Hazreti Bulleh Šah rođen je 1680. godine u ulemanskoj porodici u Indijskom gradu Kasuru, koji se nalazi u blizini Lahorea. Njegovo pravo ime je bilo Abdullah. On je također bio i Sejjid, to jest jedan od potomaka Hazreti Husejna. Odrastajući u intelektualnom okruženju Bulleh je bio na dobrom putu da i sam postane veliki alim, ali onda je sreo čovjeka koji mu je u potpunosti promijenio život.
Predanja kazuju da je Bulleh jednog dana bio zauzet nekim poslom u svojoj bašči kada je ugledao čovjeka koji je tuda prolazio tjerajući krave sa ispaše. Samo jedan pogled na njega je bio dovoljan da uzburka more duhovne čežnje u mladom Abdullahu. Čovjek koji je prolazio zvao se Muhammed Inajatullah i bio je šejh kadirijskog tarikata, Bulleh ga u svojim pjesmama zove imenom Šah Inajat.
Nedugo poslije tog susreta Bulleh je postao hazreti Inajatovim učenikom što je bio uzrok velikog negodovanja unutar njegove porodice, budući da je Inajat bio neobrazovan (neki kažu čak i nepismen), te je po zanimanju bio stočar porijeklom iz porodice indijaca koji su prešli na islam. Po svim spoljašnjim obilježjima nije posjedovao kvalifikacije da bude učitelj jednom učenom Sejjidu. No sva ta negodovanja su bila uzaludna.
O Šah Inajatu u jednom stihu Bulleh kaže:
Ljudi govore da si običan seljak koji krave tjera
Ali ti si moj iman i moja vjera
Kao posljedica tog neslaganja Hazreti Bulleh je bio primoran da napusti svoju kuću i porodicu i da se nastani u blizini svoga šejha. On u jednom stihu o tome kaže:
O Šah Inajat, ostavio sam svoju porodicu iz ljubavi prema tebi
Počasti ovu ljubav koju nosim u sebi
Uđi u moje dvorište
Bulleh Šah je autor više od 300 pjesama koje je pisao na pendžabi jeziku. U njegovim pjesmama ljubav je glavna tema oko koje se sve kreće. Omiljen je u svim vjerskim zajednicama Indijskog podkontinenta pa se može reći da ga podjednako vole muslimani, siki i hindusi. U jednom svom stihu on kaže:
Sve muslimane volim
I hinduse ja volim
Nikoga baš ne mrzim
Niti sam sunnija
Niti sam šiija
Moja vjera je vjera mira
Bulleh Šah je na Ahiret preselio 1757 godine i ukopan je u rodnom gradu Kasuru, gdje mu se i danas turbe nalazi.
1.
Dođi prijatelju, moje stanje vidi
Tuga moj život uhvati u zasjedi
U snu sam od Tebe odvojen bio
Nisam Te našao
U pustoj šumi me orobiše
U ruke plačkaša sam pao
Mulle i kadije put pokazuju
Te siledžije s vjerom trguju
Oni u ime svijeta ptice hvataju
I svoje mreže svuda bacaju
“Djeluj u skladu sa vjerom” oni kazuju
Na naše noge lance stavljaju
Ljubav o njihovim pričama brigu ne brine
Ljubav je neprijatelj njihove istine
Zemlja mog Voljenog preko rijeke prostrta je
Talasima pohlepe opkoljena je
Istinski muršid čeka, on na svom brodu je
Ali ti put odlažeš, čekanje čemu je?
“Naći ćeš svog Gospodara” Bulleh je govorio
Budi siguran, imaj hrabrosti
Tvoj Voljeni se od tebe nikada nije udaljio
Kuda si išao, koga si tražio?
Ti si se u sred bijela dana izgubio
Dođi prijatelju!
2.
Dosta! Sad je dosta!
Nasmij se, pričaj mi
Moje srce Ti naseli
Kako mogu od Tebe pobjeći?
Magijom nastavi moje srce k sebi vući
Prema kome sada ideš?
Dosta! Sad je dosta!
Zašto onog koji je mrtav ubijaš?
Poput lopte me bacaš i sa mnom se igraš
Kada progovorim, Ti me ućutkuješ
Moju jadnu dušu strijelama probijaš
Dosta! Sad je dosta!
Ako se sakriješ, ja ću te uhvatiti
I pletenicama svojim te vezati
Možda ćeš moći i dalje skriven ostati
Ali nećeš više moći od mene bježati
Dosta! Sad je dosta!
Kaže Bulleh, ja sam Tvoj rob
Toga se ne stidim
Umirem samo da Tvoje Lice vidim
Hiljade i hiljade puta te molim
Uđi u ovaj kafez
Zauzmi ga
Dosta! Sad je dosta!
3.
Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?
Ja nisam u džamijama sa vjernicima
Niti sam u paganskim ritualima
Ja nisam s čistima i nečistima
Niti sam Musa niti Faraon
Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?
Ja nisam u Vedama niti u svetim knjigama
Niti sam u vinu, niti u drogama
Nisam u trezvenosti ni u pijanstvima
Niti sam u budnosti, niti u snovima
Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?
Ja nisam u tugi niti u radosti
Niti sam čisti, niti sam nečisti
Niti sam voda, niti sam zemlja
Niti sam vatra, niti sam vazduh
Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?
Ja nisam iz Arabije niti iz Lahorea
Nisam iz Sinda niti iz Nagorea
Nit’ sam iz Hindustana, nit’ iz Peševara
Niti ja živim u Nadaunu
Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?
U tajnu vjere ja sam pronikao
Ja nisam od Adema i Have potekao
Ja se ne zovem onako kako sam pretpostavljao
Niti sam u mirovanju, niti u pokretu
Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?
Konačno, ja samog sebe poznajem
I ništa drugo ne prepoznajem
Ko od mene to može biti mudriji?
Bulleh pita ko u njemu postoji?
Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?
4.
Žudim za svojim Voljenim
Jedan govori i smije se dok ga radost draži
Drugi plače i blijedi umirući
Lijepom, razbeharalom proljeću kaži:
Žudim za svojim Voljenim
Svo moje čišćenje protraćeno je
Njegovo srce kameno je
Može uništiti svo bogatstvo moje
Žudim za svojim Voljenim
Svakoga glasnika izludim
Od svoje tuge se ne stidim
Dođi kući dušo, daj da te vidim
Žudim za svojim Voljenim
Kaže Bulleh: Kada se moj Voljeni vrati
Ja ću ga tako snažno zagrliti
Sve tuge će u okean otploviti
Žudim za svojim Voljenim
5.
Dođi, upoznaj onog koga je odvojenost namučila
Da si ikada volio, uzdisao bi i žalio i ti
Ali kako možeš bol drugoga shvatiti?
Ako želiš i ti ljubav kušati
Svoju glavu trebaš Voljenome dati
Opijeni prođoše preko bez srama
Moja sudbina je u Tvojim rukama
Ova Rijeka tuge, nepravda nemila
U rušeću tamu mene je bacila
Roditelje ostavih, prijatelje zaboravih
Posvećen Tvojem imenu milosnom
Dođi, upoznaj onog koga je odvojenost namučila
6.
To si Ti, bez mene, ljubavi
To si Ti, sasvim bez mene
Poput opsjene moj um hvataš
Ako govorim, ti izgovaraš
Kada ćutim ti sa mnom ćutiš
Kada spavam ti sa mnom spavaš
Ako se pokrenem krećeš se i ti
Bullehov Gospodar je kući došao
I ja sam Njemu kurban postao
To si Ti, bez mene, ljubavi
To si Ti, sasvim bez mene
Lice mu je svjetlost a svijet zastor je
On je skriven, zastor na Licu ostaje
7.
Okreni svoje Lice ka meni Voljeni
Okreni svoje Lice ka meni
Svojom udicom si mi dušu rasparao
Pa si poslije toga konac povukao
Okreni svoje Lice ka meni
Ezan je sa nebeskog Prijestolja došao
Njegov zvuk je Mekkom odlijegao
Okreni svoje Lice ka meni
Kaže Bulleh: ja više neću umrijeti
Iako će drugi ljudi nastaviti
Okreni svoje Lice ka meni
