Hazreti Bulleh Šah rođen je 1680. godine u ulemanskoj porodici u Indijskom gradu Kasuru, koji se nalazi u blizini Lahorea. Njegovo pravo ime je bilo Abdullah. On je također bio i Sejjid, to jest jedan od potomaka Hazreti Husejna. Odrastajući u intelektualnom okruženju Bulleh je bio na dobrom putu da i sam postane veliki alim, ali onda je sreo čovjeka koji mu je u potpunosti promijenio život.

Predanja kazuju da je Bulleh jednog dana bio zauzet nekim poslom u svojoj bašči kada je ugledao čovjeka koji je tuda prolazio tjerajući krave sa ispaše. Samo jedan pogled na njega je bio dovoljan da uzburka more duhovne čežnje u mladom Abdullahu. Čovjek koji je prolazio zvao se Muhammed Inajatullah i bio je šejh kadirijskog tarikata, Bulleh ga u svojim pjesmama zove imenom Šah Inajat.

Nedugo poslije tog susreta Bulleh je postao hazreti Inajatovim učenikom što je bio uzrok velikog negodovanja unutar njegove porodice, budući da je Inajat bio neobrazovan (neki kažu čak i nepismen), te je po zanimanju bio stočar porijeklom iz porodice indijaca koji su prešli na islam. Po svim spoljašnjim obilježjima nije posjedovao kvalifikacije da bude učitelj jednom učenom Sejjidu. No sva ta negodovanja su bila uzaludna.

O Šah Inajatu u jednom stihu Bulleh kaže:

Ljudi govore da si običan seljak koji krave tjera

Ali ti si moj iman i moja vjera

Kao posljedica tog neslaganja Hazreti Bulleh je bio primoran da napusti svoju kuću i porodicu i da se nastani u blizini svoga šejha. On u jednom stihu o tome kaže:

O Šah Inajat, ostavio sam svoju porodicu iz ljubavi prema tebi

Počasti ovu ljubav koju nosim u sebi

Uđi u moje dvorište

Bulleh Šah je autor više od 300 pjesama koje je pisao na pendžabi jeziku. U njegovim pjesmama ljubav je glavna tema oko koje se sve kreće. Omiljen je u svim vjerskim zajednicama Indijskog podkontinenta pa se može reći da ga podjednako vole muslimani, siki i hindusi. U jednom svom stihu on kaže:

Sve muslimane volim

I hinduse ja volim

Nikoga baš ne mrzim

Niti sam sunnija

Niti sam šiija

Moja vjera je vjera mira

Bulleh Šah je na Ahiret preselio 1757 godine i ukopan je u rodnom gradu Kasuru, gdje mu se i danas turbe nalazi.

1.

Dođi prijatelju, moje stanje vidi

Tuga moj život uhvati u zasjedi

 

U snu sam od Tebe odvojen bio

Nisam Te našao

U pustoj šumi me orobiše

U ruke plačkaša sam pao

 

Mulle i kadije put pokazuju

Te siledžije s vjerom trguju

Oni u ime svijeta ptice hvataju

I svoje mreže svuda bacaju

 

“Djeluj u skladu sa vjerom” oni kazuju

Na naše noge lance stavljaju

Ljubav o njihovim pričama brigu ne brine

Ljubav je neprijatelj njihove istine

 

Zemlja mog Voljenog preko rijeke prostrta je

Talasima pohlepe opkoljena je

Istinski muršid čeka, on na svom brodu je

Ali ti put odlažeš, čekanje čemu je?

 

“Naći ćeš svog Gospodara” Bulleh je govorio

Budi siguran, imaj hrabrosti

Tvoj Voljeni se od tebe nikada nije udaljio

Kuda si išao, koga si tražio?

Ti si se u sred bijela dana izgubio

 

Dođi prijatelju!

 

2.

Dosta! Sad je dosta!

Nasmij se, pričaj mi

 

Moje srce Ti naseli

Kako mogu od Tebe pobjeći?

Magijom nastavi moje srce k sebi vući

Prema kome sada ideš?

 

Dosta! Sad je dosta!

 

Zašto onog koji je mrtav ubijaš?

Poput lopte me bacaš i sa mnom se igraš

Kada progovorim, Ti me ućutkuješ

Moju jadnu dušu strijelama probijaš

 

Dosta! Sad je dosta!

 

Ako se sakriješ, ja ću te uhvatiti

I pletenicama svojim te vezati

Možda ćeš moći i dalje skriven ostati

Ali nećeš više moći od mene bježati

 

Dosta! Sad je dosta!

 

Kaže Bulleh, ja sam Tvoj rob

Toga se ne stidim

Umirem samo da Tvoje Lice vidim

Hiljade i hiljade puta te molim

Uđi u ovaj kafez

Zauzmi ga

 

Dosta! Sad je dosta!

 

3.

Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?

 

Ja nisam u džamijama sa vjernicima

Niti sam u paganskim ritualima

Ja nisam s čistima i nečistima

Niti sam Musa niti Faraon

 

Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?

 

Ja nisam u Vedama niti u svetim knjigama

Niti sam u vinu, niti u drogama

Nisam u trezvenosti ni u pijanstvima

Niti sam u budnosti, niti u snovima

 

Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?

 

Ja nisam u tugi niti u radosti

Niti sam čisti, niti sam nečisti

Niti sam voda, niti sam zemlja

Niti sam vatra, niti sam vazduh

Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?

 

Ja nisam iz Arabije niti iz Lahorea

Nisam iz Sinda niti iz Nagorea

Nit’ sam iz Hindustana, nit’ iz Peševara

Niti ja živim u Nadaunu

 

Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?

 

U tajnu vjere ja sam pronikao

Ja nisam od Adema i Have potekao

Ja se ne zovem onako kako sam pretpostavljao

Niti sam u mirovanju, niti u pokretu

 

Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?

 

Konačno, ja samog sebe poznajem

I ništa drugo ne prepoznajem

Ko od mene to može biti mudriji?

Bulleh pita ko u njemu postoji?

 

Kaže Bulleh, ko zna ko sam ja?

 

4.

Žudim za svojim Voljenim

 

Jedan govori i smije se dok ga radost draži

Drugi plače i blijedi umirući

Lijepom, razbeharalom proljeću kaži:

Žudim za svojim Voljenim

 

Svo moje čišćenje protraćeno je

Njegovo srce kameno je

Može uništiti svo bogatstvo moje

Žudim za svojim Voljenim

 

Svakoga glasnika izludim

Od svoje tuge se ne stidim

Dođi kući dušo, daj da te vidim

Žudim za svojim Voljenim

 

Kaže Bulleh: Kada se moj Voljeni vrati

Ja ću ga tako snažno zagrliti

Sve tuge će u okean otploviti

Žudim za svojim Voljenim

 

5.

Dođi, upoznaj onog koga je odvojenost namučila

 

Da si ikada volio, uzdisao bi i žalio i ti

Ali kako možeš bol drugoga shvatiti?

 

Ako želiš i ti ljubav kušati

Svoju glavu trebaš Voljenome dati

 

Opijeni prođoše preko bez srama

Moja sudbina je u Tvojim rukama

 

Ova Rijeka tuge, nepravda nemila

U rušeću tamu mene je bacila

 

Roditelje ostavih, prijatelje zaboravih

Posvećen Tvojem imenu milosnom

 

Dođi, upoznaj onog koga je odvojenost namučila

 

6.

To si Ti, bez mene, ljubavi

To si Ti, sasvim bez mene

 

Poput opsjene moj um hvataš

Ako govorim, ti izgovaraš

Kada ćutim ti sa mnom ćutiš

Kada spavam ti sa mnom spavaš

Ako se pokrenem krećeš se i ti

 

Bullehov Gospodar je kući došao

I ja sam Njemu kurban postao

 

To si Ti, bez mene, ljubavi

To si Ti, sasvim bez mene

 

Lice mu je svjetlost a svijet zastor je

On je skriven, zastor na Licu ostaje

 

7.

Okreni svoje Lice ka meni Voljeni

Okreni svoje Lice ka meni

 

Svojom udicom si mi dušu rasparao

Pa si poslije toga konac povukao

Okreni svoje Lice ka meni

 

Ezan je sa nebeskog Prijestolja došao

Njegov zvuk je Mekkom odlijegao

Okreni svoje Lice ka meni

 

Kaže Bulleh: ja više neću umrijeti

Iako će drugi ljudi nastaviti

Okreni svoje Lice ka meni