Također reče: “Izigravati se s pametnim čovjekom, rugati mu se i lakrdijašiti, povlači za sobom gubitak časti i donosi poniženje.“

STIHOVI

O ti koji dereš halju siromahu,

pazi da te ljudi vukom ne nazovu;

avaj, ti bi da se izruguješ s mudrim,

a tako ćeš izgubiti veličinu svoju.

Također reče: „Onaj ko provodi nasilje nad slabijima skončat će zgažen jačima.“

STIHOVI

Počuj sada, srce, ovaj savjet od mene,

ja ga čuh od onog što mudrošću vlada:

Onaj što se bez milosti svoga mača laća,

nakraju će bez milosti od mača da strada!

Kad napuni uši ovim draguljima mudrosti, Iskender usta onog mudraca napuni zlatom, pa napusti ruševine tvrđave.

Feridun[2], koji u plemenitu zemlju ne posija ništa osim sjeme savjeta, napisao je svojoj djeci sljedeću oporuku: “Dani su stranice knjige života, pa ne pišite u nju ništa osim dobrih djela.”

STIHOVI

Čovjeku su njegovi dani stranice knjige života,

to su riječi čovjeka mudra i pametna,

blago onom ko u čistu knjigu ne upiše

ništa osim djela čestita i sretna.

MUDROST: Jedan od mudraca rekao je: “Napisao sam četrdeset knjiga o mudroslovlju, ali ne vidjeh od njih koristi. Onda odabrah četrdeset rečenica, ali ni njima se nisam okoristio. Uzeh, naposljetku, od svega samo četiri riječi, i nađoh u njima ono što sam tražio:

Prvo – Ne smatraj žene povjerljivim poput muškaraca. To što je žena iz plemena od povjerenja ne znači da je i sama povjerljiva.

STIHOVI

Pamet žene je manjkava, a takva joj je i vjera,

zato nikad povjerljivost ne traži kod žena,

ako je žena loša – svakako je se kloni,

a ni za dobru ne misli da je od povjerenja.

Drugo – Nikad se ne oholi svojim imetkom, pa i ako ga imaš mnogo, jer naposljetku će ga odnijeti mijene vremena.

RUBAIJA

Ne oholi se imetkom kao što budale čine, 

imetak je samo oblak što ti nad glavom mine,

a znaš da u oblak, sve da biser nosi,

uzdati se neće mudar čovjek od vrline.

Treće – Ako imaš neku tajnu koju kriješ, ne povjeri je niti prijatelju, jer često se dešava da prijateljstvo propadne i pretvori se u neprijateljstvo.

STIHOVI

Ako, sinak, imaš tajnu koju kriješ od dušmana,

bolje je ni prijatelju da ne bude znana;

mnogo puta vidio sam kako stvar se okrene,

pa prijatelj neprijatelj, a dušmanin drug postane.

Četvrto – Ne stječi znanje koje ti nije potrebno. Kloni se onog što je suvišno i drži se onog što ti treba.

STIHOVI

Traži ono znanje koje tebi treba,

a kloni se onog što ti neće ustrebati,

pa kad stekneš znanje koje steći moraš,

znaj – u skladu s njime moraš djelovati.

MUDROST: Ibn Muqafa[3] kaže: “Knjižnica indijskih vladara bila je tolika da ju je nosilo stotinu kamila. Njihov vladar zatraži da je sažmu kako bi mogla stati na dvije kamile. Kasnije su svu knjižnicu sveli na samo četiri riječi:

Prva riječ – o upućivanju vladara na pravednost i odgajanje puka.

STIHOVI

Kada je vladar pravedan u djelu,

mir i sreća prate zemlju cijelu.

Kad iščupa iz srca korijen okrutnosti,

od nasilja siguran tada puk je prosti.

Od davnina, ukratko, isti zakon važi:

od vladara samo pravednost se traži.

Druga riječ – o savjetovanju puka na dobročinstvo i pokornost.

STIHOVI

Nepokoran puk je sjeme silništva onog ko ih vodi;

ako ječam siješ, ne očekuj da pšenicom rodi.

Treća riječ – o čuvanju zdravlja tijela; ne jesti prije nego se ogladni i dići se od trpeze čim se osjeti sitost.

RUBAIJA

Pripazi se, bolje ti je, uzročnika bolesti,

na prevaru trpeze nemoj nasjesti:

dok želudac prazan nije, stolu nemoj prići,

a čim sitost osjetiš, tad prestani jesti.

Četvrta riječ – o savjetovanju žena da ne gledaju tuđince i da kriju svoje lice od onih s kojima nisu u srodstvu.

STIHOVI

Da je prava žena za onu se kaže

koja pred tuđincem lice ne pokaže,

nek ne gleda u nekoga pored druga svoga,

makar sjalo k’o pun mjesec lice u drugoga.

MUDROST: Četiri su izreke koje su kazala četiri vladara, a one su poput strijela ispaljenih iz istog luka.

Perzijski vladar je rekao: “Zbog nečega što nisam izgovorio nikada se nisam pokajao, a mnogo puta mi se desilo da sam gorko požalio zbog onoga što sam rekao.”

STIHOVI

Mirno sjedi, bolje da se ništa ne razgovara

nego da se kaže nešto što nesreću stvara;

što ne reče neku tajnu ne zaboli nikog glava,

a rečene tajne često nesreća su prava.

Bizantski car je rekao: “Moja moć nad onim što nisam rekao veća je nego nad onim što sam rekao. Jer, ono što nisam rekao još mogu kazati, a ono što sam rekao ne mogu povratiti.”

STIHOVI

Ako je nešto teško za čuti,

kada to reći valja znati;

skriveno uvijek odati možeš,

ali što oda – nikad ne vrati.

Istu stvar kineski hakan rekao je ovako: “Mnogo je teže kajati se zbog onog što se reklo nego zbog onog što se prećutalo.”

STIHOVI

Ako u sebi neku tajnu kriješ,

nije dobro žuriti da je otkriješ;

bojim se da nesreću kad je otkriješ

teže ćeš otrpjeti već to da je kriješ.

O ovome je nešto rekao i indijski vladar: “Riječ koja je potekla s mog jezika više nije u mojoj vlasti, dok ja vladam nad onim što nisam izrekao – ako hoću, mogu to reći, a mogu i prećutati.

STIHOVI

O tajni skrivenoj i o tajni kazanoj

jedan mudrac lijep je primjer spjevao:

prva jeste strijela u luk postavljena,

a druga je kao strijela ispaljena.

MUDROST: Indijski vladar posla bagdadskom halifi poklon koga donese učenjak vičan liječništvu i sklon mudroslovlju. On izađe pred halifu i reče: “Donio sam tri stvari dostojne samo vladara i sultana.” “A šta je to?”, upita halifa. Ovaj reče: “Prvo, boju koja pocrni sijede vlasi tako da više nikad ne izbijele. Drugo, smjesu koja učini da koliko god da pojedeš, želudac ne biva prenatrpan i nikad ne pretjeraš s hranom. I treće, tvar koja snaži leđa i pruža snagu za spolno općenje, tako da, koliko god puta da ono ponoviš, vid ti neće oslabiti niti će te izdati snaga.” Halifa malo razmisli, pa reče: “Mislio sam da si mudriji i pametniji. Ta boja koju si spomenuo je vrelo oholosti i niskosti. Crne dlake su tama, a sijedine su svjetlost. Zaista je neznalica onaj ko pokušava svjetlo presvući tamom.

STIHOVI

Budala je onaj ko želi da svoje sijede vlasi pocrni,

svako se nada da nakon mladosti starosti dani mu slijede,

među mudracima što su okupljeni na dvoru

ima li iko da je crnio svoje vlasi sijede.

A što se te smjese koju si spomenuo tiče, ja nisam od onih koji mnogo jedu i uživaju u hrani. Ima li išta gore od toga da svako malo moraš ići tamo gdje ćeš gledati ono što nije lijepo vidjeti, slušati ono što ne voliš slušati i mirisati ono što ti se ne miriše! Mudri su kazali: glad je bolest koju se liječi jelom i pićem. Neznalica je onaj ko sebe namjerno čini bolesnim kako bi onda liječio svoju slabost.

STIHOVI

Lijek za apetit hodža uzima,

e kako bi od želuca jamu napravio,

onda u nju trpa i kuhano i sirovo,

sve ne bi li tako jamu napunio.

A što se tiče te tvari o kojoj govoriš, biti opsjednut ženama jeste jedna vrsta ludila. Bilo bi daleko od pameti da halifa na Zemlji puzi i moli pred bedrima neke djevojčice.

STIHOVI

O ti što se pameću hvališ, kada strast te uzme

svjedočim da poludiš, ženske kose tvoje su uze,

ima li ludila većeg nego da klečiš pred djevojčicom,

pristaješ na sve što hoće zbog njenih bedara i guze.

MUDROST: Na skup kod perzijskog cara došla su trojica mudraca: bizantski filozof, indijski mudrac i Bazardžumhur[4]. Povede se riječ o tome šta je najteža stvar? Bizantinac reče: “Starost i slabost sa neimaštinom i siromaštvom.” Indijac reče: “Bolesno tijelo skupa s golemom tugom.” Bazardžumhur kaza: “Približavanje smrtnog časa uz manjak dobrih djela.” Svi se složiše da Bazardžumhur ima pravo.

STIHOVI

Kod perzijskog cara došli mudraci u dvore

o najtežoj stvari da se razgovore.

Prvi reče: “To je bolest i tuga golema!”,

drugi reče: “Od starosti siromaške gore nema!

treći kaza: “Najgore je umrijeti bez dobrih djela!”,

složiše se – sva mudrost se na riječi trećeg svela.

MUDROST: Neki mudrac govorio je svome sinu: “Ne izlazi ujutro iz kuće prije nego što staviš nešto hrane u usta, jer sitost je sjeme blagosti i trpeljivosti, a glad je vrelo tupavosti i nepromišljenosti.”

STIHOVI

Nemoj da hrana tvoj ćud pokvari,

od svega bolja jeste duše krepkost,

ali ako glad će tebe da na muke stavi,

tada je od gladi mnogo bolja sitost.

MUDROST: Kad si gladan, svaka hrana i piće koje vidiš potaći će tvoju strast, a tvoj apetit će onda probuditi glad i u onima koji sjede s tobom.

STIHOVI

Što u  kući nađeš, masno ili suho,

nahrani se time da se zasitiš;

ne daj da te hrana drugog privuče,

da nafaku siromaha gladan poželiš.

MUDROST: Kad kao gost sjediš uz trpezu za kojom je domaćin, bolje ti je da se nahraniš vlastitom jetrom nego njegovim hljebom i da piješ svoju krv radije nego njegovo piće (ukoliko te on nije ponudio hranom).

STIHOVI

Kad neko kaže: „Ovo je moj hljeb, moje jelo“,

ti se kloni onoga što takav na trpezu stavi;

voćka koju ubereš iz vlastitog vrta,

od janjeta njegovog bolja je zacijelo.

MUDROST: Kome je dato petero, tome je podaren ugodan život: prvo – zdravlje tijela, drugo – vjera, treće – dovoljna opskrba, četvrto – iskren prijatelj, peto – slobodno vrijeme. Ko je uskraćen za ovo, pred njim su zatvorena vrata ugodnog života.

STIHOVI

Lagodan se život na petero svodi

po mišljenju mudraca nebeskoga grada:

dokolica, vjera, zdravlje, opskrba i drug vjeran,

mada uvijek najbolje je da si čovjek smjeran.

MUDROST: Mudar čovjek ne smatra za blagodat bilo koje dobro bez koga ostaje smrću. Ako je čovjeku i podaren dug život, kakva korist od dugog života kad nastupi smrtni čas? Nuh, mir neka je na nj, živio je na ovom svijetu hiljadu godina, ali danas je od njegove smrti prošlo već pet hiljada godina. Vrijedna je ona blagodat koja je vječna i koja je zaštićena od propadanja.

STIHOVI

Mudar čovjek ne smatra da je blagodat

bilo koje dobro nije li ono trajno,

ni srebro ni zlato, kada u grob legneš,

potrajati neće kol’ko biljeg nad mezarom.

MUDROST: Bazardžumhura su pitali: “Koji je vladar najbolji?” Odgovorio je: “Onaj od koga su pošteni sigurni, a griješnici ga se plaše.”

STIHOVI

Mudar i pametan, vladar je pravi,

kod koga je dobrima dobro, a zle na muke stavi.

PRIPOVIJEST: Hadždžadžu[5] rekoše: “Boj se Boga i ne čini nasilje muslimanima!” On se ispe na minber, a bio je krajnje rječit čovjek, i reče: “Svevišnji Bog dao mi je vlast nad vama; ako ja i umrem, vi se, takvi kakvi jeste, nećete izbaviti od nasilja. Jer, Bog ima još mnogo svojih robova, pa ako vam ja umrem, doći će vam neko još gori od mene.”

STIHOVI

Želiš li da vladar pravedan je, i sam pravedan budi,

pripazi šta činiš i pogledaj djela svoja;

vladar je poput ogledala,a ono što u njemu vidiš

odraz je tvojih djela, istinska slika tvoja.

MUDROST: Neki vladar zatraži savjet od mudraca. Mudrac reče: “Upitat ću te nešto, ali iskreno mi odgovori: voliš li više zlato ili svog dušmana?” Vladar reče: “Ta, zlato!” Mudrac kaza: “Čudno je da ono što voliš – zlato, ostavljaš na dvoru, a onog koga ne voliš – dušmana, vodiš svuda sa sobom.” Vladar zaplaka i reče: “Dobar si mi savjet dao; svi su savjeti u ovome sadržani.”

STIHOVI

Sa ljudima ovog svijeta stalno si u ratu

zbog pohote svoje prema srebru i zlatu.

Istina je – ljubiš srebro i zlato, mrziš onog ko ih ima,

nasiljem i spletkom svakom oteo bi blago svima.

Ipak, od mudrosti daleko je i i nema veze s pameću zdravom

to što ćeš voljene ostavit ovdje, a na svijet onaj ćeš za dušmanom.

PRIPOVIJEST: Iskender smijeni jednog svog službenika sa visokog položaja i povjeri mu neki neugledan posao. Jednog dana Iskender srete tog čovjeka i upita ga: “Kako ti se čini ono što radiš?” Ovaj reče: “Živio nam car dugo! Ne postaje čovjek velik i čestit po poslu koga obavlja, nego je posao velik i ugledan zbog čovjeka koji ga radi, ako ga čovjek radi dobro i pošteno.” Iskenderu se to svidje i povrati ga na prijašnju dužnost.

STIHOVI

Treba da se trudiš, radiš povazdan,

kako bi postao poštovan i znan;

nije čovjek velik zbog svojega stanja,

već je stanje veliko zbog ljudskoga znanja.

MUDROST: Od trojice su tri stvari ružne: ishitrenost kod vladara, želja za imetkom kod učenog čovjeka i škrtost kod imućnoga.

STIHOVI

Tri su stvari ružne kod trojice ljudi

budu li dio njihove ćudi:

ishitrenost kod vladara i kod velikaša,

halapljivost kod mudraca, škrtost kod bogataša.

MUDROST: Mudraci su kazali da se pravednošću gradi svijet, a silništvom se on ruši. Pravednost baca svjetlo hiljadu milja ispred sebe, a silništvo hiljadu milja daleko pruža mrak.

STIHOVI

Za pravednošću teži, jer ona kao zora svijetli,

njena svjetlost sija hiljadu milja u daljinu,

a kada se ukaže nasilje nasilnika

svijet u tminu zapadne, u jade i gorčinu.

PRIPOVIJEST: Neki učen derviš i moćan vladar družili su se i međusobno posjećivali. Jednom prilikom vladar se pred dervišom ponese oholo i ukaza na svoju čast i položaj. Tako se derviš prestade družiti s vladarom i posjećivati ga. Vladar ga jednog dana sretne u prolazu i progovori: “O dervišu, šta je razlog pa me se kloniš i ne navraćaš kod mene?” Ovaj odgovori: “Zato jer znam da je bolje da me pitaš zašto ne dolazim nego da ti dolazim kako bih izložio neku svoju potrebu.”

STIHOVI

Upita derviša onaj vladar moćni:

“Šta je razlog da kod mene ne svraćaš?”

A derviš će: “Bolje da me pitaš što me nema,

već kad dođem da me pitaš šta bih da mi daš!”