75. Imam Muhammed Bakir rekao je Džabiru: “Da li je za čovjeka dovoljno da bude naš sljedbenik, iskazujući nam ljubav? Ne, tako mi Allaha, nije naš sljedbenik osim onaj koji se boji Allaha i koji Mu se pokorava. O Džabire, oni se poznaju po skromnosti, skrušenosti, povjerljivosti, čestom spominjanju Allaha, postu i namazu, dobročinstvu prema roditeljima, obraćanjem pažnje prema siromahu, potrebitom, dužnicima i siročadi koja žive blizu njih, te po istinitosti govora, učenju Kur'ana, suzdržavanju jezika pred ljudima – osim u dobru, i odanosti prema rodbini.” (El-Kafi, sv. 2, str. 74.)
76. Sulejman ibn Mehran kaže da je posjetio Imama Sadika dok su neki od njegovih sljedbenika bili kod njega, te je čuo kako im se Imam obraća riječima: “Ponašajte se tako da budete naš ukras, a ne naša sramota. Ljudima govorite lijepe riječi, čuvajte vaše jezike od suvišne priče i ružnih riječi.” (El-Emali, str. 400.)
77. Od Abdullaha ibn Bukejra prenosi se da je Imam Sadik rekao: “Mi volimo onog koji je pametan, pronicljiv, učen, suzdržan, koji se lijepo ophodi s ljudima, koji je strpljiv, iskren i odan. Zaista je Allah, Uzvišeni i Svemogući, odlikovao poslanike najboljim moralom. Zato, neka onaj koji posjeduje te vrline zahvaljuje Allahu na njima, a onaj koji ih nema neka usrdno moli Uzvišenog i Svemogućeg Allaha, tražeći ih.” Abdullah ibn Bukejr je upitao: “Neka sam žrtva za tebe, koje su to vrline?” te mu je Imam odgovorio: “Pobožnost, zadovoljstvo onim što imaš, strpljenje, zahvalnost, suzdržanost, čednost, darežljivost, hrabrost, usrdnost, istinit govor i vraćanje povjerenih amaneta.” (El-Kafi, sv. 2, str. 56.)
78. Imam Bakir kaže: “Onaj koji je pokoran Allahu naš je prijatelj, a onaj koji Mu se ne pokorava – naš je neprijatelj.” (El-Kafi, sv. 2, str. 75.)
