Beharistan – vrt prvi

s perzijskog preveo: Muamer Kodrić

 

Ako ptica djela, kad hoće da poleti,

zaboravi da se Boga hvalom sjeti,

krila zalud širi, cilju ne može da stigne,

već će pasti da se nikad ne podigne.

VRT PRVI

Sa cvijetovima ubranim u baščama dalekovidih na putu ispravnosti i odličnika dvora vilajeta[1]

 

Prvak (ove) skupine Džunejd[2], sveta bila Tajna njegova, kaže: “Kazivanja šejhova o znanju i postojanoj spoznaji su vojska među vojskama Boga Svevišnjeg. Kad ovladaju nekim srcem, poraze i protjeraju iz njega svoje protivnike – strast i tlapnju.

STIHOVI 

Kad strasti i tlapnje, te šejtanske vojske,

svom silom navale na srce vjerničko,

osim riječi pravih prvaka u znanju

iz srca ih ne može protjerati niko.

 

Bog Svevišnji govori Svom Poslaniku, blagoslov i mir Božiji neka je na nj: “A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo.”[3]

STIHOVI

Kada hoćeš da se tvoje srce preporodi,

udahni mu novi život dahom ljudi spoznaje,

a ako ti zla ćud tvoja srce poljulja,

o vitezima srca pričom neka u mjestu se zakuje.

Pir iz Herata[4], Bog njime bio zadovoljan, oporučio je svojim drugovima: “Zapamtite kazivanja koja budete čuli od nekog među šejhovima. Ne budete li to mogli, pamtite makar njegovo ime, e kako biste od toga imali koristi.”

RUBAIJA

O ti čije ime jeste sama ljubav,

ono što riječi tvoje nose jeste ljubav,

zaljubi se svako ko ti u ulicu svrati,

jer s vrata i krova tvoga  kaplje – ljubav.

U predaji se kaže da će Bog Svevišnji sutra na Danu sudnjem upitati svog postiđenog, griješnog roba: “Jesi li poznavao tog i tog učenjaka i arifa[5] u toj i toj mahali?” “Jesam”, odgovorit će ovaj. A onda će stići odredba: “Zarad njega ti je oprošteno!”

STIHOVI

 

To što su te voljeli ponad odredbe je Moje,

učinjen je time korak da se spojimo

 

U srcu ime stoji onih što na vratima Ti prose,

dovoljno je to da grijehe iz knjige ne brojimo.

Sari Sakati[6], posvetio Bog Svevišnji njegovu Tajnu, dade Džunejdu neku zadaću, a kad je ovaj valjano uradi, pruži mu papir na kome je pisalo:

STIHOVI

Idući žurno kroz pustinju gonič kamila reče:

Plačem, a ko će ti reći zašto mi srce vene;

plačem iz straha da ćeš me ostaviti,

prekinuti sve veze i otići od mene. 

RUBAIJA

 

Krvari mi srce, od Tebe zar nešto da skrijem?

Pred milošću Tvojom gorke suze lijem.

Koliko god srce sastanku se raduje,

uzdišem jer da sam teški griješnik mnijem.

A Džunejd, sveta bila Tajna njegova, kaže: Jednog dana dođoh Sarijevoj kući i zatekoh ga kako govori ove stihove i plače:

Noću nisam radostan, danju samo plačem,

svejedno mi jesu l’ noći duže ili kraće

Pitali su Halladža[7], sveta bila Tajna njegova: “Ko je murid?”, pa je odgovorio: “Murid je onaj ko je Boga uzeo za svoj cilj, pa, dok Njemu ne stigne, ničemu se ne posvećuje i ni na koga se ne obazire.”

RUBAIJA 

Tražeći Te prošao sam sve zemlje i mora,

slazih u doline, osvojih vrhove mnogih gora,

no odbacih sve što ondje nađoh,

onaj ko želi Te sresti tako postupiti mora.

Ebu Hašim Sufi[8], sveta bila Tajna njegova, rekao je: “Lakše je vrhom igle kopati do središta planine nego iščupati iz srca zvon oholosti.”

STIHOVI

Ne hvali se da u tvom srcu oholost ne spava,

skrivenija je već u noći na crnoj stijeni trag noge mrava.

I ne pomisli da oholost ćeš lahko iz srca iščupati,

lakše ti je vrhom igle brdo zemlje iskopati.

Zun-nun[9], sveta bila Tajna njegova, otiđe u Magrib[10] posjetiti jednog od šejhova da bi ga nešto upitao. Ovaj mu reče: “Zašto si došao? Ako želiš znanje o Prvom i Posljednjem, stvorenja nisu dostojna da to saznaju. A ako si došao tražeći Njega, ta On je bio s tobom još kad si načinio prvi korak.”

RUBAIJA

Mislio sam da si negdje izvan mene,

mislio sam naći ću Te ako na put krenem,

a sada kad nađoh Te, meni posta jasno:

od koraka prvog da si bio Ti uz mene.

Pir Herata kaže: “On je uvijek skupa s tražiteljem i drži ga za ruku dok ovaj traži Njega.”

STIHOVI

Onaj Kome traga ni imena ne znam

za ruku me vodi dok za Njime tragam.

Uz moju ruku i nogu On je kamo god krenem,

i tako kročim dalje dok za ruku drži mene.

Fudejl ‘Ijad[11], Bog njime bio zadovoljan, kaže: “Ja sam Slavljenog Istinitog obožavao iz ljubavi i ne znam jesam li Ga doista obožavao.” Neko ga upita: “Ko je postojan?” On reče: “Onaj ko Istinitog štuje iz nade i straha.” “A kako Ga ti štuješ?”, upitaše, pa on reče: “Zarad Njegove ljubavi i milosrđa; Njegova ljubav i milosrđe su ono zbog čega Ga štujem.”

RUBAIJA

Draga, ja, evo, pred tvojim vratima stradam,

a džennet i hurije nisu ono čemu se nadam;

zbog ljubavi sam ti pred vratima, a ne jer nešto hoću,

želju da sam pred kapijom tvojom ne mogu da svladam.

Ma’ruf Karhi[12], posvetio Bog njegovu Tajnu, rekao je: “Sufija je ovdje gost, a ružno je od gosta da ište nešto od domaćina. Pristojan gost čeka i ne traži.”

STIHOVI

Gostu je potaman što je Tvoja volja,

sjedi zadovoljan s onim što mu daješ;

nadne oči uprli smo mi u milost Tvoju,

ne tražimo već čekamo da blagodat šalješ.

Pitali su Bajazida[13], posvetio Bog Svevišnji njegovu Tajnu: “Šta je sunnet[14], a šta je farz?” Rekao je: “Sunnet je odreći se ovoga svijeta, a farz je činiti ono što kaže Gospodar.”

STIHOVI

O ti što se po zakonu Božijeme vladaš,

šta je sunnet, a šta farz reci nama sada?

Sunnet je da se želje za ovim svijetom paziš,

a farz je da budeš na Božijoj stazi.

Šiblija[15], posvetio Bog Svevišnji njegovu Tajnu, obuze ushićenje, pa on završi u bolnici. Ljudi dođoše da ga obiđu. On ih upita: “Ko ste vi?” “Tvoji prijatelji!”, odgovoriše. Šibli ih stade gađati kamenjem i ljudi se razbježaše. On se nasmija i reče: “Vratite se, o vi što tvrdite da ste prijatelji! Prijatelj ne bježi od svog prijatelja ni ako se ovaj na nj baci kamenom.”

STIHOVI

Prijatelj pravi nikada ne bježi,

makar da drug njegov nanosi mu boli,

nek’ hiljadu kamenica padne mu na glavu,

iskreni će prijatelj još više da voli.

Za njeg se također prenosi da se jednom razbolio, pa je halifa poslao nekog liječnika kršćanina da ga liječi. Liječnik ga upita: “Imaš li neku želju?” Šibli reče: “Želio bih da ti postaneš musliman.” “Ako postanem musliman, hoćeš li ti ozdraviti i dići se iz postelje?”, upita ovaj. “Da”, odgovori Šibli. Liječnik tad očitova vjeru, a Šibli se diže iz postelje i na njemu više nije bilo ni traga od bolesti. Potom zajedno otiđoše halifi i sve mu ispričaše. Halifa reče: “Mislio sam da sam poslao liječnika bolesniku, ali se ispostavilo da sam bolesnika poslao liječniku.”

STIHOVI

Onaj ko se od ljubavi silne razboli

zna da lijek mu je vidjeti lice voljene;

nad postelju njegovu kad liječnik džennetski dođe,

od sreće što takvog liječnika ima iz bolesti se prene.

Abdullah Tusteri[16], sveta bila Tajna njegova, kaže: “Prođi se svakog onog ko ujutro osvane i brine ga pitanje šta će taj dan pojesti!”

STIHOVI

Kad čovjek probudi se i u glavi druge nema

već da misli kakvu nafaku novi dan mu sprema,

u krevetu proteže se, a već bi da trži,

od takvoga ti se podaleko drži.

Ebu Said Harraz[17], posvetio Bog njegovu Tajnu, priča: “Na počecima svog duhovnog stanja posvetio sam se čuvanju svoje Tajne i svog vremena (vaqt). Idući jednom kroz pustinju začuh iznad sebe neki glas. Odvratih svoje srce od njega i zatvorih oči kako ne bih ništa vidio. Glas mi se približavao dok ne dođe pred mene. Shvatih da se radi o dvije goleme krvoločne zvijeri koje su mi se objesile o ramena. Nisam obraćao pažnju na njih niti u trenutku kad su se ispele niti onda kad su sišle s mene.

STIHOVI

Ne želi odvojen ni na tren biti sufija pravi ko je,

on samo jednu boju vidi u tome dvoru u dvije boje;

Sa Voljenim ne prekida svoje veze tajne,

ni kad put mu prepriječe vuk i tigar, s jedne i druge strane

On, sveta bila njegova Tajna, također je rekao: “Ko god misli da se trudom može doći do cilja, uzalud se napatio. A ko misli da se do cilja može stići bez truda, taj je rob svojih želja.”

STIHOVI

Trudom se ne stiže do susreta blaga,

al’ bez truda tome blagu nema niti traga.

Neće svako ko trči divljem magarcu prići,

ali ko ne potrči i neće ga stići.

Ebul-Hasan Nuri[18], posvetio Bog Svevišnji njegovu Tajnu, kaže: “Kad Bog Svevišnji sakrije sebe od nekoga, nema nade ni prilike da će Ga ovaj ikad pronaći.”

RUBAIJA

Kada draga iza vela lice sakrije

nema toga ko bi mog’o da joj lice otkrije.

Ako čitav svijet bi kakav veo pokrio,

važno nije kad ljepota Njegova se otkrije.

Ebu Bekr Vasiti[19], sveta bila njegova Tajna, kaže: “Onaj ko kaže da je blizu, daleko je. A onaj ko, poništivši svoje jastvo, kaže da je daleko, u Njegovom bivstvovanju je blizu.”

STIHOVI

Onaj ko kaže da je blizu Duši svijeta,

takav je ustvari od Njega daleko,

a kad neko kaže da je daleko od Njega,

u blizini Njegovoj prebiva taj neko.

Ebul-Hasan Fušendži[20], sveta bila njegova Tajna, rekao je: “Na svijetu nema ništa ružnije od prijatelja koji je prijatelj samo zarad kakve koristi ili očekivanja.”

STIHOVI

Voljeni traži prijatelja iskrena,

u savezu s Njime druga stamena.

Na svijetu čovjeka gadnijega nema

od onoga što ne voli zbog ljubavi imena.

Ebu Ali Deqqaq[21], sveta bila Tajna njegova, kažu, pred kraj života je tako bolovao (od ljubavi) da bi se svakog dana ispeo na krov svoje kuće i govorio bi Suncu: “O ti što obilaziš svijet, gdje si sve danas bio i kuda si prošao, pa vidje li igdje nekog žalosnijeg od mene!?Vidje li među jadnima igdje nekog goreg od mene!?” I tako bi govorio sve do sumraka.

RUBAIJA

Sunce, niko kao ti svijet ne obilazi,

na svom putu da li nekog poput mene nalaziš?

Da li danas ikog vidje da na putu ljubavi

lice mu je ovako blijedo dok bol srce snalazi?

Šejh Ebul-Hasan Hurkani[22], sveta bila Tajna njegova, reče jednog dana svojim drugovima: “Znate li šta je najbolje?” “O šejhu, ti nam reci”, kazaše. On reče: “Srce ispunjeno sjećanjem na Njega.”

RUBAIJA

Imam srce čija svaka misao je ista,

zikrom Tvojim pisana svaka mu stranica čista.

Sjećanje na Tebe obuze mi srce posve,

pa u njemu drugo ne ostade ništa.

Šejha Ebul Sa'ida Ebul-Hajra[23], sveta bila Tajna njegova, upitaše: “Šta je tesavvuf?” Kaza: “Da daš ono što imaš u rukama, da izbaciš iz glave ono što ti je u njoj, i da ne bježiš od onoga što ti se događa.”

RUBAIJA

Ako tvrdiš da baš ti sufija si pravi,

odreci se strasti, želja što su ti u glavi,

pruži drugom ono što ti je u ruci

i ne bježi makar da te sto nevolja davi.

Ruvejm[24], sveta bila Tajna njegova, rekao je: “Viteštvo jeste da opraštaš svojoj braći, a ako ti neko od njih nanese kakvo zlo, ne ponesi se tako da ćeš ti njemu kasnije biti dužan izvinjenje.”

STIHOVI

Viteštvo se može preko dvoje steći,

pa poslušaj sada ono što ću reći:

Jedno jeste opraštati svojim drugovima,

sto nevolja svakog trena makar imaš s njima

Drugo jeste ne dovedi sebe u nepriliku

da drugome zbog svog djela ti duguješ ispriku.

Bišru Hafiju[25], Bog mu se smilovao, neki njegov murid reče: “Katkad zaradim nešto hljeba, a onda ne znam kome od svojih bližnjih da to darujem” Bišr mu reče: “Steci dobrotu, a onda njome počasti svoje bližnje.”

STIHOVI

Kad kod sebe nemaš niti komad hljeba suha,

tad počasti siromaha barem blagom duha,

jer kad bližnji tvoj se u nevolji nađe,

i riječ lijepa dobro dođe kad već nema kruha.

Šekik Belhi[26], posvetio Bog Svevišnji njegovu Tajnu, rekao je: “Kloni se druženja s moćnikom, jer kad vežeš svoje srce za nj i budeš zadovoljan onim što ti on daje, uzeo si sebi gospodara pored Boga Svevišnjeg.”

STIHOVI

Ako s tobom neki bogataš se druži,

da ti on nafaku daje nipošto ne drži.

Slaboga ne drži za svog zaštitnika,

za božanstvo ne smatraj Bož’jeg podanika.

Jusuf Ibnul-Husein[27], posvetio Bog njegovu Tajnu, rekao je: “Sva dobra su u jednoj kući, a njen ključ su pokornost i poniznost. I sva zla su u jednoj kući, a njen ključ su oholost i samoljublje.”

STIHOVI

U jednoj su kući skupljena sva dobra,

ona nema ključa doli poniznosti.

U drugoj su kući sva zla na okupu,

a njen ključ ćeš naći baš u oholosti.

Pa pripazi je li noga čvrsto u dobro stala,

i čuvaj se zablude, mnogih zamki, zala

Sammun Muhabb, sveta bila Tajna njegova, kazao je: “Štovatelj neće ostvariti čistu ljubav prema Gospodaru sve dok ne prezre cijeli svijet!“

STIHOVI

Kad ljubav prema Vječno Lijepom u tvom srcu pusti žile

ni hurije rajske tad ti više neće biti mile;

Ako želiš vječna ljubav da ti srce prži,

cijeli svemir prezri, zabludom ga drži.

Ebu Bekr Varrak[28], sveta bila Tajna njegova, rekao je: “Kada bi pitali škrtost: ‘Ko ti je otac?’, odgovorila bi: ‘Sumnja u odredbu Gospodara.’ Ako bi je pitali: ‘Šta ti je posao?’, rekla bi: ‘Da sakupljam bijedu i nesreću.’ A ako bi je upitali: ‘Kakav je tvoj svršetak?’, kazala bi: ‘Zapadanje u tugu beznađa.’”

STIHOVI

Pitaju li škrtost: Ko je otac tvoj?,

kazala bi: Sumnja u Bož’je određenje!,

pitaju li: A šta činiš i kako li živiš?,

kazala bi: Život mi je u očaju tavorenje!

Ibrahim Havvas[29], sveta bila Tajna njegova, rekao je: “Ne trudi se tražeći ono što ti je još u prapočetku zajamčeno odredbom, a to je tvoja opskrba. I ne budi slab u onome za šta će se od tebe tražiti da jamčiš, a to je poštovanje Božijih propisa što se tiče onog naređenog i onog zabranjenog.”

STIHOVI

Opskrba je tvoja tebi zajamčena,

da te ona brine baš je ružno stanje,

za tebe je bitno da si Bogu pokoran,

pobrini se da ispravno bude tvoje robovanje.

Ebu Ali Rudbari[30], sveta bila Tajna njegova, rekao je: “Najtješnji zatvor jeste druženje s onima koji ti nisu nalik.”

STIHOVI

Ljudima srca zatvor je svugdje

gdje mirisa Prijatelja niti daška nije,

najtješnji je, ipak, zatvor zaljubljenom

družiti se s onim koga ljubav ne grije.

Šejh Ebul- Abbas Kasab vidje nekog derviša kako krpi svoju hrku. Parao je svaki končić koji je otišao ukrivo, pa bi ponovo zašivao. Šejh mu reče: “Ta hrka je tvoj kumir!”

STIHOVI

Kad sufija svoju hrku zašiva i krpi

posao je čestit, djelo bez mahane,

no ta hrka kumir njegov lahko postat može

ukoliko samo o njoj brinuti se stane.

Hasri, posvetio Bog Svevišnji njegovu Tajnu, kazao je: “Sufija je onaj ko iščezne iz svog prirodnog bivstvovanja i više se u njega ne vraća. A pošto dosegne istinsko i vječno bivstvovanje, više ga ne gubi.”

RUBAIJA

Blago onom ko napusti to prividno bivstvovanje,

i više se ne povraća u ništavno ljudsko stanje,

pa kad jednom dosegne onaj život pravi

zadrži ga i uživa vječno radovanje.

Hadže Jusuf Hamadani[31], sveta bila Tajna njegova, držao je jednom vaz u bagdadskoj Nizamiji. Ustade pravnik poznat kao Ibn Siqa i postavi neko pitanje. Jusuf mu reče: “Sjedi, jer u tvojim riječima osjećam miris kufra. Moguće da ti nećeš umrijeti kao musliman.” Taj pravnik je kasnije postao kršćanin i umro je u kršćanstvu.

STIHOVI

Kada sretneš nekog kog je siromaštvo odgojilo,

nekog ko se kao čovjek živog srca pročuo,

nemoj da se takvom suprotstavljaš olahko,

e da ne bi vjeru svoju ti u vjetar prosuo.

Jednom neki derviš reče hodže Abdul-Haliku Gadžadvaniju[32]: “Kad bi mi Bog Svevišnji dopustio da biram između dženneta i džehenema, odabrao bih džehennem. Jer, džennet je želja moje duše, a džehennem volja Božija.” Hadže ga prekide i reče: “O kakvom izboru može da priča rob Božiji!? Otići ćemo kamo nam On kaže i bit ćemo ondje gdje nam odredi da budemo!”

STIHOVI 

Ne očekuj da Gospodar tebi da po volji,

o ti kome je ropstvo određeno,

bit će onako kako Gospodar bude htio,

robovima da biraju nije ponuđeno.

Hadže Alija Rametinija[33], posvetio Bog njegovu Tajnu, pitali su: “Šta je vjera?”, pa on reče: “Kidanje i vezanje.”

STIHOVI

Kada reče da je vjera kidanje i vezanje,

nema druge nego ove riječi prihvatiti.

Znaš li na kakvo kidanje i vezanje se misli?

Znači: odvratiti srce od ljudi, a Boga se prihvatiti.

Pitali su Hadže Behauddina Naqšibenda[34], sveta bila Tajna njegova: “Dokle seže vaše porijeklo?” On reče: “Porijeklom niko nikamo neće stići.”

RUBAIJA

Od hrke i štapa vjera se iskrena nije stekla,

iz tespiha licemjerstva mnoga su potekla,

ako nešto i postigneš, to s porijeklom veze nema,

nikamo stići neće ko se hvata svog porijekla.