Samopokazivanje (Rija’ – اَلرِّيَاءُ)
وَإِذَا قَامُواْ إِلَى الصَّلاَةِ قَامُواْ كُسَالَى يُرَآؤُونَ النَّاسَ وَ لاَ يَذْكُرُونَ اللهَ إِلاَّ قَلِيلاً
“…Kad oni na namaz stanu, stanu kao lijenčine! Svijetu pokazuju se, a Allaha jedva sjećaju se.” (Nisa, 142.)
قَالَ الإِمَامُ الصَّادِقُ عَلَيْهِ السَّلاَمُ: كُلُّ رِيَاءٍ شِرْكٌ إِنَّهُ مَنْ عَمِلَ لِلنَّاسِ كَانَ ثَوَابُهُ عَلَى النَّاسِ وَ مَنْ عَمِلَ لِلَّهِ كَانَ ثَوَابُهُ عَلَى اللهِ
Imam Sadik je rekao: “Svaki oblik samopokazivanja je širk (politeizam). Uistinu, onaj ko radi za ljude, njegova nagrada je kod njih, a onaj ko radi za Boga, njegova nagrada je kod Boga.” (Al-Kulayni,al-Kafi, svezak 2., str. 293.)
عَنِ الصَّادِقِ أَنَّ الأَمِيرُ الْمُؤْمِنِينَ عَلَيهِمَا السَّلاَمُ قَالَ: ثَلاَثُ عَلاَمَاتٍ لِلْمُرَائِي يَنْشَطُ إِذَا رَأَى النَّاسَ وَ يَكْسَلُ إِذَا كَانَ وَحْدَهُ وَ يُحِبُّ أَنْ يُحْمَدَ فِي جَمِيعِ أُمُورِهِ
Imam Sadik prenosi da je Zapovjednik vjernih ‘Ali ibn Ebu Talib rekao: “Tri su znaka za samopokazitelja:
1. raduje se kada vidi narod,
2. a osjeća zamor (klonulost) kada je sam,
3. voli da ga hvale u svim njegovim stanjima (pitanjima).” (Al-Kulayni, al-Kafi, tom 2., str. 295.)
Šta je samopokazivanje?
Samopokazivanje (rija’) je lažno pokazivanje samoga sebe čednim, lijepe naravi ili iskrenim vjernikom pred ljudima kako bi se zadobilo njihovo poštovanje i divljenje ili u svrhu zadobivanja dobre reputacije među njima. Ono se razlikuje od licemjerja (nifak) u tome što licemjer odglumi poštenje, čestitost, valjanost, iskrenost i pobožnost bez iskrene namjere stjecanja ovih svojstava radi Boga, dok osoba sa samopokazivanjem (rija’) stiče ove osobine kako bi ugodio Bogu. Ipak, on kasnije čini dobra djela radi zadobivanja poštovanja i dobre reputacije među ljudima.
Stadiji samopokazivanja
Prvi stadij: Osoba pokazuje svoja religijska vjerovanja i ističe se svojim znanjem religijskih učenja u cilju prikazivanja sebe kao poštene osobe u očima ljudi kako bi zadobio njihovo povjerenje i poštovanje. Naprimjer, on pokušava prikazati svoje vjerovanje u Boga i Njegovu moć govoreći kako on ne vjeruje u bilo koje biće osim Njega. Kada se raspravlja o vjeri u Boga ili potčinjavanju Njegovoj volji, on potvrdno klima glavom i uzdiše, čime obmanjuje ljude stvarajući utisak da je on iskreni vjernik. Ovaj stadij samopokazivanja se također može vidjeti i kod osobe koja iskorjenjuje pogrešna vjerovanja iz svoga srca, koja kroz takvo čišćenje želi steći moć i poštovanje među ljudima prikazujući svoju čistoću javno ili tajno. Naprimjer, kada se spomene licemjerstvo (nifak), njegov govor ili geste će biti kao u osobe koja je čista od njega.
Drugi stadij: Osoba pokazuje svoju pobožnost i dobra djele i onda se ponaša kao da je čista od svaka mahane. Cilj takvog djelovanja jeste zadobiti povjerenje drugih. Naprimjer, osoba može udjeljivati milostinju ili pokazivati veliku duhovnost kako bi stekla ugled i slavu.
Treći stadij: On je okarekterisan čovjekovim izvanjskim izvršavanjem propisanih formi ibadeta i činjenjem dobrih djela pred ljudima, na čisto racionalnoj osnovi i sa namjerom prikazivanja sebe kao osobe koja se strogo drži vjerskih propisa ili kloni loših djela. On ovim želi zadobiti srca ljudi i privući njihovu pažnju na sebe u ime vjere. Naprimjer, osoba može izvšavati obavezne molitve (namaze) tačno na vrijeme ili obavljati noćni namaz, kako bi bio poznat kao čestita i bogobojazna osoba u krugu prijatelja ili običnih ljudi.
Razarajući efekti samopokazivanja
Osoba koja pati od samopokazivanja ne shvata da ukoliko i zaradi ovosvjetsku slavu među ljudima, učenjacima ili elitom, da će biti osramoćena u očima Vladara svih kraljeva, a njena djela će je odvesti u Sidždžin (najniži nivo Džehennema).
Samopokazivanje je često popraćeno sa drugim ozbiljnim moralnim mahanma. Jedna od tih mahana je sum'ah, što znači usmeno prenositi svoje dobre osobine do ušiju ljudi, s ciljem privlačenja njihove pažnje i promovisanja samoga sebe. Osoba sa samopokazivanjem obično voli ponižavati druge i povređivati osjećaje braće i sestara u vjeri. Ona je često gruba prema pobožnim ljudima i ponaša se oholo prema njima kako bi se prikazala da je više moralna.
Ako drvo samopokazivanja duže vremena raste u čovjekovom srcu, ono ga vodi ka tome da postane licemjer. Svaka od gore navedenih mahana je dovoljna da čovjeka odvede u Džehennem.
U predajama je rečeno da osoba koja ima naviku samopokazivanja, tj. osoba koja pokazuje svoju predanost, visok vjerski položaj, znanje, govorništvo, predvođenje molitve, post i ostala pobožna djela radi zadobivanja poštovanja u srcima ljudi, umjesto iskrenog traženja nagrade od Boga je politeista (mušrik). Njeno idolopokonstvo (širk) je potvrđeno Kur'anom i predajama prenešenim od časne Poslanikove porodice, mir s njima, i stoga je njen grijeh neoprostiv.
عَنْ أَبِي عَبْدِ اللهِ عَلَيْهِ السَّلاَمُفِي قَوْلِاللهِ عَزَّ وَ جَلَّ فَمَنْ كانَ يَرْجُوا لِقاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلاً صالِحاً وَ لاَ يُشْرِكْ بِعِبادَةِ رَبِّهِ أَحَداً قَالَ الرَّجُلُ يَعْمَلُ شَيْئاً مِنَ الثَّوَابِ لاَ يَطْلُبُ بِهِ وَجْهَ اللهِ إِنَّمَا يَطْلُبُ تَزْكِيَةَ النَّاسِ يَشْتَهِي أَنْ يُسْمِعَ بِهِ النَّاسَ فَهَذَا الَّذِي أَشْرَكَ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ ثُمَّ قَالَ مَا مِنْ عَبْدٍ أَسَرَّ خَيْراً فَذَهَبَتِ الأَيَّامُ أَبَداً حَتَّى يُظْهِرَ اللهُ لَهُ خَيْراً وَ مَا مِنْ عَبْدٍ يُسِرُّ شَرّاً فَذَهَبَتِ الأَيَّامُ أَبَداً حَتَّى يُظْهِرَ اللهُ لَهُ شَرّاً
Imam Sadik je bio upitan o riječima Svemogućeg: “Pa ko se nada da će sresti Gospodara svoga, neka radi dobra djela i neka nikoga – klanjajući se Gospodaru svome – Njemu ne pridružuje!” (Kehf, 110), na šta je on rekao: “Osoba koja čini dobra djela, ne radi to da s njime traži Allahovo Lice, zaista samo traži pročišćenje ljudi, žudi za tim da ljudi čuju o tome, pa ovo je onaj koji klanjajući se Gospodaru svome, pridružuje Njemu nekoga. Zatim je rekao: “Ne postoji niko na svijetu ko je sakrio svoja dobra djela, a da ih nakon proteka vremena Bog nije obejlodanio. I ne postoji niko na svijetu ko bi mogao zauvijek sakriti svoja loša djela, a da ih nakon proteka vremena Bog nije obejlodanio.” (Al-Kulayni, al-Kafi, sv. 2., str. 294.)
Različitost postaja vjernika i evlija
Oni koji čine dobro i odvraćaju od zla su svrstani sa dobrima i prijateljima Božijim (ewlijama). Ostalim osobama, priroda njihovih grijeha i dobrih djela je određena duhovnom postajom kojoj pripadaju. Djela koje se smatraju kao dobro za ljude nižih postaja, mogu biti smatrana kao grijeh za one viših postaja. Iskrenost (ihlas) je najviši stupanj slobode od samopokazivanja i to je ono što je posebna odlika prijatelja Božijih. Obični ljudi općenito imaju prirodnu sklonost ka tome da drugi znaju za njihova dobra djela. Dok isto to svojstvo se smatra nedostatkom u slučaju Božijeg prijatelja, a zbog njihove blizine Božijoj Biti, ono može preći u licemjerstvo (nifak) ili politeizam (širk).
عَنْ زُرَارَةَ عَنْ أَبِي جَعْفَرٍ عَلَيْهِ السَّلاَمُقَالَ سَأَلْتُهُ عَنِ الرَّجُلِ يَعْمَلُ الشَّيْءَ مِنَ الْخَيْرِ فَيَرَاهُ إِنْسَانٌ فَيَسُرُّهُ ذَلِكَ فَقَالَ لاَ بَأْسَ مَا مِنْ أَحَدٍ إِلاَّ وَ هُوَ يُحِبُّ أَنْ يَظْهَرَ لَهُ فِي النَّاسِ الْخَيْرُ إِذَا لَمْ يَكُنْ صَنَعَ ذَلِكَ لِذَلِك
Zurare prenosi: “Upitao sam Imama Bakira o osobi koja postaje sretna kada drugi vide dobro djelo koje je učinila. Imam na to reče: ‘Nema štete u tome. Ne postoji niko ko ne voli da za njegova dobra djela znaju ljudi, ali on ih ne bi trebao činiti (samo) da bi privukao njihovo divljenje.’” (Al-Kulayni, al-Kafi,tom 2., str. 297.)
Savjet kako se boriti sa samopokazivanjem
Osoba koja je oboljela od ove teške bolesti obično nije ni svjesna da je ona prodrla u njenu osobenost i tima učinila njena dobra djela bezvrijednim.Šejtanovi i sopstveni mamci su tako suptilni, a put čovječnosti je jako precizan i tanahan, tako da ukoliko osoba nije obazriva, ona ne može razumjeti ovo inherentno zlo. Ona umišlja da su njena djela ugodna Bogu, ali u stvarnosti ona služi svojim sopstvenim interesima.
Budi sam svoj liječnik i redovno razmatraj stvarne ciljeve koji se nalaze iza tvojih dobrih djela, riječi i ibadeta. Da li sa istom gorljivošću činiš dobra djela, obavljaš molitve i postiš kada nisi sam ili kada niko ne zna za ova djela? Da li zaista činiš dobra djela samo zarad Božijeg zadovoljstva? Da li osjetiš želju za tim da te tvoji prijatelji hvale zbog tvojih dobrih djela, intelektualnih pregnuća, dugih namaza i pobožnosti? Kako se osjećaš kada nisi pohvaljen zbog određenih dobrih djela? Uporedi svoje osjećaje kada činiš djelo u javnosti i onda kada činiš isto djelo, a kada je šansa da ono bude viđeno od strane drugih najmanja. Ako je, ne daj Bože, tvoja revnost u činjenju dobrih djela ili ibadetu veća kada si u društvu tvojih prijatelja ili u javnosti, kada je veća šansa da će ono biti viđeno i pohvaljeno, onda se smatraj žrtvom samopokazivanja.
Ako stičući znanje, postaneš žrtva sampokazivanja to će učiniti da želiš steći važnu poziciju u očima učenjaka ili časnih ljudi rješavajući važne probleme ili prezentirajući temu na jednistven način, stavljajući se u središte njihove pažnje s ciljem zadobivanja njihovog aplauza i hvale publike na skupovima, upitaj se: Ako moj je prijatelj ili neko drugi učinio istu stvar pred drugima ili je pak učinio na bolji način, da li bi se osjećao isto? Da li je ovo moje djelo samo za Boga?
Napravi čvrst korak u rješavanju problema samopokazivanja, jer ono vodi u Džehennem. Iskorijeni želju da budeš pohvaljen od strane stvorenja zbog djela koja su učinjena u ime Boga. Sva svoje djela čini kao obavezu prema Bogu. Bori se protiv svoje sklonosti ka činjenju dobrih djela i ibadeta u javnosti ili gdje postoji mogućnost da ćeš biti pohvaljen, sve dok ova sklonost ne bude u cjelosti eliminisana iz tvoga srca. Često se moli Bogu Svemogućem da očisti tvoje srce od mrlja politeizma i licemjerstva i da ga očisti da hrđe ljubavi prema Ovom svijetu, koja je izvor svakog grijeha.
Zaključak
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَی اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ:مَنْ تَزَيَّنَ لِلنَّاسِ بِمَا يُحِبُّ اللهُ وَ بَارَزَ اللهَ فِي السِّرِّ بِمَا يَكْرَهُ اللهُ لَقِيَ اللهَ وَ هُوَ عَلَيْهِ غَضْبَانُ لَهُ مَاقِتٌ
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko čini djela koja voli Allah kako bi se pokazao ljudima, a u tajnosti iskazuje osobine koje Allah ne voli, susrest će se sa Allahom a On će biti gnjevan na njega i zamrzit će ga.” (al-Wasa'ilu ši'a, tom 1., str. 68.)
Sa engleskog preveo: Husein Al-Baldawi
