Rasprava o pojmu blagoslov
Riječ blagoslov u jeziku se koristi u značenju trajanja dobra i njegove postojanosti uvećanjem i rastom njegovim. Ibn Abbas je riječ blagoslov protumačio kao mnoštvo i rast svakog dobra. A Allahov Poslanik, s.a.v.a., je oblik blagoslovljen protumačio kao “vrlo koristan”.
Opće je zapažanje da drugi dio ove skupine hadisa ukazuje na doseg korišćenja riječi blagoslov u Kur'anu i Hadisu i na područja te upotrebe, bez obzira na različitosti u razinama i dimenzijama. Otuda dolazi izuzetna važnost razmatranja i proučavanja tih tekstova.
Bliskost materijalnih i duhovnih činilaca
Prva pojedinost koja privlači pažnju kada se istražuju uzroci blagoslova i njegovi motivi s kur'anskog i hadiskog stanovišta je bliskost koja se jasno ukazuje u islamskim tekstovima između duhovnih činilaca blagoslova i materijalnih uzroka i povoda. Tako, s jedne strane, ti tekstovi kazuju o svijesti o Bogu (takva), robovanju samo Njemu (ibadet), čistoći (taharet), moljenju (du'a), klanjanju (salat), hodočašću (Hadž), traženju oprosta (istigfar) i slično, opisujući načela blagoslova i rasta u životu. S druge strane, jasno se vidi kako oni kazuju o čuvanju i gajenju životinja, poljoprivredi, trgovini i radu kao zalihi blagoslova i činiocima ozbiljenja dobra i njegova rasta i procvata. Osnovno značenje koje proizlazi iz te bliskosti i spojenosti duhovnog i materijalnog u jedan složeni okvir jeste da vjerovanje sa uticajem duhovnosti na dobro, blagoslov i materijalni procvat ne znači u islamskoj planetarnoj vizuri poricanje materijalnih uzroka i povoda ili umanjenje njihove važnosti u cilju ozbiljenja razvoja. Naprotiv, to samo znači da u islamskom poimanju, uz poznate materijalne uzroke, uvjete i elemente, postoje i drugi nevidljivi činioci, koji ostavljaju neosporan trag u tom hodu. U islamskom shvatanju, ispravno vjerovanje, lijepa ćud i dobra djela imaju važnu ulogu u općem procvatu i privrednom razvoju ljudskog društva.
Kur'an Časni jasno potvrđuje:
“A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i iz neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.”[1]
Istjecanje duhovnih blagoslova iz materijalnih blagoslova
Od drugih pojedinosti koje su izuzetno važne je okolnost da se u islamskom shvatanju ne postiže zadovoljstvo jedino uticajem duhovnih na materijalne vrijednosti i posljedicama koje taj uticaj proizvodi u neprekidnom ekonomskom razvoju nego je, također, istinito i obratno, u smislu da materijalni blagoslovi, kada se potpuno otvore u okviru islamskih učenja, vode jačanju duhovnih vrijednosti i njihovom procvatu.
U postupku uspostavljenom islamskim učenjem u cilju upotpunjenja čovjeka i ljudskog društva kojeg je on dio, nema u osnovi podvajanja između duhovnog upotpunjenja i materijalnog razvoja.
U svjetlu predočenog, islamsko učenje djeluje zajednički sa svim naporima na putu ozbiljenja materijalnih blagoslova koje smatra vidom robovanja Bogu (ibadeta) ako su njihovi motivi ispravni i ako idu u pravcu izgradnje čovjeka te pomažu u ozbiljenju materijalnih i duhovnih blagoslova, jednih uz druge.
Suprotne vrijednosti i nestanak blagoslova
Kao što ustroj vjerskih, moralnih i praktičnih vrijednosti ima uticaj na ozbiljenje dobra i izbijanje blagoslova, tako suprotne vrijednosti nužno uzrokuju njegov nestanak. Međutim, to ne sprječava pojavu da neke vrijednosti koje su suprotne pozitivnim vrijednostima imaju veću ulogu od drugih u iskorjenjivanju dobara i nestanku blagoslova, kao što je slučaj s lošom nakanom (nijjetom), izdajom, opijanjem, nasiljem, bludom, napuštanjem načela “naređivanja dobra, a odvraćanja od zla”.
Ono što nužno donosi blagoslov života
1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, ljudi budu grješnici, a ne budu čestiti, pa obilaze rodbinu, te se povećava njihov imetak i dugo žive. A kako bi tek bilo da su dobročinitelji čestiti!”[2]
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a. – kada ga je Ali, mir s njim, upitao o riječima Višnjeg: “Allah briše šta hoće, a učvršćuje šta hoće!”– rekao je: “Zaista, obradovaću te njihovim tumačenjem i zajednicu moju poslije mene ću sigurno obradovati njihovim tumačenjem: milostinja učinjena na pravi način, dobročinstvo roditeljima i činjenje dobra preinačuju nesreću u sreću i produžavaju život.”[3]
3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko bude nadahut iskrenošću u govoru, pravičnošću prema drugima, dobročinstvom roditeljima i održavanjem rodbinskih veza njemu će rok biti zaboravljen, opskrba povećana, biće mu dato da se okoristi svojim razumom i biće podučen njegovim dokazom kada pitan bude.”[4]
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Lijepa ćud, održavanje rodbinskih veza i činjenje dobra bližnjim produžavaju život i čine domove naprednim, makar ljudi bili i grješnici.”[5]
Ono što nužno priskrbljuje blagoslov doma
5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Uistinu, blagoslov brže ulazi u kuću iz koje proistječe dobro nego što oštrica ulazi u grbe deve ili što poplava stiže do njezina završetka.”[6]
6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nema nijedne kuće u kojoj su kćerke, a da se svaki dan na nju ne spusti dvanaest blagodati i milosti iz neba; meleki neprekidno posjećuju tu kuću, upisujući njihovom ocu svaki dan i noć robovanje Bogu godinu dana.”[7]
7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad neko od vas uđe u svoju kuću neka nazove selam, jer to u nju spušta blagoslov i čini da borave u njoj meleki.”[8]
8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko imenuje mojim imenom nadajući se mome blagoslovu i mojoj sreći na njega će se jutrom i večeri spuštati blagoslov sve do Dana stajanja.”[9]
[2] El-Kafi, sv. 2, str. 155, predaja 21.
[3] Er-Ra‘d, 39; Subulu-l-huda ve-r-rešad, sv. 9, str. 235.
[4] A‘lamu-d-din, str. 265.
[5] A‘lamu-d-din, str. 294.
[6] El-Kafi, sv. 4, str. 29, predaja 2.
[7] Džami‘u-l-ahbar, str. 285, predaja 765.
[8] ‘Ilelu-š-šerai‘, str. 583, predaja 23.
[9] Usdu-l-gabe, sv. 1, str. 535, br. 745.